Na sinoć zatvorenom 78. Međunarodnom filmskom festivalu u Kanu, Zlatna palma pripala je njegovom novom ostvarenju „It Was Just an Accident“.
O djelu Iranca najbolje će reći sva priznanja koja ima iza sebe
Panahijevo ime, inače jedno od najvećih u istoriji iranske kinematografije, proteklih je godina često bilo u fokusu – ali ne zbog filma. Tamošnje su ga vlasti dugo progonile, na kraju i hapsile – bio je prije tri godine osuđen na šestogodišnju robiju, pamtimo i njegov štrajk glađu...
Pušten je nakon toga uz kauciju, ali je i dalje bio podvrgnut stalnom nadzoru uz ograničeno kretanje. Upravo je u takvim okolnostima i snimao najnoviji film, pri čemu je imao i zabranu putovanja.
0Panahija pamtimo po nizu izuzetnih ostvarenja - od “The Circle” i “Offside”, preko “This is not a Film” i “No Bears”, sve do čuvenog filma “Taxi”.
Za “The Circle” je dobio Zlatnog lava u Veneciji, za “Taxi” Zlatnog medvjeda u Berlinu, a nije do danas ostajao bez nagrada ni u Kanu. Prije tačno 30 godina dobio je nagradu za najbolji strani film (“The White Baloon”), 2003. je za “Crimson Gold” nagrađen priznanjem žirija, a za “Three Faces” je 2018. dobio nagradu za najbolji scenario.
Sve kreće od udesa u kojem strada pas
Što se tiče Zlatnom palmom nagrađenog ostvarenja „It Was Just an Accident“, riječ je o misteriji, koja počinje manjim incidentom, no on pokreće niz drastičnih posljedica.
Tokom jedne večeri, vozeći trudnu suprugu, glavni akter Egbal kolima pregazi psa. U udesu je, pritom, oštećeno i njegovo vozilo, usljed čega Egbal odlazi do najbliže garaže.
No, tamošnjeg mehaničara Egbal podsjeti na policajca koji ga je svojevremeno mučio u zatvoru i uništio mu život. Mehaničar riješi da otme čovjeka i da ga živog zakopa.
Međutim, u jednom momentu, u njemu proradi sumnja, pa odlučuje da se sastane sa bivšim cimerima iz zatvora, kako bi utvrdili da li je Egbal zaista čovjek koji ih je nemilosrdno mučio.
Kritika navodi i kako film obiluje i duhovitim momentima.
Bez dozvole i hidžaba
Panahi je film snimio bez zvanične dozvole iranskih vlasti, a ostvarenje je koprodukcija kuća iz Irana, Luksemburga i Francuske.
Uz to, glumice u filmu ne nose hidžab, što je u suštini kršenje strogih iranskih zakona.
Kompletnu postavu čine iranske glumice i glumci.
Zanimljivo je pomenuti i to da je u produkciji učestvovala francuska kuća „Les Films Pelleas“, koja je stajala i iza drame Žistin Trije „Anatomy of a Fall“, kojoj je prije dvije godine pripala Zlatna palma.
