Svi su sve znali, ali sada niko ništa ne zna o sporu između medijskog koncerna VAC-a i njegovog nastojanja da preuzme kompaniju Novosti za koju je dao pare, i srpskih političara koji to sada osporavaju. Akteri ove priče - od Vojislava Koštunice do Borisa Tadića - sada se kriju iza priče o patrotizmu, tvrdnjama da njemačka kompanija ne može da poseduje najtiražniji srpski dnevnik.
Na drugoj strani, VAC nastoji da izvuče svoje pare iz Srbije što neće biti ni malo lako. Prije svega zato što su novac za kupovinu Novosti plasirali preko srpskih biznismena Milana Beka i Stanka Subotića Caneta. Osim toga, potpredsjednik vlade Mlađan Dinkić je već poručio da VAC-u - nije mjesto u Srbiji. To nijesu signali da će država Srbija biti milosrdna prema njemačkom koncernu.
"Sa zadovoljstvom ćemo ispuniti želju gospodina Dinkića da, kao investitori, napustimo zemlju. Odlučili smo da odemo, ali nećemo dozvoliti da nas opljačkaju", replicirao je Dinkiću predsednik VAC-a Bodo Hombah.
Pusta obećanja: VAC je odlučio da se povuče iz Srbije jer očigledno više nije znao sa kim sve treba da pregovara oko kupovine Novosti, što je predsjednik VAC-a Bodo Hombah i napisao predsjedniku Srbije u pismu koje je, prema nepotvrđenim pričama, Borisu Tadiću odnio lično - ambasador Njemačke.
Iako u poslovnom svijetu nije uobičajeno da predsjednik završava poslove oko privatizacije medija, Hombah se obratio Tadiću, jer je upravo Tadić prilikom jedne ranije posjete Njemačkoj navodno obećao da će se sve oko kupovine Novosti završiti u korist VAC-a. Predsjednik Tadić sada to negira, što je potvrdila i njegova saradnica za odnose sa medijima rekavši da se predsjednik ne bavi privatizacijom Novosti, već da na najbolji način privlači strane investitore, kao i da strane kompanije treba da se obrate nadležnim institucijama ako imaju neke probleme u Srbiji.
Međutim, u slučaju VAC-a zakazale su baš nadležne institucije jer ova kompanija već dvije godine čeka da joj Antimonopolska komisija saopšti koliki dio akcija može da ima u Novostima, iako je komisija to morala da uradi u roku od tri meseca. Ova komisija, nakon što je uzela pare od VAC-a (njemačka kompanija tvrdi – 20.000 eura), prvo se pravdala da VAC nije predao svu potrebnu dokumenatciju, zatim se uopšte nije oglašavala, a onda saopštila da nije mogla da odgovori VAC-u jer nije bilo jasno ko preuzima a ko prodaje Novosti.
Akcija kupoprodaje akcija: U međuvremenu VAC nije sjedio skrštenih ruku: preuzeo je 24,9 odsto akcija "Novosti", preuzevši tako austrijsku firmu "Ardos", u vlasništvu Milana Beka, koja je vlasnik tog paketa. VAC je najavio da će u naredne dvije nedjelje preuzeti i preostali paket akcija Novosti od dvije kompanije (jedne u Austriji i jedne na Kipru), čime će steći ukupno oko 63 odsto akcija Novosti.
Preostale akcije ima država, oko 29 odsto, i sedam odsto ima PIO Fond. Policija je naprasno počela da ispituje privatizaciju Novosti, Beko ćuti ali advokati „Ardosa“ najavili su da će tužiti VAC zbog nezakonitog preuzimanja akcija, a Subotić je već tužio Beka i Miroslava Miškovića jer su - kako tvrdi - njegovim parama prije tri godine kupili Novosti za račun VAC-a. I, naravno, pare mu - nisu vratili.
(Ne)moćni posrednici: Iako je uobičajeno da u svakom velikom biznisu postoje posrednici koji rade za procenat, to u slučaju VAC nije sporno. Ali, kao i u svakoj srpskoj priči o privatizaciji, posrednika je mnogo, a para nikad dosta. Do sada je dokumentovano samo to da je dugogodišnji direktor i glavni urednik Novosti Manojlo Vukotić od VAC-a primio 35.000 eura, a da je trebalo da dobije još pola miliona (!), ukoliko bi doprinio da VAC sklopi posao oko preuzimanja Novosti.
Subotić tvrdi da je Beku i Miškoviću pozajmio 26 miliona eura za kupovinu Novosti, za račun VAC-a, od kojih su njih dvojica utrošila oko devet miliona eura za kupovinu akcija Novosti, a ostalo je njihov profit i ljudi koji su organizovali da mimo berze budu posrednici. VAC je zatim naveo da su sva sredstva za kupovinu Novosti dali - oni.
VAC u Srbiji već posjeduje 50 odsto akcija u listovima „Politika“ i 56 odsto u novosadskom „Dnevniku“, stoprocentni je vlasnik jednog od najvećih preduzeća za distribuciju štampe „Štampa“. Ukoliko zaista zatvori svoje poslovanje u Srbiji, „Politika“ će VAC-u morati da vrati oko 14 miliona eura, a „Dnevnik“ je najavio da će tužiti VAC jer nije ispunio obaveze iz ugovora - da sprovede cijeli socijalni program i da im kupi novu štampariju.
Koliko će VAC zaraditi na prodaji akcija ovih preduzeća, nije moguće predvidjeti. Ono što se već sada nagovještava je da će vlasništvo koje VAC bude ostavio iza sebe popuniti država koja ima pravo preče kupovine, jer je u partnerskom odnosu sa VAC-om u ovim medijima.
Političke posljedice: Upravo bi ulazak države u stopostotno vlasništvo u uticajne dnevne listove bio veliki korak nazad u demokratizaciji Srbije, ali i teško kršenje zakona, budući da je državno vlasništvo u medijima nedozvoljeno. To je i do sada tolerisano, ali veliko je pitanje kako bi Beograd evropskim partnerima mogao da objasni razloge zašto, umjesto da se odriče vlasništva u medijima, to vlasništvo – uvećava.
Odlazak VAC-a iz Srbije imaće, bez sumnje, negativan efekat i na opštu klimu za investiranje u Srbiji. Bez obzira na brojne kontroverze koje prate poslovanje VAC-a ne samo u Srbiji, riječ je o velikoj nemačkoj kompaniji čije poslovanje budnim okom prati i njene investicije podržava - njemačka država. Vlasti u Srbiji ni dan danas ne mogu da se oslobode njemačkog pritiska zbog odluke iz 2006. godine da njemačkoj televiziji RTL ne izda dozvolu za otvaranje televizije u Srbiji.
I na kraju - ali ne i najmanje bitno - odlazak VAC-a ostaviće medijsku i poslovnu scenu u Srbiji zamagljeniju nego što je to do sada bio slučaj, između interesa političkog vrha, tajkuna i sumnjivih posrednika.
Aleksandra Knežević
