Ne bih da širim mračna proročanstva, ali čim je viđen Zdravko Krivokapić - osnivač Demohrišćanske partije koja nije ušla u parlament, đe slavi što je partija čiji nije član postala najjača u parlamentu – ukazalo se da ovo neće biti laka postizborna priča.
Em što Milojko Spajić nema moći da premješta planine kao njegov nekadašnji šef-premijer, em što lider Pokreta ,,Evropa sad“ - tek treba da se izbori da bude premijer.
Istini za volju, iako nije dobio baš 35 odsto kako je očekivao i kako su ga projektovali, Milojku Spajiću se ispunila najvažnija želja: lista Pokreta ,,Evropa sad“, čiji je nosilac, pojedinačno je najjača.
Da, dobio je baš ono što je želio. Ali je dobio i ono što nije htio – malu pobjedu, tek nekih dva procenta veću od omrznutog DPS-a, bez moćnog Mila Đukanovića. I minimalnu postizbornu snagu za pregovore. Zato Spajića sad čeka težak postizborni rat, na više frontova, da bi sastavio vladu.
Nije baš najbolje počeo: već izborne večeri je glatko eliminisao iz buduće vlasti DPS i Uru, a preporučio koaliciji ,,Za budućnost Crne Gore“ da, ako hoće da budu dio vlasti, moraju da promijene i dlaku i ćud – da prihvate NATO, priznaju Kosovo, nastave sankcije Rusiji. I tako uđu u Spajićevu vladu. Realno, zar ne?
Pri tome, Dritan Abazović, lider Ure iz koalicije ,,Hrabro se broji“, i dalje će mu disati za vratom, sve u pokušaju da ostane još koji mjesec premijer, a potom makar glavni za bezbjednost u novoj vlasti. Istovremeno, Aleksa Bečić, čelnik Demokrata i drugi član (nat)prirodne koalicije ,,Hrabro se broji“, ispostavljaće Spajiću nove i nove ministarske zahtjeve, a možda i podršku da se vrati u fotelju predsjednika Skupštine. Prosto je: lideri ,,Hrabro se broji“ igraće na jednu kartu - imaće maksimalne zahtjeve. A davaće, već po tradiciji, minimalnu podršku.
Potom dolaze i pregovori sa onima koji moraju biti dio nove vlade – liderima manjinskih stranaka. To je barem lako predvidjeti: Spajić će ogroman dio kolača vlasti dati i partijama Ervina Ibrahimovića, Nika Đeljošaja, Gencija Nimanbegua i Adrijana Vuksanovića jer saradnja sa njima obezbjeđuje, ne samo podršku međunarodne zajednice, već i deset poslaničkih glasova u parlamentu. Neizvjesno je, ipak, koliko će ministarskih mjesta Spajić morati da ,,žrtvuje“ da bi obezbijedio podršku četrdeset i jednog poslanika?
A u slučaju da želi stabilniju većinu u parlamentu, biće prinuđen da pregovara i sa Vladimirom/čeličnim kao Đoković/Jokovićem, koji ih je onomad, da prostite, onako ,,iščivijao“ kad su smjenjivali ,,apostolsku vladu“. E to će tek biti, ako ne budu pregovori iza zatvorenih vrata, što bi rekao Dritan – pravi spektakl. Nagradno pitanje: ako je SNP sa pet ministara i mjestom predsjednika Skupštine ostvario fantastičan izborni rezultat od 3,1 odsto, koliko će Spajića ministarskih+direktora direktorata pozicija da košta podrška za ,,stabilnu parlamentarnu većinu i stabilnu evropsku vladu“?
A i to je samo dio pregovaračkog ,,eksternog“ problema. Ima Spajić i unutrašnjih na kojima mora intenzivno da radi. Ne samo da zamiri ,,tihi rat“ sa Milatovićem i njegovom klerikalno-konzervativnom strujom unutar PES-a, već da se ,,izdogovara“ sa Milatoviću lojalnim budućim poslanicima na listi Pokreta ,,Evropa sad“.
Uz sve to, Spajić mora da vodi računa i o parlamentarnoj podršci onih koji nijesu članovi PES-a, a unutar su poslaničke liste te partije. Da, će Spajić morati da se nadgornjava i ubjeđuje i sa Dobričaninom/ne damo/Kosovo i Pavićevićem/ne damo/CIVIS, te još četvoricom ,,padobranaca“ koje je prikupio ne bi li ,,Evropa zdaj“ imala apsolutne poluge apsolutne vlasti.
Pa, ako se i kada sve to završi, Spajić & company treba da izmole uticajne Amere i Evropljane da aminuju tako sklepanu izvršnu vlast sa proruskim i provučićevim eks-frontovcima i eks-miloševićevskim esenpeovcima.
I tek onda se stvaraju uslovi za formiranje nove, ,,reformske vlade“ koja će, je li, da obezbijedi prosječnu platu od hiljadu eura, minimalnu penziju od 450 eura; da u međuvremenu izgradi dva ne-znamo-koja-auto-puta; da stvori uslove da, kako reče Milojko Spajić, ,,Crna Gora bude najljepše mjesto za život“...
I da nas, za neke dvije-tri godine, sve slavodobitno uvede u Evropsku uniju?!
Nije čudo što je u neđelju veče Spajić proslavio pobjedu osmjehujući se kao da je progutao limun sve sa korom. Nije izgledao kao pobjednik, više je ličio na nekoga koji strahuje od budućih dana, od postizbornih muka izbornih pobjednika.
Ili je, možda, shvatio onu mudru izreku: Pazi što poželiš, možda ti se želje i ostvare.
