Pet mjeseci nakon masakra koji se dogodio 1. januara u prijestonici, u kojem je Cetinjanin Aco Martinović hladnokrvno ubio 13 sugrađana, iz neutvrđenih motiva, od kojih dvoje djece, i teško ranio tri osobe Više državno tužilaštvo privodi kraju istragu i najavljuje donošenje odluke. Prema nezvaničnim saznanjima Pobjede, okončanje procesa neće donijeti pomake u razrješenju slučaja koji je drugi put skamenio Crnu Goru i otvorio rane Medovine, u kojoj je Vuk Borilović 12. avgusta 2022. godine ubio 10 osoba, od čega dvoje djece, a ranio njih četvoro.
U petak, uoči ulaska u prijestonicu, ekipu Pobjede dočekali su transparenti koji najprije opominju na ljudskost i empatiju. Poruka „Zašto ste nas zaboravili?“ sa fotografijama žrtava dva masakra nedvosmisleno upozorava da se ne smije dopustiti da okolnosti koje su prethodile zločinima ostanu nerazjašnjene do kraja.
Uz ovaj transparent, okačene su i poruke koje pozivaju na urgentnost donošenja Markovog i Mašanovog zakona, kao i to da građani koji se već četiri mjeseca okupljaju na Kruševom ždrijelu ne traže osvetu, već odgovornost. Vječni simbol snage i srce Crne Gore danas je tužan grad koji je za nešto više od dvije godine ostao bez 23 nevinih građana, najsurovije ubijenih rukama dvojice naoružanih i nemilosrdnih napadača koji su u svom krvavom pohodu ubili i četvoro djece – Mašana, Marka, Vukana i Jovana. Danas je Cetinje najbolnija rana Crne Gore.
Smrt četiri nevina dječaka je vječna opomena i obaveza da se oba slučaja moraju istražiti do kraja, da se mora utvrditi moralna i objektivna odgovornost nadležnih, ali i da se svi propusti koji su se dogodili javno saopšte i predoče prvenstveno porodicama žrtava, a zatim i građanima Crne Gore. Na to nas svakodnevno podsjećaju građani na Kruševom ždrijelu koji iz revolta što niko ne snosi odgovornost za stradanja njihovih najmilijih blokiraju saobraćaj.
Oba masakra otvorila su brojna pitanja koja su i dalje bez odgovora, dok je odgovornost i u jednom i drugom slučaju u potpunosti izostala, naročito kada je riječ o čelnicima bezbjednosnog sektora i policije koja nije adekvatno reagovala. Ubice su uspjele u svom bezumnom činu bezdušno da „uzmu“ živote sugrađana, dok su službenici policije u jednom slučaju branili manastir, a u drugom šest sati pokušavali da uđu u trag bezumnom ubici.
Građani Cetinja nijesu krili tugu i zabrinutost zbog bezbjednosti koja je ozbiljno poljuljana u njihovom gradu nakon dva zločina, ali i brojnih ubistava koja su se dogodila u kriminalnim obračunima. Pobjeda je stupila u kontakt sa porodicama žrtava masakra od 1. januara, međutim, nijesu spremni da pričaju o tragediji. I pokušaj da stupimo u kontakt sa očevicima događaja bio je bezuspješan.
Kako su nam kazali njihovi sugrađani, teške su to rane, neprebolne i snaga treba da se o njima govori. Neki su čak spakovali stvari i napustili Cetinje.
Mašanova i Markova baba nas je zamišljeno čekala na klupi kod Dvorca kralja Nikole, spremna da, kako kaže – ide do kraja u borbi za istinu.
Pejović: Grad tuge
„Na ovu klupu nijesam sjela od kada nema mog Mašana i Marka. Čekajući vas, zažmurila sam i zamislila ih kako se, kao nekad, bezbrižno igraju i trče po Dvorskom trgu“, počinje razgovor za Pobjedu Vesna Pejović, majka Nataše i baba Marka i Mašana Martinovića koji su tragično nastradali u zločinu na Medovini.
Od kada se dogodila tragedija, Vesna vodi borbu za pravdu i istinu, zajedno sa ostalim članovima porodica žrtava i u njoj beskompromisno istrajava, dok joj na srcu leže teške rane za koje ne postoji lijek. Jer, kako i sama dodaje, bol ne prestaje, ali joj snagu daje bezuslovna ljubav prema unucima i kćerki koji zaslužuju da pravda bude u potpunosti zadovoljena.
„Previše je bola danas ovdje. Ovo je grad tuge, koji živi od tuđe muke. Ja ne želim ostavke, nego odgovornost“, kazala je Pejović i dodala da neće stati dok se ne razjasni zločin u kojem su stradali njeni najmiliji.
Kako kaže, samo moli Boga da joj da snagu da ne nestane prije nego stavi tačku na sve ono što je zadesilo nju i njenu porodicu.
„Na njihovom grobu sam se zaklela da ću istrajati. Jutro je najteže, kad znate da je to još jedan težak dan. Ja ne znam je li danas sunce, vjetar ili kiša, ne interesuje me“, objašnjava ona.
Ne krije ljutnju jer nadležni ćute, a ni razočaranje zbog poruka koje šalju okupljenima na Kruševom ždrijelu. I ne samo što nema odgovora, nego nema ni razumijevanja.
„Časni ljudi su ostali časni, a oni koji nikad nijesu imali čast pokazali su se sad u pravom smislu. Kažu da nas ima 20, pa neka nas je i 20, 50, 100, nama je važno da ispunjavamo našu misiju. Propuštamo uvijek nemoćne i da neko dođe i da nas slaže, pustićemo ga. Ali ima i drskih koji su dizali tri prsta na ovu muku“, istakla je ona.
Pejović ne krije ogorčenje zbog provokacija sa kojima su se njeni sugrađani i ona suočavali prilikom blokada.
„Ja njima kažem - gospodo, ja se krstim sa tri prsta. Ali da li je mjesto bilo za tako nešto? Svi ljudi koji ovdje stoje sa mnom su nekog izgubili. Da li znate što znači na Cetinju dići tri prsta? Ovo nije mjesto za takve provokacije, jer je tako nešto mogao uraditi bilo đe na Cetinju, ali nikako ovdje“, naglasila je.
Oba masakra teroristički akti, a ne slučajnost
Vesna Pejović posebno je naglasila da oba maskra koja su se dogodila nijesu bila slučajna, već da je riječ o terorističkim aktima, iako nadležni to uporno negiraju.
„Niko ne zna kakvo zlo može doći, toliko fanatika ima. Ali, ipak se zna odakle dolaze i demantovaću i direktora policije i ministra unutrašnjih poslova i sve koji tvrde da su se ove dvije tragedije samo tako slučajno desile“, ukazala je ona.
Dodala je da nadležni imaju dokaz i da se tačno zna odakle izvire mržnja prema Cetinjanima, nacionalizam, mržnja prema crnogorstvu.
„Ja sve ljude poštujem, samo me nemoj ugrožavati, moju naciju, crkvu, Crnu Goru. Ne mogu novokomponovani istoričari da prave od Crne Gore nešto što nije, jer je ona građanska i antifašistička. Neka procesuiraju ove koji zagovaraju nacionalizam i žele da pomute ovaj narod“, upozorava Pejović.
Kilometri traganja za istinom
Vesna Pejović nam je ispričala da je u protekle dvije i po godine prešla kilometre tragajući za istinom i da je sav proces predočila Briselu i Europolu.
„Radila sam stvari za koje nijesam stručna, ali sam morala, jer su oni stali sa istragom. Cijelo vrijeme sam tragala za istinom, kad vas natjera bol i muka koju ste doživjeli, a posebno neodgovornost. Srce je teško ranjeno, ali moj mentalni sklop mora ostati jak, nadam se da ću završiti knjigu „Krvava Medovina“ i sve ono što baba nije uspjela da im kaže, da pretoči u riječi“, ispričala je Vesna.
Bila je primorana, kako kaže, da sama vodi istragu, a još čeka odgovore na ključna pitanja.
„Ko je odgovoran za neoduzimanje oružja Vuku Boriloviću? Zašto i ko je komandovao sa pet pripadnika policije ispred manastira jer nijedan metak nije opaljen iz njihovog oružja. Zašto je pet pripadnika policije stojalo na tom mjestu i da li je ijedna naredba mogla da pokoleba profesionalnog policajca da reaguje. Đe su snimci sa skinutih kamera tih dana, jer je to ključni dokaz da je Aleksandar Drecun ranjen prišao jednom od njih, a on rekao da ne može da ukaže pomoć“, jasna je Pejović.
Istakla je da je veliki propust u slučaju Medovine bio nedostatak strategije i znanja, jer je akcijom rukovođeno iz Podgorice pod komandom načelnika podgoričkog Centra bezbjednosti Gorana Jokića i dodala da je razočarana posljednjom sjednicom Odbora za bezbjednost i odbranu.
„Da su imali strategiju, jer je čovjek 45 minuta pucao, znali bi da je snajperista mogao da se popne na vrh Vladinog doma gdje bi imao ubicu „na dlanu“. Tek kasnije sam saznala da nijedan metak koji je pogodio Borilovića nije bio policijski, četiri različita metka su u pitanju, nijedan policijski. A rekli su laž da je stradao od policijskog metka“, podsjetila je Pejović.
Kazala je i da je na ovu temu razgovarala sa ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem.
„Kada sam mu predočila sve ove informacije, on mi je rekao kako policajci nemaju uniforme. Ostala sam šokirana njegovom konstatacijom i upitala ga da li uniforma čini savjesnog i obučenog policajca. Nije umio da mi odgovori“, priča Vesna.
Građani uplašeni i zabrinuti
Njeni sugrađani sa kojima smo razgovarali ne kriju zabrinutost zbog stanja u bezbjednosnom sektoru. Obilazeći grad, mimoišli smo se sa brojnim strancima koji nijesu krili oduševljenje Cetinjem. Njihovi fotoaparati bili su fokusirani na znamenitosti ovog grada, a objektiv našeg fotoreportera na još vidljive tragove masakra u Velestovu.
Mala kafana gdje je Martinović slavio prvi dan ove godine, pjevao i smijao se, a onda počinio masakr, zatvorena je, a dvorište zapušteno. Srednjovječna Cetinjanka koja je, iz bojazni zbog svega što se dogodilo, rukom sakrila lice od objektiva fotoaparata, tihim glasom nam je kazala da je konobar koji je bio u smjeni kobne noći otišao sa Cetinja, preselio se na selo i u potpunosti povukao.
Podsjećamo, on je bio „optužen“ da je u trenutku kada je pozvao policiju pogrešno navodio
Cetinjanka Katarina Jovetić strahuje za bezbjednost djece nakon dva masakra na Cetinju.
„Što vam mogu reći, sami znate koliko je to grozno i za porodice i za nas. Jer svi smo mi ovdje jedna velika porodica. Nikad tu djecu prežaliti nećemo. Pitamo se kako smo došli u ovu fazu za tako kratko vrijeme doživimo ovakve stvari. Tuga za Cetinje. Nijesam sigurna koliko su nam djeca bezbjedna“, kazala je Pobjedi Cetinjanka.
Istu bojazan ne krije njen sugrađanin Slobodan Armuš, koji smatra da se Cetinje teško može oporaviti od ovih zločina. I on primjećuje da se život na Cetinju promijenio.
„Svako se nekako sakrio u kuću, ljudi ne izlaze, paze djecu mnogo više nego ranije. Ovo što se desilo, ovo je Bogu za plakati. Đe nađoše obojica djecu da ubijaju. Ja živim baš u Medovini i to je tragedija. Za gospođu Vesnu Pejović osjećam kao da mi je rođena sestra“, rekao je Armuš.
Cetinjanka Danijela Krstev stava je da su institucije zakazale u oba slučaja, ali da to nije prvi put.
„Ako su ovoga sa Medovine prijavljivali, naravno da su institucije zakazale. Zakazuju one za mnogo što. Pravo da vam kažem, u posljednje vrijeme se ne osjećam bezbjedno. Imam đecu i samo se nadam da će biti bolje“, saopštila je za Pobjedu.
Za Dragana Tanovića sa Cetinja problem je, kako kaže, što ima oružja na svakom koraku.
„Teško mi je zbog situacije koja se desila. Teško je predvidjeti bilo da se tako nešto moglo desiti. Sve da je bila policija, ne znam koliko bi brzo uspjela da reaguje. Oružja, nažalost, ima na sve strane. A ko želi da ga sakrije, to može da učini. Lično se osjećam bezbjedno što se tiče mene, ali sve ostalo ne mogu tvrditi“, ocijenio je Tanović.
Njegov sugrađanin koji je želio da ostane anoniman poručio je da je najbolje prošetati kroz Cetinje i slika govori više od riječi.
Zbog nedovoljne posvećenosti institucija, većina građana koji imaju problema sa zdravljem, a ujedno posjeduju oružje mogu biti potencijalna opasnost po sugrađane. Svoju ispovijest sa nama je podijelio Siniša, koji ima problema sa ocem koji pati od demencije.
„Mene institucije samo vrte ukrug. Sklon je i napadima, a niko se ne brine ni o čemu. Moj otac živi sam i predstavlja opasnost jer prepravlja plinske boce, ali to nikog ne zanima. Imam dokumentaciju koja potkrepljuje moje navode. Prema stavu Socijalnog, on je normalan, međutim, njegov dosije to ne pokazuje. Mom ocu su oduzimali oružje, ali su mu ga kasnije i vraćali“, ukazuje zabrinuti Cetinjanin.
Aco Martinović 1. januara ove godine ubio je 12 ljudi - Mirka Vuletića i njegove brataniće Jovana (13) i Vukana (9), Draganu Drašković, Branislava Mudrešu, Radivoja Markovića, Joša Otaševića, Zoricu Vuletić, Radovana i Radmilu Martinović i njihove sinove Miloša i Marka. Teško je ranio i četvoro ljudi, od kojih je borbu za život nakon devet dana izgubio Dejan Kokotović.
Vuk Borilović 12. avgusta 2022. ubio je Marka (7) i Mašana (11), njihovu majku Natašu Martinović (35), Rajka Drecuna (56), njegove roditelje Danicu (74) i Dimitrija (81), rođene sestre Aleksandru (52) i Danijelu Radunović (51), Gorana Đurišića (54) i Milana Martinovića (37). Ranio je Filipa Đurkovića, Aleksandra Drecuna, Slavicu Zvicer, Milevu Ramadanović, Darinku Čelebić i policajca Ljubišu Maksimovića.
Šćepanović ima dokaz značajan za oba masakra na Cetinju
Prema saznanjima Pobjede, Uprava policije dobila je dokazni materijal značajan za masakr koji je počinio Aco Martinović 1. januara, a koji takođe može biti značajan i za prethodni zločin u Medovini.
Radi se o video-zapisu na kojem se čuje svešteno lice pred grupom građana, među kojima je Aco Martinović, koje s mržnjom govori o Cetinjanima i Cetinju, poručuje kako taj grad ne treba da postoji.
Ono što je zabrinjavajuće je da to lice nakon svršenog govora mržnje pita Martinovića: „Aco, je li ovo dobro“, a on odgovara potvrdno.
Sagovornica Pobjede, baba Mašana i Marka Vesna Pejović, kaže da je poražavajuće da se niko nikad nije zapitao što se nalazi u manastiru.
„U više navrata se govorilo o oružju u manastiru, kada je Borilović počinio zločin bio. Zašto se ne smije to provjeriti? Ako ne bude oružja, ako ne bude ono što sam ja rekla, neka me procesuiraju“, kazala je Pejović.
Kategorična je da ne stvara, niti podržava mržnju niti netrpeljivost prema mitropolitu, ali poručuje da je potrebno da se njegov narativ o Cetinju i Cetinjanima kao narodu koji ne treba da postoji stopira.
„Hoću da se ujedini narod, a ne da se raspiruje mržnja“, kazala je Pejović.
Na pitanje Pobjede da li ima saznanja da su Vuk Borilović i Aco Martinović imali istog duhovnika, sveštenika kojem su se ispovijedali, Pejović je kazala da je to i nadležnima poznato, ali da ona ne zna da li je to lice ikad saslušano.
Pejović: Sumnjiva raspodjela novca porodicama žrtava
Sagovornica Pobjede Vesna Pejović ukazala je i na sumnjivu raspodjelu novca porodicama žrtava, gdje postoje indikacije da su se dogodile manipulacije.
„Dobili su 100.000 od Budve, dobili su od premijera 200.000 i Nikola Đurašković sad, pošto nikoga nije iz Medovine pomogao jednim eurom, iz finansija Opštine Cetinje, daje novac. Da bi, za pet porodica iz Medovine, njihovih 10 članova, što su izginuli, poslao npr. Sabini Mitrović 10.000 eura, Milošu je dao 10.000 koji je troje izgubio, Drecunima koji su izgubili troje, jedno ranjeno – 10.000. znači 50.000 je odbijeno, 350.000 je ostalo da se podijeli porodicama iz masakra od 1. januara“, ispričala je Pejović.
Tvrdi i da su pojedini, poput Slavice Zvicer, koja je bila ranjena, ostali uskraćeni za novac.
„Ne znam koliko su dobile porodice žrtava 1. januara. Što se tiče novca, nijesu sve ravnopravno podijelili. Jedna žena je napustila komisiju kad je vidjela o čemu se radi. Do 12. avgusta ja sam bila najbogatija majka i baba“, zaključila je Pejović.
Potpis Olivere Krivokapić na oružanom listu Borilovića
Govoreći o sudskom procesu koji je započet protiv bivše šefica Filijale za upravne poslove, državljanstvo i strance na Cetinju Olivere Krivokapić, naša sagovornica ukazuje da se njen potpis nalazi na dozvoli za oružje koja je izdata Vuku Boriloviću.
„Njen potpis stoji na dozvoli za Vuka Borilovića. Ona kaže da je 9. jula 2021. godine došao nepotpun dokument, te da nije znala o čemu se radi. Ako vam je nejasan bio, što se nijeste zapitali o čemu se radi, nego ste ga arhivirali. Ona se uporno vadila na politiku, 391 dan vi ste taj dokument držali kod sebe da bi on na kraju izvršio masakr“, napomenula je Pejović.
Ona tvrdi i da je nekadašnja funkcionerka Socijaldemokratske partije Draginja Vuksanović-Stanković intervenisala da se Borilović ne kazni zbog napada na kolegu Marka Lagatora i da mu se ne oduzme oružje.
