Jedan od najbližih saradnika srpskog predsjednika Vučuća juče je RTS-u rekao da će u komisiji koju namjeravaju da naprave pored predstavnika crkve, biti ,,predstavnici struke, istoričari, istoričari umjetnosti i svi koji mogu da doprinesu svojim radom“.
- Zadatak tima biće rad na zaštiti kulturne, istorijske i duhovne baštine, svega onoga što narod zove svetinjama, tamo gdje su ugrožene fizički, pravno, po pitanju identiteta, originalnosti, nastanka i porijekla - kazao je on.
KRAĐA TUĐEG NASLJEĐA
Za književnog istoričara i publicistu, dobitnika Trinaestojulske nagrade Dragana B. Perovića ovakva inicijativa je ravna bezumlju, a on je uvjeren da će se ona „obiti o glavu“ prije svih srpskom narodu, te da će „svi ostali, pa i Crna Gora, sigurno naći načina da spriječe mantijaško i mitomansko prekrajanje istorije“.
- Ako je Njegoš i srpski pjesnik, a otimaju se za njega, neka se bar ponekad njime posluže, na korist svoga naroda. On je već jednom, baš Srbima, konkretno rekao: „Za pravilo ludost izabraše“… Nažalost, „selakovići“ bi da ludošću nasele Srbiju u Crnoj Gori. Istini za volju, Srbija nikad nije bila od Dunava do Jadrana, osim kao carstvo uz koga su bile i „primorske/pomorske zemlje“, zetske, a ne srpske! Obrnuto od Jadrana do Dunava bila je kraljevina Vojislavljevića – kazao je Perović za Pobjedu.
Kategoričan je da je „pogoniti se u XXI vijeku na bazi XI nasiljem, a ne diplomatskim razumijevanjem korespondirati, ravno bezumlju“.
- Mnogo je umnije preseliti neđe „selakoviće“, nego seliti Srbiju tamo đe joj nikada nije bila adresa. Povampiruju se ideje, kao epidemija, koje ne korespondiraju sa XXI vijekom. Kao da je malo jedna epidemija, nego se javljaju bolesne, hronične ideje, koje duboko zadiru u unutrašnje stvari drugih država i nose opasnost sukoba širih razmjera. Na koje se Srbija svikla, pa se umjesto širenja, poslije svake takve nacionalističke „epidemije“ hronično sužavala. Ne želim da im doskočim njihovim autentičnim sloganom „…I opet će ako bude sreće“ – ističe Perović.
Srbija je, kaže on, bogata zemlja, „sa vrhunskim i kvalitetnim stručnjacima i ljudima, kojih je oko 600 hiljada posljednjih desetak godina napuštilo zemlju“.
- Uz odlazak školovanih ljudi, često pomislim da Srbiju mora da je stigla neka kletva ili božja kazna kada posljednjih decenija na vlast isplivava najrigidniji dio. Od Miloševića i Memoranduma svi primjenjuju istovjetnu taktiku, manji problem rješavaju većim. Somnabulne su nakane da od jednoga sekularnoga društva nastoje napraviti teokratsku državu, usput prisvajajući i devastirajući tuđe kulturno nasljeđe – poručio je sagovornik Pobjede.
Ukazuje na činjenicu da demokratija niđe na svijetu nije došla s crkvom, pogotovu, dodaje, „onom koja se duboko umiješala u tragični i krvavi jugoslovenski koloplet devedesetih“.
- To će se, kao i do sada, posebno odraziti na samu Srbiju i srpski narod, koji su podnijeli najvišu žrtvu zbog promašene politike svojega rukovodstva i huškanja na susjede. Vjerujem da će svi ostali, pa i Crna Gora, sigurno naći načina da spriječe mantijaško i mitomansko prekrajanje istorije – zaključio je Perović.
LITIJE, DRUGIM SREDSTVIMA
Za sada se ne zna sastav specijalog tima koji formira Beograd u namjeri, kako je Selaković saopštio, zaštite srpskog kulturnog i istorijskog naslježa u regionu.
Dodao je i da će biti angažovane „određene ličnosti i stručnjaci po pozivu“, jer, kako je objasnio, „nije svaka svetinja ista“.
Naglasio je i da je to polje toliko široko, te da država u prethodnim vremenima nije poklanjala nikakvu ili je poklanjala nedovoljnu pažnju ovim pitanjima.
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, pod sloganom „Ne damo svetinje“ od decembra prošle godine organizuje takozvane protestne litije i molebane u pokušaju da prinudi Vladu da Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je tada usvojen, ili povuče ili izmijeni.
Ova crkva protivi se Zakonu zbog toga što, ako se bude primijenio, crnogorska kulturna baština i sakralno nasljeđe koje su raznim mahinacijama, i uz podršku institucija, u prethodnih nekoliko decenija uspjeli da prepišu u svoje vlasništvo biti vraćena državi.
Vlada je organizovala i pregovore na nivou ekspretskih timova sa SPC u našoj zemlji, ne bi li našli kompromis za primjenu Zakona, ali su oni propali 4. jula.
Beograd sve ovo vrijeme tvrdi da nema nikakve veze sa organizacijom protesta SPC u našoj zemlji.
A osim poruke „Ne damo svetinje“ učesnici crkvenih protesta organizovali su i uporedne akcije – od oslikavanja javnih površina, pa i spomenika antifašističkim ustanicima u zemlji, bojama srpske trobojke do ispisivanja grafita četiri S na kućama Muslimana u nekim gradovima, kao i pjevanja četničkih pjesama.
