Postoji ipak bitna razlika između ta dva istorijska stanja. Danas su neprijatelji Crne Gore organizovaniji i prepredeniji nego što su ikad bili. Međutim, i suverenistička svijest je mnogo utemeljenija i jača nego ikad, kaže u intervjuu Vikend novinama Milenko A. Perović, koji je, podsjetimo, nedavno izabran za predsjednika Crnogorskog PEN centra.
Komentarišući postizborna dešavanja, kao i ponašanje međunarodne zajednice, Perović govori i o indiferenciji s kojom je Evropa propratila agresiju Srbije na Crnu Goru u izbornom procesu, miješanje ruskog činioca i političku pomahnitalost SPC, stavljajući fokus na predstojeći popis i projektovani cilj Srbije o 40 odsto srpskog stanovništva u Crnoj Gori, poručujući da je “srpska vlast najavila potražnju za kupovnim Srbima u Crnoj Gori”, te da se “otvara sezona kupoprodaje nacionalnog identiteta Crnogoraca”.
Perović se osvrće i na skandalozan događaj u barskoj crkvi, naglašavajući da su “djeca koja zbunjeno i uplašeno kleče i leže na podu barske crkve kandidati za strašljivce i robove, nikako za slobodne ljude”.
Prošlo je tek nešto više od mjesec dana od završetka parlamentarnih izbora, a novu vladajuću koaliciju već prate afere i skandali, od otvorenog učešća SPC i Amfilohija u formiranju nove izvršne vlasti do izjave mandatara da umjesto 9. maja treba slaviti 23. septembar, dan kada je osnovan novi parlament, što je za Krivokapića “istorijski događaj”. Mediji su objavili i snimak budućeg premijera sa dočeka osuđenog teroriste Nikole Kavaje, što je on objasnio riječima da je “Kavaja simbol otpora jednom diktatoru” Kako Vi vidite postizborna dešavanja u Crnoj Gori?
PEROVIĆ: Pobjednička parlamentarna većina skrparena je najvećim dijelom od krajnje neobičnih političkih likova. Zato nije iznenađenje šta govore i čine. Podsjetili su me na anegdotu iz knjige razgovora s Vjačeslavom Molotovim. Jednom prilikom dočekao je u Moskvi britanskog ministra vanjskih poslova Bevina. Znao je da on obožava čuvenu sliku Ilje Rjepina “Zaporoški kozaci pišu turskom sultanu”, pa je zapovijedio da sliku donesu iz Tretjakovske galerije i izlože je ispred vrata konferencijske dvorane. Kad je naišao, Bevin se zaustavio i dugo posmatrao sliku. Na kraju je promrmljao utisak o kozačkim likovima na slici: “Nevjerovatno. Nijednog regularnog čovjeka!”
Još jedan skandalozan događaj obilježio je početak ove sedmice. Učiteljica jedne škole u Baru pozvala je učenike “svih vjera i nacija” na moleban povodom početka školske godine. Fotografije koje su objavljene pokazuju mališane kako kleče, ljube krst, klanjaju… Stari liberal Miodrag Živković napisao je na svom Fejsbuk profilu da su te fotografije najtužnija slika današnje Crne Gore. Vaš komentar?
PEROVIĆ: Živković je potpuno u pravu. Trideset godina sveštenstvo tuđe crkve nesmetano ribari ljudskim i đetinjim dušama po Crnoj Gori te desekularizira i bigotizira Crnu Goru. Trideset godina “uvodi” novokomponovano pravoslavlje, koje nema apsolutno nikakve veze s bićem tradicionalnog crnogorskog pravoslavlja ni s klasičnim crnogorskim pogledom na svijet. Nekad se svijet uistinu divio čudesnom slobodarskom mentalitetu Crnogoraca, između ostalog zbog toga što se stari Crnogorci kao hrišćani nijesu držali kao “božji robovi” ni kao podložnici popova, nego kao slobodni ljudi.
Nijesu oni nikad klečali ni klanjali ni padali ničice po crkvenim podovima ni ljubili krstove. Ni popovi im nijesu mogli steći nikakav društveni ni duhovni ugled ako nijesu bili čestiti ljudi, pametari i junaci. Njegoševa poema “Crnogorac k svemogućem bogu” kazuje kako se slobodni čovjek drži pred čudom univerzuma. Danas se, umjesto ideologije slobodnih ljudi, Crnom Gorom širi najčemernije sujevjerje i najogavniji raj etinski mentalitet u izvedbi srpskih popova i njihovih prislužnika. Kako je sticalo društvenu, duhovnu i političku moć, sveštenstvo SPC je svoju “religijsku praksu” dehristijaniziralo i mitologiziralo, pretvarajući je u vulgarni instrument sticanja moći nad ljudima. Djeca koja zbunjeno i uplašeno kleče i leže na podu barske crkve kandidati su za strašljivce i robove, nikako za slobodne ljude!
U svom autorskom tekstu “Uspon i pad Amfilohija Radovića” napisali ste da “izborni preokret stavlja Amfilohija u situaciju da se prvi put za trideset godina krajnje ozbiljno mora suočiti s iskonskom suverenističkom Crnom Gorom”… Da li se suverenistička Crna Gora već probudila? Kako je kanalisati da bude respektabilna politička snaga i ne zapadne u nacionalističke vode?
PEROVIĆ: U potonjih četrnaest godina često sam sebi postavljao pitanje: Šta je, zapravo, pobijedilo na referendumu 2006. godine? Izvjesno, referendumski pobjednici nijesu ni pomišljali da suverenizam učine načinom života i načinom mišljenja većinske Crne Gore. Štaviše, njihovi “mislioci” smislili su prevarantski trik da je suverenizam isto što i crnogorski nacionalizam. Onda su godinama plašili mečku rešetom. Tobože, svaki rad na crnogorskom identitetu je krajnje opasan za crnogorsko multinacionalno društvo?! Tu malicioznu podvalu kao dar s neba objeručke su prihvatili srpski nacionalisti i četnici. Napokon, pridružili su im se i “građanski orijentisani” politički imbecili.
Nažalost, u svijesti mnogih ljudi ukorijenila se podla laž da svaki zahtjev za konsolidaciju crnogorske nacije predstavlja crnogorski nacionalizam! Pod kišobranom odbrane od “crnogorskog nacionalizma” i hohštaplerskim suncobranom “ideologije pomirenja (“Evo ruke!) nesmetano su bujali srpski nacionalizam, klerikalizam, napokon i klerofašizam! Dospjelo se dotle da crnogorski suverenizam, u neminovnom istorijskom sukobu s ovim nacionalističkim i fašističkim pošastima, najprije mora da se bori protiv apsolutno nezaslužene stigme o “crnogorskom nacionalizmu”. Mislim da je došlo vrijeme da crnogorski suverenisti, a oni nijesu samo Crnogorci, nego i Muslimani i Bošnjaci i Albanci i Hrvati, čak i neki Srbi, prestanu da se četnicima i glupim “građanistima” pravdaju i izvinjavaju što se bore za svoje pravo na život i slobodu, nacionalnu i svaku drugu!
Predsjednik Đukanović upozorio je međunarodnu zajednicu da je država danas u rukama velikosrpskog nacionalizma, ruskog uticaja, da posljedice mogu biti dalekosežne, otvoreno ukazujući na odgovornost stranih ambasada, međunarodne zajednice za dešavanja u Crnoj Gori i pokušaj njene destabilizacije. Poruka Đukanovića da će se Crna Gora braniti i iz šume ako bude trebalo izazvala je brojne komentare. Kako Vi tumačite njegove poruke?
PEROVIĆ: Indiferencija s kojom je Evropa propratila agresiju Srbije na Crnu Goru u izbornom procesu, miješanje ruskog činioca i političku pomahnitalost SPC još jednom je pokazala staru istinu: Evropa je onakva kakav joj je ključni “igrač”. Ako je Njemačka ekonomski div, a politički patuljak, isto to važi za Evropsku uniju! Kao i 1918. godine, Evropa je prepustila Crnu Goru na milost i nemilost srpskim velikodržavnim pretenzijama. Predsjednik Crne Gore je u ovim uslovima izjavio ono što je jedino smisleno: Ako se Crna Gora hiljadu godina znala braniti od svake sile koja ju je htjela sprštiti, znaće se opet braniti, jer se mora braniti!
Srpska vlast ne krije da joj je popis stanovništva u Crnoj Gori prioritet. Kampanja za ostvarivanje projektovanog cilja 40 posto Srba već je uveliko počela. Pojedini i sagovornici Dnevnih novina kažu da će se ići od kuće do kuće, da će glavna poluga djelovanja biti srpski popovi. Kako vidite rasplet ove situacije? Šta tu možemo sve da očekujemo?
PEROVIĆ: Otvara se sezona kupoprodaje nacionalnog identiteta Crnogoraca. Srpska vlast najavila je potražnju za kupovnim Srbima u Crnoj Gori. Ne brine je što Srbija demografski propada. Srbija (bez Kosova) je 1991. godine imala 7.800.000 stanovnika, a danas 6.900.000. Za trideset godina izgubila je skoro milion stanovnika! Nju očito ne zanimaju Srbi kao takvi, nego samo vječito otimanje tuđega, grabež teritorija i ljudi (još bolje ako je bez ljudi!) koji se sad eufemistički zove “srpski svet”.
Srpska vlast bez ikakvog uvijanja oglašava svoje planove grabeža Crne Gore i polovine BiH. Kao što je usrećila Srbijance i Vojvođane, ona hoće da usreći Bosance i Hercegovce. A posebnu sreću obećava Crnogorcima! No, život je ipak komplikovaniji od Moljević-Ćosićevog programa usrećivanja srpstva. Treći Njutnov zakon kazuje: Svaka akcija izaziva reakciju! Koliko će se oni truditi da posrbljavaju, toliko će Crnogorce izazvati da brane svoj nacionalni identitet!
Lideri tri koalicije koje formiraju novu vlast uporno ponavljaju da nema revanšizma, a onda se pojavi Krivokapić koji već prijeti zaposlenima u javnoj upravi, a Abazovićeve partijske kolege najavljuju čišćenje svih direktora javnih ustanova i preduzeća po kratkom postupku… Šta čeka Crnu Goru i njene građane sa novom vlašću?
PEROVIĆ: Kad ljude primitivnog pogleda na svijet, koje pritom vodi omraza prema crnogorskom suverenizmu, zapadnu prividni izgledi da će steći veliku političku i društvenu moć, prvo što im pada na pamet je da proklamuju revanšističko zavođenje “rada, reda i discipline”! Sva tri “lidera” pokazuju psihologiju frustriranih redova koji su neočekivano postali kaplari pa ih inspiriše želja da sad oni malo gaze redove, s nadom da će im viši činovi odati priznanje za revnosnu službu. Kad se tome doda da nijedan od njih nikada nije ničim rukovodio, ta je spoznaja dovoljan signal opšte društvene opasnosti, kao kad lice bez vozačke dozvole prvi put sedne u najnoviji trkački automobil i punom snagom “zaždije” posred saobraćajne gužve. U saobraćaju se to završava na prvoj banderi, u politici u haosu i izbornom porazu.
Izabrani ste za predsjednika Crnogorskog PEN centra i najavili borbu za očuvanje nacionalnog identiteta Crnogoraca, multietničkog sklada Crne Gore, za očuvanje evropskih vrijednosti crnogorskog društva, okupljajući slobodarski intelektualni potencijal društva. Vraćamo li se u predreferendumski period?
PEROVIĆ: Istorijsko prokletstvo malih naroda je da zakonomjerno bude osvajačke apetite velikih ili onih koji uobražavaju da su veliki. Malo koju generaciju Crnogoraca razminula je sudbina borbe za slobodu i nezavisnost. Smjenom vlasti na potonjim izborima stavljene su na kocku sve crnogorske suverenističke vrijednosti, slično kao što je to bilo poslije “AB revolucije”. Postoji ipak bitna razlika između ta dva istorijska stanja. Danas su neprijatelji Crne Gore organizovaniji i prepredeniji nego što su ikad bili.
Međutim, i suverenistička svijest je mnogo utemeljenija i jača nego ikad. Ta svijest danas nije manja, ako nije i veća nego u vrijeme referenduma. Druga je stvar što se izborni obrt desio zahvaljujući činjenici da je jedan dio suverenista izmanipulisan i prevaren. Dajući svoj glas Uri i Demokratama, dio suverenista zapravo ga je dao osvjedočenim neprijateljima crnogorske suverenosti. Vjerujem da će kod njih vrlo brzo doći do otrježnjenja.
“Čuš, Prnjo radi u kontrolu leta!?”
Lideri partija koje čine novu vladajuću većinu u Crnoj Gori već se svađaju oko funkcija. Demokratski front traži da njihovi predstavnici i predstavnici Srba budu na značajnim pozicijama, posebno apostrofirajući bezbjednosni sektor, dok Abazović, ako je vjerovati izjavama koje dopiru do medija, to neće. Takođe, više niko ne pominje ekspertsku vladu… Ima li nove vlade ili nema, ako je bude, kako vidite njeno fukcionisanje?
PEROVIĆ: Nije moguće smisleno predviđati kako će se praviti nova vlada. Ako je uspiju načiniti, vjerovatno će njeno funkcionisanje biti komedija nad komedijama, s nesagledivim štetama po budućnost Crne Gore. Da bi je uopšte načinili, moraju riješiti dvije kvadrature političkog kruga. U njoj treba da budu namireni brojni, vrlo divergentni interesi. Treba namiriti Vučića, Irineja, Ruse, Mitropoliju, gomilu od dvadeset političkih “subjekata” iz tri izborne falange, svakog posebnog člana iz svih falangi i njihove ambicioznije pristalice, medijskog tajkuna i ostale tajkune, kao i lične interese i očekivanja velikog broja ljudi. S druge strane, iskustvo od “AB revolicije” do danas je pokazalo da Crna Gora nema dovoljno valjanih ljudi za kvalitetno upravljanje državom.
Kad je prije nekolike godine pravljena “Vlada izbornog povjerenja” pokazalo se da tadašnju opoziciju, koja sada postaje vladajuća struktura, u najvećoj mjeri čine profesionalno potpuno nekompetentni ljudi. Dakle, “kadrologija” falangističkih izbornih pobjednika odvijaće se, manje-više, po komediografskom modelu iz čuvene replike Miodraga Karadžića: “Čuš, Prnjo radi u kontrolu leta!?”
