Skoro svakog dana mediji su prepuni izjava ljudi bez biografija, koje je avgustovska poplava izbacila sa prljavom vodom na površinu. Kako objasniti toj pustokupljevini, kojoj je šlepanje jedini način da se dokopaju privilegija i moći u svojim malim životima, da ono što oni svakodnevno javno saopštavaju nema nikakve veze sa tzv. evropskim vrijednostima, za koje se, tobože, zalažu. Baviti se hapšenjima, pa ih i najavljivati, optužbama, presudama, ne poštovati presumpciju nevinosti, povezivati političke protivnike sa mafijom bez ikakvih činjenica, ili iskrivljenim argumentima, spada u arsenal autokratskih i diktatorskih režima, poput onih u Rusiji, Bjelorusiji, Srbiji, Mađarskoj, a polako i u Slovačkoj, u kojima ne postoji nezavisno pravosuđe i u kojima je izvršna vlast preuzela kontrolu nad svim inastitucijama države.
Zaista nemam namjeru da pamtim ta beznačajna imena, tu partijsku boraniju, koja misli da se politička karijera stiče što bombastičnijim idiotizmima, pa ću se baviti samo glupostima koje izgovaraju, iz razloga da ljudi vide sa kakvim bezveznjakovićima imaju posla. A poneki čak i glasaju za njih. Upravo zbog takvih, politika je dobila onaj zasluženi atribut o nečasnom poslu.
Ideologija četništva
Jedna od članica PES-a nedavno je izjavila da je PES partija koja vodi politiku pomirenja, da je podjele na partizane i četnike upravo potencirala „bivša vlast“, jer je, kako kaže dotična, DPS opstajao na takvim podjelama. Tako je to kad polu ili neobrazovane osobe dobiju funkcije, pa umisle da mogu nekome da drže predavanja. Pitanje partizana i četnika nije pitanje navijača Budućnosti i Sutjeske, već je to duboko etičko, ideološko i pitanje elementarne pristojnosti. Ako je meni potreban DPS da bih shvatio što podrazumjeva četnička ideologija, onda bih sebe smatrao totalnim idiotom. To je kao da kažete u Hrvatskoj da joj je potrebno pomirenje partizana i ustaša, ili Njemcima pomirenje SS-ovaca i antifašista. Umjesto stida što koaliraju sa baštinicima četničke, anticrnogorske i antihumane ideologije, PES nam nudi da prihvatimo idologiju Homogene Srbije, koju danas najbolje reprezentuje upravo vojvoda Vojislav Šešelj. Da ne pomenem još nekog vojvodu.
Pa da dotičnu malo upoznamo što je ideologija četništva, zašto je ona etički zločin, antihumana, fašistička, velikosrpska i anticrnogorska! Za početak da joj objasnim da je, u svom „Političkom programu“ od 28. septembra 1941. godine, Draža Mihailović postavio političke i vojne ciljeve: „...B) omeđiti de fakto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj, V) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjavanje srpskim elementom, G) izraditi plan čišćenja ili pomeranja seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice, D) u srpskoj jedinici, kao naročito težak problem, uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi“...
Mihailović je nešto kasnije usvojio kao ideološke osnove svog pokreta memorandum dr Stevana Moljevića, predratnog advokata iz Banja Lukle, koji je izradio juna 1941. godine pod nazivom Homogena Srbija. Moljević, između ostalih gadosti, piše: „... Preseljavanje i zamena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali u prošlom ratu, a naročito u ovom sadašnjem, na području na kome su Srbi i Hrvati bili izmešani, i gde su Hrvati i Muslimani po planu išli za istrebljenjem Srba“...
Prema zamislima dr Moljevića teritorija tzv. Velike Srbije obuhvatala bi ne samo teritorije bivše Kraljevine Jugoslavije, već i teritorije Mađarske (Pečuj), Bugarske (Ćustendil i Vidin), Rumunije (istočni Banat i Rešice) i Albanije, śeverni dio sa Skadrom. Pored teritorije Srbije i Makedonije , obuhvaćena je i Crna Gora, cijela Bosna i Hercegovina, Dalmacija od ušća Neretve do blizu Šibenika, zajedno sa Dubrovnikom, veći dio Like, Korduna i Banija, teritorija istočno od Pakraca do mađarske granice (Daruvar, Grubišno polje, Slatina, Nova Gradiška i Slavonska Požega), dio Slavonije sa Vukovarom, Osijekom i Vinkovcima i Baranja...
Izvrtanje činjenica
Nemojte da vas lažu, gospodo iz PES-a, taj dokument nije bio tajan, on je javno objavljen. Pitajte Šešelja! Još da vas obavjestim da je za taj projekat trebalo, što pobiti, što raseliti, preko dva miliona stanovnika! Je li vam potreban DPS da ośetite gađenje prema takvoj ideologiji? Meni sigurno ne! Zato nije ni čudo što brkate Srbe i poklonike četničke ideologije kad govorite o nekoj mržnji prema Srbima. Da, istina je ośećam gađenje prema svakome ko baštini četničko nasljeđe i ideologiju, bez obzira na njegovu nacionalnost, taman kao prema svakom Hrvatu koji veliča ustaštvo, ili Njemcu, Britancu, Amerikancu, ili pripadniku bilo koje nacije, koji veličaju nacizam i Hitlera. Jer ih ima u mnogim zemljama. Nažalost i u Izraelu. Na isti način ośećam gađenje i prema Putinu i agresiji Rusije na Ukrajinu.
Pripisivati DPS-u tu vrstu podjele je kompliment, jer je pitanje čovječnosti osuditi sve one koji danas mašu zastavama sa mrtvačkom glavom. Možda poneko nije znao što su bili četnici u vrijeme rata, danas biti poklonik četničke ideologije je sociopatski.
Zanimljivo je da su promoteri četničke ideologije danas u Crnoj Gori sve bivši članovi KPJ. Mnogi su bili i funkcioneri. I Crnogorci, da ne zaboravim. Pronađite zahtjeve za članstvo u SK Emila Labudovića, Zdravka Krivokapića, Marine Jočić, Gorana Danilovića i mnogih, mnogih drugih veličatelja Pavla Đurišića. Valjda je to ta potreba da pereš svoju biografiju kao da postoje na svijetu samo dvije ideologije: komunistička i četnička. Ne čudi ni što su se braća Mićovići preobratili iz porodičnog partizanskog i komunističkog nasljeđa, jer je pripadnost SPC i veličanje Pavla Đurišića kompatibilno sa „srbovanjem“, pa se čovjek pita kad su to shvatili da su potomci zločinaca, kako pokušavaju da predstave NOP i njihovu časnu borbu za slobodu Crne Gore i Jugoslavije.
Još jedan bivši komunista, Goran Danilović, non-stop pokušava da nam objasni kako smo imali „dva antifašistička“ pokreta. Nemam namjeru da polemišem sa tim umišljenim izvrtačem činjenica, samo ću mu navesti Čerčilovu depešu kralju Petru 13. aprila 1944. da će, ukoliko ne ukloni Dražu Mihailovića iz emigrantske vlade, Velika Britanija početi da tretira jugoslovenskog kralja i njegovu vladu kao saradnike Osovine. Par dana nakon što je Mihailovićeva ponuda o naoružavanju JVUO (Jugoslovenska vojska u otadžbini) od strane Njemačke i saradnja sa njemačkim jedinicama proslijeđena Hitleru preko Fon Vajhsa i Nojbahera, 29. avgusta 1944. godine jugoslovenski kralj Petar II Karađorđević je smijenio generala Mihailovića sa mjesta načelnika štaba JVUO. Naravno, Mihailović je to predstavlja svojima kao komunističku podvalu i propagandu. Liči na ove današnje, je l' da?
Plus je kralj Petar II Karađorđević 12. septembra 1944. godine pozvao sve četnike da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji „zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune“ radi pravdanja saradnje sa neprijateljem. Dakle, osudio je Mihailovića kao izdajnika, jer je nastavio saradnju sa neprijateljem.
Sumnjive diplome
Još jedna izjava, sada iz redova „crkvenih Kmera“, zabola mi se u oko. Svršeni student prava na Sorboni, ... uh, pardon, greška, na čuvenom Megatrendu, đe se doktorira bez završenog fakulteta i završava fakultet, a da nemaš pojma đe se nalazi, Boris Bogdanović, objasni da se „ne treba držati zakona kao pijan plota“. Naime, radi se o samovoljnoj izradi amblema specijalnih jedinica policije, na kojima se nalazi, srećom bivša, kapela Karađorđevića na Lovćenu, koju je Bogdanović propratio riječima: „Udara na pamćenje. Na temelj. Na dostojanstvo. Udara na Crnu Goru koja ne zavisi od političke rotacije, već od vjekovne vertikale“. Biće da je to ona Moljevićeva vertikala, koju promoviše Bogdanović. Je li to naučio na Megatrendu da policijske jedinice mogu samovoljno stavljati na svoj amblem što im padne na pamet? Mogu li muslimani staviti džamiju? Ili komunisti crvenu petokraku? Ili čede mrtvačku glavu?
Biće da je Bogdanović malo putovao za Beograd čim je propustio toliko mnogo predavanja o ustrojstvu države, poštovanju zakona i znamenja države. On može kod svoje kuće da na fasadi nacrta taj spomenik srama i okupacije Crne Gore, njenog nestanka, kao svoju vertikalu, ali ne može je crtati po državnim institucijama. Ta nekadašnja kapela mu ne bi omogućila da danas glumata velikog oratora, jer ne bi bilo parlamenta u kojem bi se kočio i kokotio. A i pokazivao da o pravu zna taman koliko moja pokojna baba. Da ne pominjem grotekstna saopštenja, koja liče na pokvarene ploče, prepuna izanđalih fraza, populističkih podmetanja i vrijeđanja političkih protivnika. Ta saopštenja će ući u svjetsku knjigu besčašća.
Bješe li njegov šef ekonomista? Magistar sa optužbom za plagirani rad? Onaj što podvaljuje da je Upravni sud presudio da se ne radi o plagijatu? Upravni sudovi ne presuđuju da li je nešto plagijat ili ne, nijesu nadležni za to. Oni se bave samo proceduralnim radnjama. Tako da optužba za plagijat još stoji. Ne znam zašto nije obnovljena od nadležnog organa, uz poštovanje procedure po presudi Upravnog suda? Da je Bečić izistinski zagrijao stolicu, umjesto što je prepisivao, znao bi da nije njegov posao da najavljuje hapšenja, ili čestita hapšenja i slične bestijalnosti. Mogao je bar toliko da nauči da izvršna vlast ne smije zloupotrebljavati sudske postupke, komentarisati ih, a, daleko bilo, tek ne smiju najavljivati hapšenja. To se radi samo u despotskim režimima, kao što su ruski, bjeloruski, srpski, mađarski, a polako ka tome ide i slovački. Feršten, vajni Evropejci?
O onome sa imidžom her Flika drugom prilikom.
