Praznici su vrijeme kada se ljudi okupljaju da proslave, obilježe važne datume, uživaju u ritualima i povezivanju sa porodicom i prijateljima. Ipak, s emocionalnog aspekta, ovo vrijeme u godini može biti izazovno za neke ljude.
„Oko sebe i u medijima vidimo prikaze sretnih porodica tokom praznika, harmoničnih odnosa, bogatih trpeza, skupih poklona... Na društvenim mrežama možemo takođe vidjeti razne proslave, svečane toalete, nasmijane ljude. Zaista je sve to lijepo ali često se dešava da smo prinuđeni da se radujemo iako se možda i ne osjećamo tako“, objašnjava za Portal Analitika psihološkinja Adriana Pejaković.
Prema njenim riječima, mnogi osjećaju prisilu radovanja za vrijeme praznika iako, kako dodaje, autentično imaju i neka neprijatna osjećanja poput tuge, razočaranosti, osjećaja praznine ili pak depresivnosti.
(Pre)velika očekivanja
Za takva neprijatna osjećanja često čujemo izraz „praznična depresija“, za koji naša sagovornica navodi da nije u pitanju depresija već sezonski afektivni poremećaj.
„Tako da umjesto termina praznična depresija, koji zvuči "teško", možemo radije reci praznično neraspoloženje. Važno je da znamo da je svako osjećanje tokom praznika dobrodošlo i da nam nešto govori, kao i da ako nijesmo radosni za praznike "koliko bi trebalo", razlog postoji“, kaže Pejaković.
Kako dodaje, često ako nijesmo u prazničnom raspoloženju, osjećamo i posljedičnu krivicu što nijesmo dovoljno sretni.
„Za mnoge ljude su porodična okupljanja izazovna, jer mnoge porodice imaju neke disfunkcionalne obrasce ponašanja pa nije lako stupati u interakciju tokom praznika. Mnogi su zabrinuti oko finansija i trošenja za vrijeme praznika, neki su usamljeni, neki tužni jer su nekoga izgubili…Neki ljudi imaju mentalne probleme koji se usljed većih očekivanja dobrog funkcionisanja tokom praznika pogoršaju. Neki svode račune šta su postigli, a šta nijesu tokom godine i ako nijesu u tome uspjeli osjećaju se razočarano“, objašnjava Pejaković.
Napominje i da ne smijemo zaboraviti da je iza nas i nekoliko veoma izazovnih godina tokom pandemije, te da je to dodatno uticalo na naš osjećaj zadovoljstva, bezbjednosti i mentalne dobrobiti.
„Svakako neprijatna osjećanja tokom praznika mogu da nam budu vodiči šta je to što nam nedostaje? Na koji način bismo mogli da brinemo o sebi? Šta je potrebno da odtugujemo i pustimo? Šta je to dobro kod nas i vrijedno a ne vidimo? Budimo puni saosjećanja prema sebi i drugima, jer smo prošli godine kada je važno bilo samo da preživimo fizički i mentalno. Ne gušimo svoje emocije, već ih možemo upoznati, zapisati, analizirati i možda ćemo obogatiti svoj unutrašnji prostor baš na taj način“, navodi sagovornica Analitike.
Budite nečiji Djeda Mraz
Kako objašnjava Pejakovič, praznično neraspoloženje treba istražiti, važno je da znamo zašto se tako osjećamo.
„Ako se osjećamo usamljeno, upoznajmo se sa tim osjećanjem, čujmo šta ima da kaže. Možda će reći da nam nedostaju ljudi, a možda nijesmo okruženi ljudima koji nas razumiju. Možda će nas motivisati da potražimo "svoje jato", jer ono postoji“, navodi Pejaković.
Stava je da neprijatne emocije i služe da nas pokrenu na akciju, da bismo nešto poboljšali u sebi ili oko sebe.
„Na pravom ste tragu kada se okrenete ka sebi i potražite odgovore baš na tom mjestu. Takođe je važno da se ne poredimo sa sjajnim, šljaštećim medijskim objavama i fotografijama, jer mi vidimo u medijima najbolje od drugih koje poredimo da svojim najgorim koje vidimo samo mi“, kaže Pejaković.
Važno je, kako ističe, i da kad god možemo - pomognemo drugome.
„Činjenje dobra izuzetno utiče na mentalno zdravlje i osjećanje dobrobiti. Umjesto da čekamo Djeda Mraza – budimo nečiji“, ističe naša sagovornica.
Novogodišnji ciljevi su zamka
Prema njenim riječima, novogodišnji ciljevi su uvijek zamka jer ih, kako ističe, postavljamo previsoko, očekujući da ih ispunimo, a bez dobrog i dugoročnog plana.
„Obično ih se držimo nekoliko dana ili nedjelja i "sve padne u vodu" i vratimo se razočarani sobom. Da bismo nešto planirali ne moramo da čekamo "velike" datume kao što je Nova godina, već možemo svakog dana uraditi ponešto“, kaže Pejaković.
Potrebno je, kako dodaje, određeno vrijeme da formiramo i ustalimo nove navike i svaka nova navika je pobjeda.
„Važno je i da pohvalimo i podržimo sebe na tom putu. Ne moramo uvijek biti novi, bolji, ljepši. Kad smo dobro kakvi jesmo onda imamo i motiva da nešto novo postignemo, ali ne iz pozicije 'ja ne valjam' već 'ja sam važna i vrijedna osoba koja želi nešto dobro za sebe'. Magija je u ljubavi prema sebi i drugima“, ističe Pejaković.
Poenta u praznicima je, prema njenim riječima, u povezivanju.
„Dugo smo bili izolovani, sada radimo na tome da se povežemo sa sobom i drugima“, zaključuje Pejaković.
