Španija skače, urla, uživa, pjeva, plače, Španija je u raju i u vječnosti. Zaglušujuća buka automobila, vuvuzela, bubnjeva, pjesama, povika i zvižduka dopiru do zadnjeg ugla zemlje. Svi koji su na ulicama pratili istorijski susret u društvu hiljadu nepoznatih, ali ujedinjenih u nadi u pobjedu, još dugo poslije utakmice su se zadržali na ulicama koje su vibrirale od uzbuđenja i sreće.
Središnji madridski trg Puerta del Sol, u neposrednoj blizini šetališta Recoletos na kojem je instaliran fan park bio je premalen da ugosti sve koji su željeli da dođu. Kamere su pokazale ljude kako plaču, kako se grle i ljube, slave opijeni trijumfom i nemaju namjeru da se vrate kući iako je sjutra novi dan.
Nije samo Madrid izašao na ulice. Na televiziji su se smjenjivale slike Zaragoze, Valencie, Barcelone, Seville…. Nije bilo mjesta u kojima ulice niesu zagušene, popločane zastavama. Automobili su zakrčili ulice, sirene su probudile i one kojima do nogometa nije stalo. Kako je noć odmicala buka je bila sve veća, ovo su trenuci koji će se pamtiti i rijetki su oni koji nijesu osjetili potrebu da sa milionima sugrađana podijele beskrajnu sreću.
