Imamo režim koji prezire intelektualce i obrazovanje, prepun ljudi koji su kupili diplome. Oni se svete obrazovanim ljudima i konačno imaju priliku da tu svoju mržnju na neki način manifestuju kroz djela. Zato Univerzitet nema alternativu, osim da pobijedi za pravnu i demokratsku Srbiju, kaže za Pobjedu dr Bojan Pajtić, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Ističe da je pitanje vremena kada će Vučićev poraz biti konačan.
Studenti su ušli u šesti mjesec protesta, plenum Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu predložio je vanredne parlamentarne izbore. Da li je to jedini izlaz iz duboke političke krize i može li se na izbore pod starim izbornim uslovima?
Pajtić: Mora se izvršiti snažan pritisak na režim da izbori budu održani u skladu sa onim što nalažu i naši zakoni - otvoreni za sve liste koje se kandiduju u ravnopravnim uslovima. To znači da se stvore mehanizmi koji sprečavaju kupovinu glasova, glasanje lažnih birača, primoravanje zaposlenih u javnom sektoru da glasaju za režim i ravnomjerno reprezentovanje svih lista na Javnom servisu. Ohrabrujuće je da su se okupili sindikati koji se do sada nijesu zajednički angažovali u borbi za vladavinu prava i pravnu državu. Prvog maja smo zajedno sa studentima bili na ulicama Beograda. To je stvaranje jednog šireg fronta koji prevazilazi Univerzitet i prosvjetu, jer pritisak samo sa Univeziteta i prosvjete nije dovoljan da bi se društvo promijenilo.
Savez samostalnih sindikata Srbije neće se priključiti, kažu da su ranije dogovorili svoju akciju...
Pajtić: Sindikati koji se danas ne pridruže onome što je politički mejnstrim - podrška borbi studenata za normalno i moderno društvo - nemaju budućnost. Nastavnici u osnovnim i srednjim školama masovno su napuštali sindikate koji su odbili da ih podrže u protestu i blokadi i formirali zajedničke neformalne grupe za pritisak.
Policija je tukla sve redom na protestu ispred Fakulteta za sport u Novom Sadu. Zašto policija tuče jače i brutalnije u Novom Sadu, nego u Beogradu?
Pajtić: Oni žele da simbolički slome protest u Novom Sadu koji je najviše propatio od 1. novembra - u njemu se desila tragedija i u njemu je reakcija javnosti najmasovnija procentualno u odnosu na broj stanovnika. Drugo - režimi se mijenjaju u Beogradu, a Novi Sad koriste kao pokaznu vježbu za Beograd da bi zastrašili ljude i pokazali da će ih, ukoliko se pobune, dočekati sudbina Novosađana. Treći razlog jeste taj što je na čelu novosadske policije rigidnija i nasilnija struktura ljudi koji su odaniji režimu. Kada sve uzmemo u obzir, veću i brutalniju količinu nasilja i hapšenje političkih neistomišljenika, sa stanovništa nasilnika i siledžija, kakvi su ljudi koji vode ovu zemlju, čini se da je Novi Sad sasvim logičan izbor.
Bili ste aktivni u političkom životu. Zašto režim bezuspješno slama ovaj studentski protest?
Pajtić: Oni ne znaju za drugi jezik, osim za govor mržnje i nasilničke metode. To je struktura ljudi koja je devedesetih godina predstavljala paravojnu formaciju i većina njih su nasilnici i zločinci. Tu kleptomansku struktura vodi čovjek koji ne podnosi drugačije razmišljanje i ne zna kako da se nosi sa ovom situacijom. Njegova priroda nasilnika ga onemogućava da traži miroljubivije rješenje iako mu je pribjegavanje nasilju kontraproduktivno. Time on u političkom smislu sebi kopa raku i privodi svoj režim kraju brže nego što bi možda taj kraj nastupio.
Ako protesti propadnu, vlast će ,,samljeti“ državne univerzitete, jer svakodnevno vrši razne pritiske - smanjuje plate do ukidanja, kao i naučno-istraživački rad kroz uredbu... Ima li Univerzitet neki način da se odbrani, osim da pobijedi?
Pajtić: Jedina opcija državnim univerzitetima u Srbija jeste da pobijede u borbi za pravnu i pravednu državu, a sve ostale opcije će voditi do podvrgavanja Univerziteta ljudima poput ministra prosvjete koji sije mržnju sa malih ekrana i kopa nos između dvije izjave. Dakle, to su ljudi koji su nedostojni u intelektualnom, psihičkom, političkom i kulturološkom smislu, ali će preuzeti kontrolu nad Univerzitetom. Nije isključeno da ovakvoj vlasti padne na pamet ukidanje pojedinih neposlušnih fakulteta.
Ministar prosvjete i premijer dolaze iz akademske zajednice, a u javnosti podržavaju režim – što to znači?
Pajtić: Uvijek su u svakoj državi postojali kvislinzi. Nalazimo se pod svojevrsnom unutrašnjom okupacijom od strane jedne razbojničke grupe. Ministar prosvjete je dio te razbojničke grupe koja ne haje za akademsko okruženje, odnosno akademski milje u kome živi, radi i prehranjuje porodicu decenijama. On se potpuno jasno i nedvosmisleno svrstao na stranu koja svaki intelektualni nivo doživljava kao neprijateljski.
Što je vlast željela da postigne time što su izdvojili studente u ,,ćacilendu“?
Pajtić: Aleksandar Vučić je želio da pokaže svojim biračima da i on ima podršku intelektualaca i mladosti ove zemlje. To je vjerovatno i uspio kod dijela birača koji samo gledaju televizije „Hepi“ i „Informer“. Kod informisanih građana ,,ćacilend“ je mogao da naiđe samo na podsmijeh budući da gro ljudi u njemu predstavljaju kriminalci, navijači i penzionisani pripadnici ,,crvenih beretki“. Ono malo studenata što je bilo upisali su studije prije deset ili više godina i dolaze sa privatnih fakulteta koji nijesu u protestu.
Namjera je bila da ti ljudi u ,,ćacilendu“ budu neka vrsta tampona između njega i Andrićevog vijenca i demonstranata protiv kojih je država htjela da primijeni silu. To govori koliko on ne prezire samo one koji mu se protive, nego i one koji ga podržavaju, jer je bio spreman da te ljude poturi za slučaj nekih nemira da oni prime udarce i budu na udaru.
Ali ,,ćacilend“ je ostao!?
Pajtić: Da, i postavlja se pitanje koliko to košta. Govori se da su desetine miliona evra u pitanju, svjedočili smo da su ljudi govorili koliko su bili plaćeni da u tome učestvuju: imaju modernu i uniformnu opremu koju smo finasirali mi koje on maltretira ,,ćacilendom“. Građani su taoci ovog režima i to stanje i ovakva situaciju su neodrživi.
Država se žali Zapadu na dešavanja u zemlji, a istovremeno ga optužuje da sprovodi ,,obojenu revoluciju“. Ministar pravde prijeti sudom u Strazburu. Što se postiže tom kontradiktornošću?
Pajtić: To je namijenjeno unutrašnjoj upotrebi i niko na zapadu nije toliko neinformisan. Nelogično je da ministar govori da se blokadom fakulteta krše ljudska prava, a Srbija ima političke zatvorenike, na građane se dejstvuje soničnim oružjem kao da to nije kršenje ljudskih prava.
Na vlasti su ljudi koji imaju psihologiju kriminalaca - bestidni, lažljivi i korumpirani i ništa ih nije stid da izgovore. To su ljudi koji neće prezati bukvalno ni od čega samo da ostanu na vlasti. Ali ni u jednoj strukturi društva ne postoji dovoljan broj ljudi koji bi ih slijedio da bi oni dugoročno ostali na vlasti.
Veliki broj ljudi u aparatu sile - policiji, tužilaštvu i sudovima prezire ovaj režim. Stotine i stotine sudija i tužilaca su potpisali peticiju obraćanja javnosti u kojoj ponašanje predsjednika karakterišu kao krivično djelo. Govorimo o izjavama kojima on direktno vrši pritisak na pravosudne institucije da sude njemu u korist, a ne u skladu sa zakonom. Do sada je bilo nezamislivo javno obraćanje sudija i tužilaca u kojima se kritikuje izvršna vlast, ali to govori koliko su se ljudi oslobodili i da apsolutno ne pristaju da žive zarobljeni od strane jedne neobuzdane bande kriminalaca. Ne koristim teške riječi, ali mislim da je banda kriminalaca eufemizam za ono što danas vlada Srbijom.
Sa jedne strane imamo oslobađanje od straha, a sa druge sve veći pritisak režima. Što možemo da očekujemo?
Pajtić: Što bude veće oslobađanje od straha, biće veći pritisak, ali to su očajnički potezi koji završavaju porazom kao što je bio juriš policije na građane u Novom Sadu. Sve što je Aleksandar Vučić činio od 1. novembra do danas bilo je histerično, neracionalno i pogrešno i svaki put je doživio poraz. Vjerujem da je pitanje vremena kada će taj poraz biti konačan.
