Komentarišući litije, Perović ističe da “svoju masu koja prividno djeluje zastrašujuće – Risto Radović ne smije upotrijebiti protiv države, jer Crna Gora nikada u svojoj istoriji nije bila zaštićenija spolja ni iznutra!
“Pošto ne može silom, Radović svoju „izlaznu strategiju” pokušava fingirati neumornim drilom šetnji svojih pristalica, sve boga moleći da se desi neko čudo pa da „milom” postigne ono što ne smije niti može silom”, kaže Perović.
DN: Kakav je danas položaj Crnogoraca u Srbiji? Šta ovo Vijeće može da uradi u ostvarivanju misije zbog koje je osnovano s obzirom na složenost situacije u kojoj se nalazi crnogorska zajednica u Srbiji?
PEROVIĆ: Položaj Crnogoraca u Srbiji nije dobar. Od kada je prije trideset godina pušten iz boce duh velikosrpskog nacionalizma, na samu činjenicu da se bilo ko u Srbiji nacionalno izjašnjava kao Crnogorac počelo se gledati s velikim podozrenjem i neprijateljstvom. Ukorjenjivano je suludo uvjerenje da „biti Crnogorac” obavezno znači biti protiv interesa Srbije i srpstva. U potonje vrijeme to uvjerenje su kao batinu političke i egzistencijalne prijetnje prema Crnogorcima počeli koristiti čak i pojedini ministri u sadašnjoj srpskoj Vladi.
Novoosnovano Crnogorsko vijeće nije stvoreno da bi se bilo ko bilo kome pravdao što je Crnogorac! Naprotiv, jedan od ključnih zadataka Vijeća je da javnost Srbije uporno upoznaje s činjenicom da je nemjerljivo veliki doprinos Crnogoraca svemu što je najbolje u modernoj istoriji Srbije. Najbolje stranice moderne srpske istorije ispisane su u vremenima kad je položaj crnogorske nacionalne manjine, kao i drugih nacionalnih manjina bio najbolji! Boreći se za dobar položaj Crnogoraca u Srbiji, naše se Vijeće bori za bolju Srbiju!
DN: Srpski predsjednik kaže da je položaj Crnogoraca u Srbiji dobar, ali nije Srba u Crnoj Gori. Poručuje da je “srpski nacionalizam pravio najviše štete srpskom narodu”, ali i da je u Srbiji „eksplozija patriotizma”…
PEROVIĆ: Vrijeme bi bilo da neko predoči racionalne i prihvatljive argumente o tome u čemu se sastoji „loš položaj Srba u Crnoj Gori” i izloži predloge o tome kako bi se taj položaj mogao popraviti. Jedno i drugo podrazumijeva čvrsto držanje pri principima građanske države Crne Gore. Svaki drugi tip razgovora o pravima ove ili one nacionalne zajednice implicira traženje đavola, vještačko podgrijavanje međunacionalnih napetosti, skrivene ili otvorene prijetnje, izmišljanje razloga za opravdavanje hegemonističkih i paternalističkih pretenzija itd.
Srpski nacionalizam je u potonjih trideset godina nanio ogromnu štetu svim narodima bivše Jugoslavije, nekima više, nekima manje. U tom smislu, on je nanosio i još uvijek nanosi katastrofalnu štetu Srbiji i srpskom narodu u cjelini. Sve dok se govori o „eksploziji patriotizma”, pri čemu se očito brkaju i zamjenjuju pojmovi patriotizma i nacionalizma, jasno se pokazuje da tzv. političke i intelektualne elite Srbije nijesu spremne za spasonosni strategijski zaokret kojim bi se ova zemlja spasila od stropoštavanja u crnu rupu istorije!
DN: Predsjednik Crne Gore kazao je u intervjuu sarajevskoj televiziji Face, da Crnu Goru brane njene institucije, da je „crnogorska većinska javnost oslonjena na snagu jedne moćne slobodarske i antifašističke tradicije u Crnoj Gori”, te da je ta većina dala podršku obnovi nezavisnosti… Da li je ovaj posljednji izazov ravan onome iz predreferendumskog perioda? Ako jeste, da li treba da uslijedi isti odgovor kakav smo imali u predvorje 2006. godine?
PEROVIĆ: Uz sve limitirajuće faktore, kritike, razočaranja i rezignacije, suverenistička energija Crne Gore nije slabija nego 2006. godine. Osnovna razlika je što su se onda osvajale sloboda i država, a danas ih treba braniti. Razumljivo je da se danas na prvoj liniji odbrane nalazi država, jer to i jeste glavni smisao njezinog postojanja. Tek ako bi se procijenilo da država nije u stanju da ispuni glavni zadatak, onda se pozivaju građani dajoj pomognu u odbrani. Naravno, uvijek i svuda to je dvošekla situacija, jer sobom nosi strašnu opasnost izbijanja građanskog rata. A to je najveće zlo koje može zadesiti svako društvo. Bogu hvala, pokazalo se do sada, a vjerujem da će tako biti i ubuduće, da se crnogorska država može uspješno nositi s nastalom krizom. Na takav optimistički zaključak upućuje činjenica da je najveći dio crnogorskog društva svojski prigrlio kao najviše vrijednosti nezavisnost, antifašizam, modernost, orijentaciju prema zapadnom svijetu itd.
DN: Litije kojima se izražava protest protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti, ne prestaju. Popovi prijete, proklinju, poručuju da se narod osvijestio i da nema nazad. Ako „nema nazad”, šta slijedi? Čime, u stvari prijete?
PEROVIĆ: Donošenje Zakona je samo povod da se još jednom, ovoga puta svim raspoloživim i udruženim anticrnogorskim snagama, sruši suverena država Crna Gora. No, sve što nastaje u nastanku sadrži klicu vlastite propasti. U ovom slučaju klica propasti sadašnjeg pohoda na Crnu Goru nalazi se u onome što pohod predvodi vjerska organizacija, na čelu s Ristom Radovićem. On se odavno pokazao kao majstor iracionalnih i predkognitivnih umijeća, naslonjenih na izvornu seljačku bistrinu. Dok je opštio na nepolitičkom i pretpolitičkom nivou s vladajućom političkom strukturom Crne Gore, Radović je nizao velike uspjehe za „svoju stvar”.
Međutim, pokazalo se da on nije majstor u onome do čega mu je najviše stalo. Nije majstor političkog mišljenja i djelanja. Zato je dopao u politički lavirint iz koga ne može izaći „ni silom ni milom”. Naime, i u politici na specifični način važi čuveni fizikalni zakon po kome „sila masi daje ubrzanje!” Radović ima masu bez sile! Svoju masu koja prividno djeluje zastrašujuće ne smije upotrijebiti protiv države, jer Crna Gora nikada u svojoj istoriji nije bila zaštićenija spolja ni iznutra! Pošto ne može silom, Radović svoju „izlaznu strategiju” pokušava fingirati neumornim drilom šetnji svojih pristalica, sve boga moleći da se desi neko čudo pa da „milom” postigne ono što ne smije niti može silom. A to „milom” značilo bi da su se nosioci državne vlasti prepali od Radovićeve mase i kapitulirali pred njom.
DN: Kako gledate na odgovor države Crne Gore i njenih institucija u aktuelnoj situaciji? Kako na odgovor intelektualne elite?
PEROVIĆ: Kako to obično biva u kriznim situacijama, jedan dio državne i intelektualne strukture Crne Gore oportunistički i kukavički čeka rasplet događaja pa da se sretno i veselo priključi pobjedniku. Nevjerovatno je koliko ta „so soli države” ne samo da nije spremna da brani svoju državu, nego koliko ne razumije šta je država! Nevjerovatno je da ne razumije da je i najslabija država per definitionem jača od svakoga svoga dijela, jer uvijek ima dovoljno i „mase” i „sile” da postigne spasonosno ubrzanje u saobraćajnim makazama istorije! Sadašnja vladajuća politička struktura zaslužuje ozbiljne kritike, jer je svojim brojnim potezima Crnu Goru dovela da se razapinje između Srednjeg vijeka i savremenog doba. Međutim, reklo bi se da ona danas shvatila teške posljedice tridesetogodišnjeg sađenja tikava s đavolom. No, čini mi se čak da je od toga važnije da su danas ključni politički ljudi Crne Gore shvatili da je Radović, kao udarna pesnica rušenja Crne Gore, upao u lavirint „ni sile, ni mile” i da se bez velikog čuda ali s itekako ispumpanim ambicijama – neće iz njega izvući i naći mir u kaluđerskoj osami.
DA IM MOŽE BITI, ZAPALILI BI CRNU GORU
DN:Osim litija, prisustvujemo i još nečemu crtanju trobojki, paljenju crnogorske zastave, skrnavljenju spomenika… U svemu tome, nažalost, učestvuju i djeca. Kako se boriti protiv ovakvog pokušaja skrnavljenja kompletne države?
PEROVIĆ: Ružno je, iritirajuće i neljudsko trobojno prekrečivanje Crne Gore, paljenje državne zastave i skrnavljenje spomenika. No, stvari treba posmatrati iz još jedne perspektive. Oni koji nagovaraju zavedenu mladež da čine takve opačine, pokazuju zapravo svoju nemoć. Da im može biti oni bi artiljerijskim granatama izravnavali Crnu Goru! Da im može biti oni bi zapalili Crnu Goru! Da im može biti oni bi današnjim crnogorskim patriotima, antifašistima i borcima za slobodu činili ono što su njihovi ideološki očevi i đedovi, u međunarodnoj saradnji s italijanskim fašizmom i njemačkim nacizmom, činili partizanima i antifašistima.
Najgore u svemu je što tim otrovom zla hrane svoju i tuđu đecu. Crnogorska država ima na raspolaganju sve mehanizme zakona i izvršne vlasti da bi spriječila skrnavljenje svetinja. Potrebno je samo da probudi vlastitu volju da to i čini, svakoga dana, mjeseca i godine!
