(Specijalno za Portal Analitika iz Sarajeva)
Institut na nestale osobe (INO) Bosne i Hercegovine objavio je da je završena preliminarna identifikacija 163, od 200 posmrtnih ostataka žrtava ratnog zločina koje su pronađene tokom sanacije obala jezera Perućac, koja je izvršena od 19. jula do 7. oktobra 2010. godine, nakon spuštanja hidroakumulacije radi opravke turbina hidroelektrane Bajina bašta.
Član Kolegija direktora INO Amor Mašović za Portal Analitika potvrdio je da je metodom DNK analize utvrđen identitet tri žrtve koje su srpski vojnici oteli u stanici Štrpci iz voza Lovćen 671, koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar.
Nepoznata sudbina: Prije tri godine pronađeni su ostaci Halila Zubčevića u blizini same hidroelektrane Bajina bašta, a sada smo identificirali posmrtne ostatke još dvije osobe otete u vozu u Šrtpcima. Riječ je o Jufusu Rastoderu iz Rožaja i Kasimu Ćoriću iz Prijepolja. Nažalost, kao i kod ostalih pronađenih žrtava, njihovi posmrtni ostaci su nekompletni. Nedavno smo dobili i DNK žrtava iz autobusa koji je u mjestu Mioče kod Sjeverina, takođe, zaustavljen i iz kojega je ista grupa srpskih vojnika izvela 16 putnika. Donedavno se za njihovu sudbinu nije znalo, odnosno nije se znalo gdje su završili njihovi posmrtni ostaci. Sada znamo da je to Perućac - kazao nam je Mašović.
Od 163 preliminarno identificiranih žrtava ekshumiranih u jezeru Perućac, 161 žrtva je bošnjačke, a dvije su srpske nacionalnosti. Riječ je o državljanima tri države - Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Pored žrtava otetih iz voza u Štrpcima i iz autobusa kod Sjeverina, u jezeru Perućac su pronađeni i skeletni ostaci 25 žrtava genocida u Srebrenici, među kojima su i žene i desetoro djece, ostaci ubijenih Bošnjaka iz Višegrada, zatim tijela kosovskih Albanaca koje su pripadnici specijalne policije Srbije, u vrijeme rata na Kosovu, dovezli u jednoj hladnjači i bacili ih u jezero Perućac, kao i ostaci šest vojnika austrougarske vojske, koji su sahranjeni prije jednog stoljeća.
- Postepeno će porodice biti pozivane da izvrše konačnu identifikaciju žrtava. Nažalost, porodice će se tom prilikom suočiti sa teškom situacijom, jer gotovo nijedan od skeletnih ostataka nije kompletan, jer je jezero Perućac, dižući i spuštajući svoj nivo u proteklih dvadeset godina, odvlačilo dijelove tijela žrtava. Čak ima primjera da su dijelovi skeletnih ostataka jedne te iste osobe pronađene i sa jedne i sa druge obale jezera Perućac. To sve govori koliko je bio komplikovan ovaj proces - naglašava Mašović.
Nova asanacija: On kaže da je za očekivati da masovne grobnice u jezeru Perućac kriju i posmrte ostatke preostalih otetih putnika u Štrpcima.
- Za sada u Perućcu nisu otkrivene ni sve žrtve, ubijeni Bošnjaci iz Višegrada. U ovom trenutku 700 njih vode se kao nestali. Ako od broja od identificiranih žrtava odbijemo 25 žrtava genocida u Srebrenici koje su bačene u jezero Perućac, ako odbijemo one osobe koje su nestale na području Rudog, Rogatice, Foče, Goražda, proizilazi da je negdje oko 130, od ukupno 700 nestalih iz Višegrada pronađeno. Za pretpostaviti je da se većina tih žrtava nalazi u jezeru Perućac. Po istom osnovu je za pretpostaviti da se skeletni ostaci svih ostalih otetih putnika iz voza u Štrpcima nalaze u jezeru Perućac, kao i svi preostali putnici oteti iz autobusa kod Sjeverina - smatra Mašović
Amor Mašović je ovih dana ponovo aktuelizirao pitanje masovnih grobnica koje krije jezero Perućac, naglašavajući da će za omogućavanje nove asanacije tog lokaliteta biti neophodan pritisak međunarodne zajednice.
- Sasvim je sigurno da bi tek potpuno pražnjenje jezera Perućac, uvođenje ronilaca, posebno u dio koji predstavlja podnožje same brane, otkrilo još mnoge i mnoge tajne, ne samo iz perioda događanja u BiH i na Kosovu, nego i događaja iz Drugog svjetskog rata, pa i prije toga. Drina očigledno jeste najveća tekuća masovna grobnica na Balkanu, pa i šire i ona će, bojim se, neke od tih tajni zauvijek nositi u svojim njedrima - kaže naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, bilo bi normalno da BiH, Crna Gora i Srbija pomognu u tome da se nastavi ekshumacija žrtava iz jezera Perućac, jer se radi o njihovim državljanima. Međutim, Mašović nije preveliki optimista da će se to i dogoditi.
Finansijski aspekt: Kao što je poznato, otmicu putnika iz voza u stanici Štrpci, 27. februara 1993. godine, izvelo oko 20 pripadnika Vojske Republike Srpske pod komandom Milana Lukića iz Višegrada.Žrtve zločina u Štrpcima su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Senad Đečević, Ismet Babačić, Halil Zupčević, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Jusuf Rastoder, Zvjezdan Zuličić i Tomo Buzov. Prije dva dana identifikovani su Jusuf Rastoder iz Berana i Rasim Ćorić iz Prijepolja.
Za taj zločin osuđen je samo jedan čovjek: presudom Višeg suda u Bijelom Polju Nebojša Ranisavljević, služi kaznu od 15 godina zatvora zbog učešća u planiranju, otmici, mučenju, pljački i likvidaciji 19 putnika.
Mašović je skeptičan u pogledu istrajnosti potrage za svim detaljima ratnih zločina, ne samo onoga u Štrpcima.
- Strahujem da će biti presudan finansijski aspekt rješavanja ovog problema, da će neko izračunati koliko će elektroprivreda ove ili one države izgubiti ako se na se na tri mjeseca ispusti voda iz jezera Perućac kako bi timovi tri države za ekshumacije pokušali pronaći nove posmrtne ostatke. Teško je u ovom trenutku biti optimista, znajući da su i ovoga puta mnoge stvari bile jasne Beogradu, pa i Podgorici, ali nije ništa poduzeto, izuzev formiranja nekakvih komisija za utvrđivanje sudbina nestalih. Zna se i odnos Podgorice prema izbjeglicama koje su hapšene u Crnoj Gori mimo ženevskh konvencija, a zatim deportovane i predate neprijateljskoj strani, što je jedna od najtežih povreda konvencija. Te žrtve su kasnije nađene u jamama Foče, u rijeci Drini. Sahranjivani su u Srbiji, jer ih je rijeka Drina nosila u rijeku Savu, pa su tijela stigla do Šapca, Sremske Mitrovice, Beograda, Obrenovca i tako dalje. Iskreno, znajući kako stvari stoje, bojim se da bez nekog djelovanja prirode, odnosno više sile, nećemo nikada više dobiti priliku da ponovo uđemo u jezero Perućac i da ga istražimo - naglašava Mašović.
Na naše pitanje šta Crna Gora konkretno može učiniti da se do kraja otkrije tajna Perućca, Mašović je odgovorio da ne vjeruje da Crna Gora ima neki poseban interes za nastavak ekhumacija u Perućcu, jer je njen problem s nestalim osobama mnogo manji nego onaj koji ima Bosna i Hercegovina.
- Problem Crne Gore sa nestalim osobama su, uglavnom, njeni državljani koji su oteti iz vozu u Štrpcima i iz autobusa kod Sjeverina, kao i nekoliko vojnika, bivših pripadnika JNA crnogorske nacionalnosti koji su nestali u periodu od ratova u Sloveniji, pa do 1995. godine. Zato ne vjerujem da Crna Gora ima neki specijalni interes za ovaj problem. Najveći interes ima BiH, u svakom pogledu. Prvo zbog toga što su većina žrtava koje krije Perućac njeni državljani - ističe naš sagovornik.
Različiti interesi: Mašovića smo pitali koliko je međunarodna zajednica uopšte zainteresovana da se do kraja riješi problem nestalih, prije svega u BiH.
- Bojim se da u međunarodnoj zajednici, u kojoj ima potpuno različitih interesa i mišljenja, ne postoji jedinstven stav da se sva pitanja ratova na prostorima bivše Jugoslavije do kraja istraže i da se jedanput stavi točka na to. Međunarodna zajednica se u novije vrijeme nosi nekakvim principom pokušaja balansiranja stvari, izjednačavanja, relativiziranja zločina i tako dalje. Naravno, tu treba razlikovati evropske vlade, odnosno vlade pojedinih evropskih zemalja i vladu Sjedinjenih Američkih Država - ističe Mašović.
On podsjeća da su vlade nekih zemalja već 1996. godine iskazale negativan stav o procesu ekshumacija i traženja nestalih, jer su smatrali da pronalaženje grobnica, davanje imena i prezimena nestalih dosipanje soli na živu ranu, dolivanje ulja na vatru i tako dalje.
- Oni su taj stav čak javno izrekli zbog čega je jedan častan čovjek iz međunarodne zajednice, Manfred Novak, koji je u to vrijeme bio specijalni izvjestitelj Ujedninjenih nacija za prisilne nestanke, podnio ostavku jer se nije mogao pomiriti s takvim stavom nekih značajnih evropskih metropola, koje nisu htjele ni finansirati, niti na bilo koji način učestvovati u rješavanju problema nestalih, u pronalaženju masovnih grobnica na prostoru BiH - zaključuje Mašović.
Inače, INO BiH do sada je registrovao 34.964 nestale osoba. Do sada je eksuhimarno oko 22.500 žrtava, a njih oko 19.500 je identificirano. Mašović vjeruje će broj od 34.964 imena, koliko ih se nalazi u evidenciji, na kraju biti smanjen za čak 4.000 do 5.000 imena.
- Dakle, ostaje da se pronađe još oko 7.500 nestalih. Ja bih, iskreno, bio sretan kada bismo pronašli barem 50 ili 60 posto od tog broja žrtava zločina. Mislim da nikada neće biti pronađeni svi nestali. Neki od njih iz vrlo jasnih razloga. Naime, njihovi posmrtni ostaci više ne postoje, jer su spaljeni u Pionirskoj ulici u Višegradu, gdje je 70 žena i djece zapaljeno i pretvoreno u prah, zatim u kući u Bikavcu, takođe u Višegradu. Neke žrtve će zauvijek ostati u jezeru Perućac, koje možda nikada više neće biti ispražnjeno. Neke žrtve su tako dobro skrivene u masovnim grobnicama u prirodnim jamama, a njihove ubice, izvršioci i naredbodavci zločina istrajavaju u skrivanju istine i ne dopuštaju svojoj savjesti da proradi, pa da porodicama i institucijama kažu gdje su te masovne grobnice - zaključuje Amor Mašović.
Ruždija ADŽOVIĆ
