Iz Crnogorskog PEN centra podsjetili su da je na današnji dan prije 31 godinu u Beogradu ubijen Saša Raonić (1972–1994), mladi novinar, satiričar i simbol građanskog i antiratnog otpora u Crnoj Gori.
“Bio je suosnivač kultnog satiričnog lista "Grafiti" i čovjek koji je 1992. godine, prvi put nakon 1918, podigao crnogorski barjak ispred Skupštine Crne Gore – u trenutku kad je država slijedila ratnu politiku Miloševićevog režima. Taj čin, zbog kojeg je završio u zatvoru, zajedno s Vladimirom Raičevićem, Vladimirom Šoćem i Sašom Đikanovićem, ostaje trajni simbol borbe za slobodu, dostojanstvo i mir”, poručuju iz PEN-a.
28Saša Raonić je, kako podsjećaju, ubijen 30. jula 1994. u Beogradu, u tzv. slučajnom ubistvu tokom rafalne paljbe jednog srpskog rezerviste.
“Crna Gora je tada izgubila glas slobodarskog novinarstva, koje je u najmračnijim godinama biralo istinu umjesto straha. Njegovo ime i djelo predstavljaju moralnu vertikalu naspram mraka 1990-ih, kada su na vlasti bili oni koji su raspirivali ratove i mržnju. Danas, dok obilježavamo godišnjicu smrti Saše Raonića, svjedočimo pokušaju da Podgorica nazove ulicu po Pavlu Bulatoviću, bivšem ministru unutrašnjih poslova Crne Gore i jednoj od ključnih figura deportacije bošnjačkih izbjeglica 1992. godine, kada je 62 ljudi predato snagama Radovana Karadžića, a većina njih ubijena”, naglašavaju iz PEN-a.
Ova inicijativa je, kako ističu, duboko sramotna i uvredljiva za sve žrtve zločina, njihove porodice i građansku savjest Crne Gore.
“Ona predstavlja simbol revizionizma i društvene amnezije, dok heroji poput Raonića, koji su svojim životom i djelom svijetljeli protiv mraka velikosrpskog nacionalizma, ostaju bez dostojnog obilježja u javnom prostoru”, naglašavaju u saopštenju.
Iz Crnogorskog PEN centra podśećaju da su Saša Raonić i generacija urbanih, antiratnih i slobodarskih mladih ljudi 90‑ih ostavili moralni testament Crnoj Gori – da se pamti hrabrost i gradi društvo bez mržnje.
“Pokušaji glorifikacije zločinaca poput Pavla Bulatovića vrijeđaju žrtve deportacija i negiraju osnovne civilizacijske vrijednosti; Podgorica i Crna Gora treba da svoje ulice daju onima koji su donosili slobodu i kulturu, a ne onima koji su donosili patnju i smrt. Hrabrost Saše Raonića podśeća nas na Crnu Goru koja je prkosila mraku 90‑ih, dok oni koji danas vraćaju simbole i imena iz najmračnijih dana Savezne Republike Jugoslavije ostaju zapisani na najsramnijim stranicama crnogorske istorije”, zaključuju iz PEN-a.
