Društvo

Dok nadležni poručuju da preduzimaju razne mjere za suzbijanje vršnjačkog nasilja, slučajevi tuča u blizini škola ne jenjavaju

Pejaković: Nijesmo djecu naučili da konflikte rješavaju riječima, a ne šakama

Uzroci ovakvog ponašanja najčešće se nalaze u kombinaciji faktora: nedostatak roditeljskog nadzora i topline, vršnjački pritisak, izloženost nasilju u porodici i medijima, kao i osjećaj bespomoćnosti i gubitka životne perspektive. Djeca koja ne znaju kako da prepoznaju i iskažu svoje emocije, lako se okreću destrukciji – prema sebi ili drugima, kaže za Pobjedu psihološkinja Adrijana Pejaković

Ilustracija Foto: pixabay.com
Ilustracija
PobjedaIzvor

Sve češći brutalni obračuni maloljetnika nijesu samo problem pojedinca, već ogledalo društva u kojem odrastaju. Kada djeca posežu za nasiljem, to je znak da im nedostaju vještine emocionalne regulacije, da žive u okruženju u kojem se agresija normalizuje ili nagrađuje, te da im škola i zajednica nijesu pružile dovoljno sigurnih kanala za izražavanje frustracije, kazala je juče za Pobjedu psihološkinja Adrijana Pejaković.

Proteklih dana bilježe se brutalni obračuni maloljetnika u blizini obrazovnih ustanova. Dijete aktivistkinje Bojane Jokić pretučeno je ispred dvorišta Srednje mješovite škole u Zeti – slomljena mu je šaka i ima hematome. Prije ovog slučaja, društvenim mrežama je dijeljen snimak tuče maloljetnika u Baru, gdje je, takođe, jedan dječak pretučen. Dok nadležni najavljuju da preduzimaju razne mjere za suzbijanje ove pojave, obračuni maloljetnika ne jenjavaju…

Propusti

Psihološkinja Pejaković kaže da se uzroci ovakvog ponašanja najčešće nalaze u kombinaciji faktora: nedostatak roditeljskog nadzora i topline, vršnjački pritisak, izloženost nasilju u porodici i medijima, kao i osjećaj bespomoćnosti i gubitka životne perspektive.

"Djeca koja ne znaju kako da prepoznaju i iskažu svoje emocije, lako se okreću destrukciji – prema sebi ili drugima", poručuje Pejaković.

Navodi da prevencija zahtijeva zajednički rad porodice, škole i institucija. U porodici, podsjeća Pejaković, djeca uče obrasce ponašanja – ako doživljavaju viku, prijetnje ili fizičko kažnjavanje, usvajaće to kao model.

"Škola treba da razvija programe emocionalne pismenosti i komunikacije, a ne da se fokusira isključivo na ocjene. Društvo mora jasno poslati poruku da je nasilje neprihvatljivo, ali i ponuditi mladima alternativu: sportske, kulturne i edukativne sadržaje koji im daju osjećaj pripadnosti i uspjeha. Posebno je važno rano prepoznavanje rizika – kada primijetimo da dijete počinje da se povlači, burno reaguje ili traži pripadnost kroz problematične grupe, ne smijemo to ignorisati", istakla je ona.

Psihološkinja navodi da nasilje među mladima nije iznenadna pojava, već posljedica dugotrajnog zanemarivanja njihovih potreba.

"Ako želimo sigurniju djecu i zdravije društvo, moramo ih učiti kako da razumiju sebe i druge, da konflikte rješavaju riječima, a ne šakama. Izgleda da ih nijesmo tome naučili do sada", istakla je ona.

Gledaju tuču i ne reaguju

Na kratkom snimku tuče dječaka u kojoj je povrijeđen sin aktivistkinje Bojane Jokić, a u koji je Pobjeda imala uvid, vidi se da se tuča odvija ispred ograde dvorišta škole, pred grupom djece, ali da niko ne reaguje. Dječak koji je pretučen bježao je ka autobusu koji je bio parkiran na desetak metara, a snimak svega nastao je iz autobusa. Navodno ni vozač autobusa nije reagovao.

"To se dešava zbog sindroma podijeljene odgovornosti, jer svako misli da će drugi reagovati. Mada i stalna izloženost nasilju čini da oguglamo na isto. Nije naša briga, nije naše dijete. Sve dok ne bude naše. Tako to ide i zato uvijek moramo reagovati svi", poručuje psihološkinja Pejaković.

Građanska aktivistkinja Bojana Jokić najavila je da će reagovati u slučaju tuče njenog sina i da će najvjerovatnije naredne sedmice kroz parnični postupak zatražiti odgovornost škole. Ona je negodovala što je niko iz škole nije pozvao nakon ovog incidenta, već je ona kontaktirala sa upravom da se informiše o događaju. Istakla je da joj je rečeno da škola nije nadležna za incident koji je zabilježen ispred ograde dvorišta obrazovne ustanove. Jokić tvrdi da to nije tačno i da će to i dokazati.

Jokić je Pobjedi ispričala da se tuča navodno desila ,,zbog borbe kvartova između Zete i Zabjela koja traje odavno“, te da su skoro isto bilo pretučeni neki dječaci… Kaže da je prošle sedmice neko od dječaka u prolazu priprijetio njenom sinu, te su ga zvali na tuču da markiraju teritoriju, ali joj on nije prenosio ništa, jer je računao da je riječ o šali. Međutim, u ponedjeljak, nakon časova, krenuo je prema autobusu i za njim je trčala grupa dječaka koji su krenuli da ga tuku.

"Oni su ga 15 metara tukli dok je bježao do autobusa. Nadam se da će i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija da pokrene disciplinske postupke, jer je razredna poslala poruku mom sinu – prijetećim tonom mu je rekla da ne smije da se revanšira. A moje dijete ima slomljenu ruku i ne ide u školu. To govori o tome koliko pedagoški nijesu senzibilisani prosvjetni radnici", kaže Jokić.

Sva djeca su žrtve

Ona dodaje da su i ta djeca, koja su tukla njenog sina – žrtve.

"Oni imaju 14–15 godina. I imaju takvu količinu bijesa da su spremni palicom, pesnicama da tuku dječaka. Nijesu u zdravom okruženju, ne samo porodičnom, nego i društvenom" rekla je Jokić.

Građanska aktivistkinja poručuje da svi moramo da reagujemo kako bi se djeca vratila na pravi put.

"U slučaju tuče mog djeteta niko nije reagovao. Moje dijete tuku, jedan ima i palicu i tuče ga, a vozač autobusa gleda. Ne nudi se da ga poveze ni do Hitne pomoći. Učenici trećeg razreda su mu dali maramicu da se očisti kada je moj sin ušao u autobus" istakla je Jokić.

Jokić je slučaj prijavila policiji, nakon čega su uslijedile reakcije. Policija je identifikovala i uhapsila tri osumnjičena maloljetnika od 14 i 15 godina – učenike navedene škole, ali Jokić kaže da ih je bilo četvoro.

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija podržava inicijativu da se vrati institucija policajca u zajednici, rečeno je juče Pobjedi iz ovog resora kojim rukovodi ministarka Anđela Jakšić-Stojanović.

Od ove školske godine u obrazovnim ustanovama nijesu angažovani zaštitari. Ta vrsta obezbjeđenja uvedena je u škole od februara ove godine i funkcionisala je do kraja tog polugodišta, a sve kako bi se u školama smanjio stepen vršnjačkog nasilja. Pojedini direktori su komentarisali da je bilo kakvo rješenje zaštite dobro, ali da su, ipak, stava da su policajci bolje rješenje za uspostavljanje reda u obrazovnim ustanovama.

Stručnjaci su proteklih dana komentarisali brutalne obračune maloljetnika i pozdravili su poteze policije i tužilaštva, gdje je u sklopu njihovih reakcija zatražena odgovornost roditelja, te je najavljeno da će podnijeti prijave zbog zanemarivanja djece.

Portal Analitika