Redakciji Cetinjskog lista obratio se istoričar Petar Glendža povodom, kako navodi, insistiranja pojedinih izdavača da se njegovi stručni radovi ne objavljuju u jotovanoj varijanti crnogorskog jezika, uprkos važećem standardu.
Povod za javno obraćanje bila je „napomena“ u monografiji Vijek i po humanosti, Crveni krst Crne Gore 1875–2025. (izdavač Crveni krst Crne Gore), u kojoj je naznačeno da je autorov tekst objavljen „po želji autora“ u jotovanoj varijanti.
Reagovanje prenosimo integralno:
Za deceniju i po, koliko sam prisutan u našoj javnoj riječi kroz stručne radove, kataloge izložbi, naučne skupove, okrugle stolove, predavanja, polemike, kolumne, radio i TV emisije, razne druge autorske projekte…) više puta sam bio u prilici da insistiram da se, uglavnom, ono što sam napisao (uz napomenu da je bilo napisano u skladu sa važećim pravopisom) mora integralno objavljivati/štampati.
Nekada to stvarno nijesu dozvoljavale tehničke mogućnosti (prije desetak godina, izdavač sa kojim sam sarađivao je imao problem sa štampanom verzijom teksta, dok je u elektronskoj formi ta tehnička nemogućnost bivala prevaziđena).
Međutim, mnogo puta problem je nastajao jer izdavač/urednik/redakcija nijesu željeli prihvatiti jotovanu verziju našega jezika i to mi otvoreno stavljali do znanja.
Vjerovatno u skladu sa trenutnom političko-ideološkom atmosferom, za posljednjih 4 mjeseca sam čak dva puta morao konsultovati advokata, ali i univerzitetske profesore koji se decenijama bave pitanjima jezika i pravopisa, kako bi se moji stručni radovi objavili onako kako sam ih i uputio izdavačima.
Oba puta je (subjektivan ośećaj- nevoljno) uvažena moja argumentacija, međutim, jedan od izdavača je morao da kao svoju posljednju riječ stavi ,,napomenu’’ da je objavljeni tekst ,,takav’’ po želji autora.
Dakle, neko je morao u Crnoj Gori 2026. godine da zvanični i važeći standard crnogorskoga jezika žigoše, u najmanju ruku kao da se radi o esperanto jeziku, pisanome abdžadskim sistemom pisanja.
Zaista sam ovaj ispad sa ,,napomenom’’ u kojoj se precizira da je moja moja želja da tekst bude jotovan doživio kao svojevrsno obilježavanje. I sebe i jezika kojim govorim/pišem. I upravo zbog toga javno reagujem i cilj mi je poslati dvije poruke.
Prva je svakako ohrabrivanje onih koji nailaze na iste prepreke, odnosno diskriminaciju, da ne odustaju od toliko bitne crte našega identiteta. Konačno je jezik uređen i usklađen i sa našima potrebama, pa s toga ne dozvolite da i vi ne možete ,,pisati kao što zborite’’, kako je to bilo sa našima precima.
Druga poruka bi bila upućena diskriminatorima. Te ,,žute napomene’’ koje danas lijepite jer neko piše ,,đed’’ i ,,śećanje’’, nekada su imale formu žutih traka sa Davidovom zvijezdom i dobijale su se zato što je neko bio Jevrej.
P.S. U duhu crnogorskoga vaspitanja i doživljaja stvarnosti, sve nas podśećam na toliko puta demonstrirano načelo: od nasilnika, ili u ovome slučaju diskriminatora, jedino su grđi oni koji nasilje i diskriminaciju ćutke prihvataju!
Petar Glendža, istoričar
Sporna ,,napomena’’ je iz monografije “Vijek i po humanosti, Crveni krst Crne Gore 1875-2025.” (izdavač Crveni krst Crne Gore, Podgorica, 2025, str. 21):
"Tekst Osnivanje Međunarodnog komiteta Crvenog Krsta, po želji autora, dat je u jotovanoj varijanti crnogorskog jezika’’
