Perović je rekla i da su dva medija koji su se predstavljali kao prijatelji, Monitor i Vijesti, okrenuli list.
"Razlog za zahlađenje odnosa je trenutak kada smo pokušali da pokažemo da Slobodan Pejović nije onakav kakav se predstavljao, a drugi je razlog što su neki od novinara, kao Šeki Radončić, kada je istjeran iz tih medija, oni počeli da se bave nekim drugim politikama i potkusurivanjima, i mi smo postali predmet manipulacije. Pripisivali su nam atribute krajnje nekorektne".
U dirljivom razgovoru Jasenka Perović je podsjetila na dan kada je uhapšen njen brat Alenko Titorić prije dvadeset godina, 26. maja. "To je" kazala je, "najveća agonija koju sam prošla u životu. Hapsili su sve koji imaju mjesto prebivališta u Sarajevu ili BiH, ali kada su ih stavili u autobus, sve Srbe su pustili kod Titovog Užica. Odgovor je bio da je Alenko zajedno sa ostalim licima deportovan za BiH radi razmjene zarobljenika. Odgovor je stigao poslije godinu dana."
Na pitanje da li bi joj bilo lakše da pronađe grob svog brata, Jasenka Perović je rekla da bi to bio ljudski kraj njegovog života. Mi ne znamo istinu ko ga je ubio, kada, postoje neki tragovi. On je bio divan čovjek i ja se ne mogu pomiriti da je takav kraj doživio. Perović je kazala da se roditelji nikad nisu oporavili od bratove smrti i da su ih jedinio njene ćerke na neki način vratile u život.
Upitana da li je Crnoj Gori oprostila ubistvo brata, Jasenka Perović je kazala da ne može kriviti Crnu Goru, već samo određene ljude koji su propagirali određenu politiku u tom vremenu i bili produžena ruka politike toga vremena. Kad bih rekla da krivim Crnu Goru to bi značilo da krivim sve ljude u njoj, a ja to ne mogu, jer nisam tako odgojena.
Ona je kazala da ne osjeća mržnju, već prezir prema ljudima koji su to učinili i da se pita ima li u njima i trunke humanosti.
Na pitanje da li je spremna da prihvati rezon da su oni izvršavali naređenja nadređenih, Perović je kazala "da je to neozbiljan izgovor, jer to nisu roboti već ljudi. Mislim da su mogli znati što će im se deseti".
Na pitanje kako je doživjela oslobađajuću presudu za te ljude prošle godine, kazala je da misli da na suđenju nije izneseno dovoljno dokaza da bi presuda bila valjana, a sa druge strane neki svjedoci kao što je Slobodan Pejović, koji je rekao da će da svjedoči i da će da iznese stvarne činjenice, ništa od toga nije rekao i to je fijasko.
- Činjenica je da Pejović nije rekao ono što je rekao da će reći, Bulatović je takođe svjedočio i to predstavio na jedan demagoški način, govoreći da je država kriva, a ne pojedinci. To je po Bulatoviću državna greška. Vjerujem da će na ponovljenom suđenju doći do individualnog snošenja krivice, jer to je važno zbog žrtava, njihovih porodica, ali i zbog same Crne Gore. Nadam se da će naredni proces biti temeljitije urađen, postoje novi dokazi. Najbolji primjer za to je film "Heroj našeg doba" Šekija Radončića.Upitana, ako se pokaže da je pravosuđe donijelo presudu u koju nećete vjerovati da je pravedna da li će potražiti pravdu pred sudom u BiH, ona je kazala da će ako bude trebalo pravdu tražiti skroz do Strazbura.
Na konstataciju da su krivci za deportaciju u Crnoj Gori, a ubice vjerovatno u BiH, ali da ni sudovi tamo nisu mnogo učinili u ovom slučaju, Perović je rekla da u BiH ima, nažalost, mnogo ratnih zločina koje treba rasvjetliti.
Perović je rekla da su dva medija koji su se predstavljali kao prijatelji, Monitor i Vijesti, okrenuli list. Razlog je zahlađenje odnosa do kojeg je došlo u trenutku kada smo pokušali da pokažemo da Slobodan Pejović nije onakav kakav se predstavljao i drugi je razlog što su neki novinari, kao Šeki Radončić, kada je istjeran iz tih medija, oni se počeli baviti nekim drugim politikama i potkusurivanjima i mi smo postali predmet manipulacije. Pripisivali su nam atribute krajnje nekorektne.
Govoreći o tome kada je posumnjala u priču Slobodana Pejovića, Perović je rekla da se to dogodilo kad ga je upoznala 2005. godine. Kada je objavljena knjiga Kobna sloboda, kada je Elvira Rikalo prepoznala njega i rekla da joj je jako poznat i da misli da je on hapsio njenog oca. To mi je bio prvi signal. Kada mu je dodjeljena nagrada u Sarajevu i kada sam vidjela koga su intervjuisali shvatila sam da nije bilo ključne osobe kao što je Šeki Radončić. Bilo mi je jasno da tu nisu čista posla. Upitana zašto tada nije bilo reakcije, Perović je kazala da je Pejović od početka porodicama pristupio prijateljski, govorio da je najodgovorniji bio Momir Bulatović.
Na suđenju je kasnije Pejović govorio da su to dobri ljudi i da su samo radili svoj posao, kazala je Perović.
Na konstataciju da joj sada neki prebacuju da je pokušala da prebaci odgovornost sa leđa glavnog grešnika predsjednika vlade Mila Đukanovića, na leđa Slobodana Pejovića, Perović je rekla da nema takve moći, ni političke ni medijske, da može da manipuliše javnošću.
- Što se mene tiče jednako su odgovorni, to jest, sud treba da odgovori ko je kome izdavao naređenje, ko je imao koja ovlašćenja. Nas samo interesuje da se utvrdi koj ko je kriv, od vrha piramide pa do izvršioca, naglasila je Perović.
Ona se večeras osvrnula i na odnos Monitora i Vijesti prema njoj i kazala da je jako ružno da su u diplomatskom koru predstavnici tih medija o njoj pričali vrlo ružno.
Perović je naglasila da će istrajati i da će se boriti da krivci za smrt njenog brata i svih deportovanih budu osuđeni i da će, ukoliko ne budu zadovoljni presudom suda u Podgorici, pravdu tražiti u Sarajevu, pa čak i u Strazburu.
"To je moja životna misija koju ja nisam izabrala, već mi je nametnuto da se za to borim. Znam da ću tako živjeti do kraja života, ili barem dok ne saznam i dok ne budu procesuirani svi koji su odgovorni za njegovu smrt. Ne mogu se okrenuti od svega toga kada znam da je on koga sam toliko voljela tako zvjerski ubijen."
