Crnogorski PEN centar uputio je saopštenje povodom jučerašnjeg policijskog procesuiranja 35 osoba koje su učestvovale na ljetošnjem protestu ispred Vile Gorica tokom dodjele Trinaestojulske nagrade.
20
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:
Ako je sloboda javnog okupljanja „narušavanje javnog reda i mira“, onda smo svi već krivi. Ako je miran protest prekršaj, onda je zakon prestao da se pravi da služi građanima, a vlast prestala da se pravi da služi zakonu.
Procesuiranje 35 građana zbog okupljanja ispred Vile Gorica predstavlja brutalnu demonstraciju sile i jasnu poruku države: ćutite, ne gledajte, ne pitajte, ne stojte, ne postojte. Javna površina je dozvoljena samo ako se po njoj hoda spuštene glave.
Država koja mirno okupljanje tretira kao bezbjednosni incident ne brani red, već sopstvenu nesigurnost.
Posebno je skandalozna činjenica da je među procesuiranima Aida Petrović, članica Savjeta za građansku kontrolu rada policije. Drugim riječima: država je prekršajno gonila osobu čiji je posao da nadzire upravo onu instituciju koja je pokrenula postupak. Ako ovo nije udžbenički primjer represije, onda je represiji dodijeljena počasna funkcija.
Time je pređena jasna crvena linija: kontrola vlasti postala je prekršaj, kritičko prisustvo proglašeno je incidentom, građanska odgovornost svedena je na prekršajno-policijski dosije.
PEN centar podśeća da sloboda izražavanja ne prestaje kad se ona nekome u institucijama učini „neprijatnom“. Naprotiv, upravo tad ona počinje ispunjavati svoju svrhu. Sloboda je beskorisna ako važi samo dok se s njom svi slažu.
Ovđe, međutim, ne govorimo samo o „prekoračenju ovlašćenja“. Govorimo o sistemskoj zloupotrebi prava. O mehanizmu zastrašivanja koji ima jasan cilj: obeshrabriti javnost, disciplinovati kritičke glasove i normalizovati represiju kao rutinu.
Crnogorski PEN centar zato jasno poručuje:
– ovo nije očuvanje reda
– ovo nije sprovođenje zakona,
– ovo je politika batine u rukavicama pravne terminologije.
Zahtijevamo hitan prekid prekršajnih postupaka, transparentno objašnjenje osnova za njihovo pokretanje i nedvosmislenu garanciju da se sloboda okupljanja i izražavanja neće tretirati kao bezbjednosna prijetnja.
Jer država koja se boji građana nije država reda, već država straha. A u državi straha red nikad ne traje dugo.
