Piše: Dragutin Papović
Uprkos Ustavu, ministar Radulović je na konferenciji za medije 22. januara izjavio da odbijanje predsjednika Đukanovića da opozove sedam abasadora „neće biti smetnja da im ipak bude prekinut mandat“. Ministar Radulović to hoće da uradi tako što će umjesto člana 95 Ustava primijeniti član 43 Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Izjavio je: „Ja bih se pozvao na član 43 Bečke konvencije, koji je jasan - da funkcije prestaju kada Vlada notifikuje drugoj državi da oni nisu ambasadori - oni nisu ambasadori.“ Ministar ne samo da otvoreno krši Ustav svoje države, već obmanjuje o odredbi Bečke konvencije. U članu 43 Bečke konvencije piše: „Funkcije diplomatskog agenta prestaju između ostalog: a) notifikacijom države koja akredituje državi kod koje se akredituje da su funkcije diplomatskog agenta prestale“. Dakle, ministar je prepravio Bečku konvenciju tako što je riječ država zamijenio riječju Vlada. Ekspertski potez! Konvencija je propisala da nadležnost notifikacije (opoziva) diplomatskog agenta (ambasadora) pripada državi koja ga akredituje. Svaka država to radi u skladu sa svojim pravnim poretkom. U državi Crnoj Gori to, na osnovu Ustava, radi njen predsjednik. Predsjednik države poštuje Ustav i Bečku konvenciju, dok ministar Radulović krši Ustav i vulgarno prepravlja Bečku konvenciju. Ministru i Vladi bi bolje bilo da prihvate činjenicu da se ambasadori ne mogu opozvati dok to svojim aktom ne uradi predsjednik države. Sve ostalo je pravno nasilje, a netačno prenošenje odredbe Bečke konvencije samo govori o ministrovom slabom diplomatskom potencijalu.
Predsjednik Đukanović je odbio da opozove sedam ambasadora jer Vlada i nadležni skupštinski Odbor za međunarodne odnose i iseljenike zvanično nijesu naveli ni jedan valjan razlog zašto bi to uradio. Ako su navedenih sedam ambasadora zaista radili protiv interesa države, onda je to trebalo potkrijepiti jasnim dokazima u prijedlogu za opoziv. U Zakonu o vanjskim poslovima u članu 109 su propisane dužnosti i obaveze diplomata i zaposlenih u Ministarstvu i diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a u članovima 111 i 112 propisane su lakše i teže povrede službenih dužnosti zaposlenih u Ministarstvu i diplomatsko-konzularnim predstavništvima. U težim povredama službene dužnosti nalazi se čak 27 stavki. Vlada u prijedlogu za opoziv nije navela da li su ambasadori povrijedili barem jednu službenu dužnost. Potom, čudno je da se zbog navodnog rada protiv državnih interesa u isti mah opozove sedam ambasadora. Na osnovu prijedloga Vlade moglo bi se pomisliti da je riječ o krupnoj zavjeri ambasadora protiv sopstvene države. No, kako o tome nema konkretnih dokaza onda se namjera da se odjednom opozove sedam ambasadora jedino može protumačiti kao politički revanšizam koji „oslobodilačka“ Vlada navodno ne sprovodi.
Trebalo bi imati u vidu da je Crna Gora 2017. godine u pregovorima o pristupanju Evropskoj uniji zatvorila poglavlje 30 – Vanjski odnosi. Spoljna politika je decenijama bila jedna od najboljih oblasti državne politike. Diplomatsko-konzularna predstavništva, njihovi šefovi i osoblje su dali presudan doprinos u izgradnji uglednog mjesta Crne Gore na međunarodnoj sceni. Politikom nove Vlade vrši se ne samo politički revanšizam prema zaslužnim ambasadorima i njihovom profesionalnom i ličnom dostojanstvu, nego se urušava uzorna spoljna politika Crne Gore koja je vođena posljednjih 25 godina. Ovakav prijedlog Vlade i skupštinske većine u oblasti međunarodne politike Crne Gore je isto što i gašenje kompanije „Montenegro erlajnz“ u sektoru privrede. Zato je ispravno da predsjednik države uradi sve što je u njegovoj ustavnoj nadležnosti da zaustavi antidržavnu politiku Vlade i da zaštiti ambasadore od političkog progona.
Jedini „grijeh“ ovih ambasadora je što su, bez ijednog incidenta tokom mandata, zastupali interese Crne Gore. Posebno je „grešna“ ambasadorka Vera Kuliš koja je, u skladu sa službenom dužnošću, učestvovala u organizaciji posjete predsjednika Đukanovića Njemačkoj početkom oktobra 2020. godine. Tada je predsjednik Njemačke Frank Valter Štajnmajer predsjedniku Crne Gore rekao: „Nije lako predati vlast, ni poslije 30 godina, ali način na koji ste to uradili govori i o ljudskoj veličini i velikom političkom iskustvu. Ti si u izbornoj noći zadužio svoju zemlju, jer je priznanje dosta tijesnog izbornog rezultata pored lične vrline potvrdilo i demokratsku vjerodostojnost zemlje.“ Tako je predsjednik Štajnmajer pokazao da su tvrdnje o „hibridnom režimu“ i „diktaturi“ DPS-a obična izmišljotina. S obzirom na to da je ovo bio drastičan udarac za „oslobodioce“, odlučili su da u znak odmazde kazne ambasadorku Kuliš. Vjerovatno bi pokušali i da opozovu predsjednika Štajnmajera, ali im nije u dometu.
