Bivši predsjednik Slovenije Borut Pahor nalazi se u Sarajevu, gdje učestvuje na forumu "Uloga geopolitike i geoekonomije u oblikovanju novog globalnog poretka" u organizaciji Bošnjačkog instituta, a za Klix.ba je govorio o aktuelnim temama.
Pahor je bio predsjednik Slovenije dva mandata, od decembra 2012. do decembra 2022. godine. Prije toga je od 2008. do 2012. bio predsjednik Vlade Slovenije, ranije i predsjednik Državnog zbora i zastupnik u Evropskom parlamentu, a u fokusu intervjua bili su odnosi BiH i Slovenije te evropskog puta BiH.
Kako danas vidite odnose Bosne i Hercegovine i Slovenije?
Kao sjajne, odlične odnose. Mislim da nema nijedno pitanje koje bi zaista opterećivalo te odnose. Slovenija u svemu podržava Bosnu i Hercegovinu na putu u Evropsku uniju. Slovenija je uvijek bila država koja je apostrofirala jedinstvo Bosne i Hercegovine kao države unutar svojih suverenih granica. Tako da mislimo da imamo odnose kao dvije zaista iskrene prijateljske zemlje.
Došlo je do promjene vlasti u Sloveniji u prethodnom periodu. Da li mislite da ta promjena donosi neku promjenu u odnosu prema Bosni i Hercegovini zbog veza između nove vlasti i određenih političkih struja u Bosni i Hercegovini, ili mislite da će se nastaviti u istom smjeru?
Toliko se usuđujem reći, poznajem predsjednika Vlade (Janeza Janšu), sarađivao sam s njim i znam da tu neće biti promjene. To je on rekao i javno, tako da ovo nije samo moje nagađanje, nego znam odgovor jer je to sam rekao: naša predanost proširenju na Zapadni Balkan ostaje.
Hrvatska jako ističe ulogu koju, iz svoje perspektive, ima u promociji Bosne i Hercegovine prema članstvu u Evropskoj uniji. Da li smatrate da je Slovenija na tom nivou kao jedan od najvećih podržavalaca BiH na putu ka članstvu u EU ili tu još ima prostora za napredak?
Na sreću nismo susjedi. Kod procesa proširenja, ne samo u posljednjoj deceniji nego praktično od početka, bilateralna pitanja su uvijek opterećivala proširenje. Tako je bilo i između nas i Hrvatske i tako dalje, i to će vjerovatno ostati. Ta opasnost da bilateralna pitanja budu važnija od ulaska države u Evropsku uniju jedan je od razloga zašto sam za takozvani paket-pristup, dakle da sve zemlje Zapadnog Balkana u jednom momentu uđu u Evropsku uniju, iz geopolitičkih razloga, ali i da izbjegnemo taj problem koji će na Zapadnom Balkanu biti veliki kada se to započne.
Da li bi takav pristup bio kažnjavanje zemalja koje su daleko ispred na evropskom putu, kao što su Crna Gora i Albanija po izvještajima EU, i može li taj pristup i dalje funkcionisati s obzirom na to da je Hrvatska već postala članica EU?
Mislim da je tu potrebno imati pred očima strateški koncept. Zašto proširenje? Iz geopolitičkih razloga. Trebamo mir i saradnju. Sklon sam tome da to više osigurava paket-pristup nego pristup "slučaj po slučaj", jer sam uvjeren, iako nije u mojoj nadležnosti da to znam, da poslije ulaska Crne Gore, i možda Albanije, dugo vremena niko drugi neće ući. Zabrinut sam zbog toga jer to znači da potencijal za destabilizaciju ostaje na ovim prostorima.
Moram reći da u regiji Zapadnog Balkana vidim veliki potencijal i u vrijeme dok se približava Evropskoj uniji, ne samo kada jednom postane dio nje. Oduvijek sam bio veliki zagovornik saradnje u regiji. To su velike šanse da se uradi puno toga. Ali moram reći jedan uslov koji moje kolege ponekad ne čuju rado, a to je pomirenje. Meni se čini da je to temelj svega. I temelj Evropske unije: tek kada su se Francuzi i Nijemci uspjeli pomiriti, Evropa je mogla krenuti. Mislim da to i danas ostaje principijelni uslov za stabilan i miran život u budućnosti.
Iz Bosne i Hercegovine često čujemo da je Evropska unija djelimično kriva za zastoje na evropskom putu BiH, a iz Brisela kažu da je odgovornost na političarima u BiH. Koja strana je bliža istini ili su obje podjednako krive?
Teško je to reći u decimalama, metrima ili ne znam kojoj mjeri. Mislim da je proširenje tango za koji je potrebno dvoje. Mislim da bi se u samoj Bosni moglo uraditi puno više kada su u pitanju reforme, ne zbog Evropske unije, nego zbog same Bosne. Ali i u Briselu bi se moglo promijeniti mnogo toga što je sada jedan od faktora kočenja proširenja.








