Budvanska policija uhapsila je 46-godišnjeg Kolumbijca zbog sumnje da je u srijedu u tom gradu ubio državljanina Turske. Osumnjičeni se tereti za teško ubistvo i nedozvoljeno držanje i nošenje oružja. Da ubistvo u Budvi ponovo otvara ozbiljna pitanja o bezbjednosti građana, kontroli stranih državljana i dostupnosti ilegalnog oružja u Crnoj Gori, kazao je za RTCG doktor nauka bezbjednosti, Ivan Pekić.
U pucnjavi koja se u srijedu dogodila u centru Budve oko 21 čas, stradao je državljanin Turske, 49-godišnji O.K., vlasnik ugostiteljskog lokala u tom gradu. Službenici budvanskog Odjeljenja bezbjednosti odmah su, nakon prijave, blokirali grad i nakon kratke potjere locirali osumnjičenog Kolumbijca. Prilikom stavljanja pod kontrolu, kod njega su pronađena i oduzeta dva pištolja sa municijom u okviru.
Kako je saopšteno u Upravi policije, osumnjičeni Kolumbijac tereti se za teško ubistvo i nedozvoljeno držanje i nošenje oružja. Vatreno oružje upotrijebljeno u urbanom dijelu grada, gdje su se mogli naći i potpuno nedužni građani, jedan je alarm, ističe doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić. Takvi događaji, kaže, prevazilaze okvire pojedinačnog krivičnog djela i predstavljaju ozbiljan izazov za javnu bezbjednost.
"Postavlja se pitanje koliko efikasno institucije kontrolišu boravak stranih državljana, razmjenjuju bezbjednosne informacije i prepoznaju lica koja mogu predstavljati bezbjednosni rizik. Kontrola stranaca ne smije se svoditi samo na provjeru putnih isprava i prijavu boravka. Potrebni su koordinisan rad policije, graničnih službi i drugih nadležnih institucija, kao i kvalitetna međunarodna saradnja", ističe Pekić.
Naglašava da je jako važno pitanje kako su učesnici događaja došli do vatrenog oružja. Istraga mora, dodaje, utvrditi porijeklo pronađenih pištolja.
"Da li su ilegalno nabavljeni, da li su ranije korišteni u drugim krivičnim djelima i postoji li eventualna povezanost sa organizovanim transnacionalnim kriminalnim grupama. Problem ilegalnog oružja ne može se rješavati samo zapljenama, već kontinuiranim operativnim radom na otkrivanju kanala krijumčarenja i crnog tržišta", navodi Pekić.
Napominje i da, iako ne možemo na osnovu jednog događaja tvrditi da su građani nebezbjedni, ne smijemo, kaže, ni umanjivati njegov značaj. Kada se oružani obračuni dešavaju u restoranima i drugim javnim prostorima, građani opravdano postavljaju pitanje koliko ih institucije mogu zaštititi.
"Bezbjednost građana ne mjeri se brojem policijskih intervencija nakon izvršenog krivičnog djela, već sposobnošću institucija da takva djela pravovremeno prepoznaju i spriječe. Država mora reagovati prije nego što se čuju pucnji, a ne tek nakon što neko izgubi život", ocjenjuje Pekić.
Zaključuje da naša država mora dodatno ojačati preventivni i obavještajno-operativni rad, kontrolu ilegalnog oružja i međunarodnu razmjenu bezbjednosnih podataka.
11
