“Jer dvije inicijative koje su oni većinski nosili su, prvo u februaru, smijenile jednu vladu, a sada i drugu u avgustu. Ukoliko to nije politička moć, ja ne znam šta je, a podsjetimo smjenjivane su vlade kojim je jedna od glavnih retoričkih crta bilo to da su anti-DPS vlade”, navodi Perić.
Govoreći o mogućem raspletu političke situcije u Crnoj Gori, nakon pada Abazovićeve vlade, te vremenu u kojem bi to moglo da se dogodi, Perić kaže da “dok traje aktuelni saziv Skupštine ograničenja koliko bi Vlada u tehničkom mandatu mogla da traje nema”.
0
On ukazuje na, kako navodi, dodatnu pravnu nesigurnost, koja je, prema njegovom mišljenju uslijedila nakon što je aktuelna većina “iz straha da ne postane manjina jednom prekršila Ustav odgađanjem lokalnih izbora”, pa sada, objašnjava Perić, “taj princip može da se primjenjuje na sve strane”.
S obzirom na, kako navodi Perić,”nedorečenost Ustava i sklonost da se najviši pravni akt u državi krši, ostaje da se vidi što će biti politička volja onih koji krovno odlučuju u ovom trenutku“, kaže Perić i naglašava da se “najviše političke moći u ovom trenutku gura ka predsjedniku države”.
On, takođe, objašnjava da “ukoliko bi opcija da će vlada u tehničkom mandatu duže trajati ostala po strani, postoje dvije mogućnosti”.
“A to je da se obnovi većina od 30. avgusta 2020., što u ovom trenutku djeluje malo vjerovatno, zbog uzajamno ekstremno loših, prije svega ličnih odnosa, a poslije loših političkih relacija. Sa druge strane, postoji neka mogućnost koalicije sa DPS, sa željom da se to zakamuflira na različite načine zbog spoznaje da bi to veoma štetilo rejtingu. Kao što je, međutim, govoreno za prethodnu vladu tako treba govoriti i za bilo koju narednu, a to je da je vlada onoga ko joj daje većinsku podršku. I ukoliko bi DPS imao svoje kadrove po dubini to bi bila još jedna koaliciona vlada. Kako će se ona, uslovno rečeno, medijski prepakovati to je sada druga stvar”, kaže Perić.
On kaže da političke partije sada nastoje da nađu model za izlazak iz novonastale situacije, ali “ne sa vizijom kako da dugoročno obezbijede stabilniji sistema, nego kako da što manje plate i izađu sa što većim rejtingom”, a to će, prema njegovom mišljnju, biti u prilici ako “odgovornost za neuspjeh prevale drugome”.
Nova politička realnost dodatno otežava realizaciju pravosudnih i drugih reformi koje traži Brisel u cilju okončanja pristupnih pregovora na jesen, uključujći i kompletiranje najviših organa pravosuđa.
Perić, u vezi sa tim, ukazuje da u Crnoj Gori postoji “rastakanje, ne samo političkog, već i pravnog sistema”.
“Nedostaje puno sudija, ne samo u Ustavnom sudu, ne samo VDT u redovnom mandatu i predstavnici uglednih pravnika u Sudskom savjetu , već fale i sudije u redovnim sudovima čime su sudovi usporeni u svom radu, čime je pravda manje dostupna građanima, što nas udaljava od vladavine prava”, upozorava Perić.
On, takođe, kaže da je “ovakvim dešavanjima i vođenjem politike u Crnoj Gori izvjesno usporen njen evropski put”.
“Da li će zbog globalnih dešavanja, ipak biti veće političke voje iz Brisela da nas prigrle u skorijem roku, to ne isključujem.To, međutim, ne bi bilo uslovljeno našim rezultatima već ipak nekim geostrateškim odnosima. Kako god bilo približavanje EU bi pomoglo, ali ako cijenimo po onome što zavisi samo od Crne Gore ona danas nije bliža punoj vladavini prava nego što je bila prije pola godine. To jeste ono što je za brigu. Sa stanovišta građanina mi ne možemo da vidimo neke opipljive rezultate”, kazao je Perić.
