Predsjednik Upravnog odbora Udruženja iseljenika iz Crne Gore u Turskoj, Adil Özuzun osvrnuo se na izjavu potpredsjednika Skupštine Crne Gore Mirsada Nurkovića povodom 102. godišnjice zločina u Šahovićima, poručivši da sjećanje na žrtve mora biti praćeno konkretnim političkim i zakonodavnim inicijativama usmjerenim na potomke porodica koje su bile primorane da napuste svoj zavičaj.
Özuzun je naglasio da se dijaspora ne smije posmatrati kroz jednu etničku pripadnost ili jedinstven politički zahtjev i pozvao sve političke predstavnike u Skupštini Crne Gore da zajednički doprinesu pronalaženju rješenja.
„Poštovani gospodine Nurkoviću, prošle su 102 godine od zločina u Šahovićima. Tragedija koja se dogodila 1924. godine u Šahovićima i okolini nije samo istorija ljudi koji su izgubili živote, već i porodica koje su, da bi preživjele, bile primorane da napuste svoje domove, imanja i zavičaj. Zato je obilježavanje sjećanja na žrtve Šahovića od izuzetnog značaja za očuvanje istorijskog pamćenja”, naveo je on.
Međutim,dodaje, postoji još jedna odgovornost na koju mora ukazati.
“Dok odajemo počast onima koji su izgubili živote, moramo se sjetiti i današnjih problema potomaka onih koji su preživjeli. Prošlo je više od jednog vijeka. Danas potomci porodica porijeklom iz Crne Gore koji žive u Turskoj nastoje da očuvaju veze sa zemljom svojih predaka. Ti ljudi ne traže političke privilegije niti mogućnost da utiču na unutrašnje političke odnose u Crnoj Gori. Oni traže pravne i administrativne olakšice koje bi im omogućile da očuvaju svoje porodične i istorijske veze”, ističe.
Za Nurkovića je imao i pitanje.
“Ako čuvamo sjećanje na žrtve Šahovića, zašto ne bismo pokrenuli konkretnu zakonodavnu inicijativu za rješavanje današnjih problema potomaka porodica koje su u prošlosti bile primorane na iseljavanje? Spremni smo za razgovor, saradnju i konstruktivan doprinos pripremi odgovarajućih zakonskih rješenja”, naveo je u svom obraćanju Özuzun.
Dijaspora nema samo jedan identitet niti jedan zahtjev
On je posebno zamolio Nurkovića da cjelokupnu dijasporu ne posmatra kao jedinstvenu kategoriju.
“Dijasporu ne čine ljudi sa samo jednim etničkim identitetom, istom istorijskom prošlošću ili istim političkim zahtjevima. Svaka iseljenička zajednica ima svoju istoriju, porodično porijeklo, identitet i potrebe. Neki žele da sačuvaju državljanstvo. Drugi traže ostvarivanje biračkih prava. Treći očekuju rješavanje administrativnih i pravnih pitanja. Naši zahtjevi su drugačiji. Mi, kao potomci istorijskih iseljenika porijeklom iz Crne Gore koji žive u Turskoj, ne tražimo državljanstvo, biračko pravo niti političke privilegije. Tražimo samo mogućnost da bez viza dolazimo u zemlju svojih predaka i da ostvarimo pravo na obnovljiv desetogodišnji boravišni status”, navodi on I dodaje da smatra pogrešnim pristup prema kojem se svim iseljeničkim zajednicama pripisuju isti politički ciljevi.
Svako, ističe, ima pravo da slobodno izrazi svoje porodično porijeklo, istoriju, kulturno nasljeđe i identitet.
“Porodična istorija, rodoslovi, istorijski dokumenti i uspomene koje se prenose s generacije na generaciju važan su dio našeg nasljeđa. Očuvanje tih veza ne smije se posmatrati kao politička prijetnja. Mi nijesmo prijetnja Crnoj Gori. Mi smo dio njenog istorijskog i kulturnog nasljeđa koji živi izvan njenih granica. Očekujemo da se naši zahtjevi razmatraju u okviru zakona, uz međusobno razumijevanje, bez nepotrebnih političkih polemika i stvaranja zabrinutosti”, kaže Özuzun.
Iseljenici iz Crne Gore nijesu pripadali samo jednoj etničkoj zajednici
Prema njegovim riječima, istorija iseljavanja iz Crne Gore nije istorija samo jednog naroda ili jedne vjerske zajednice.
Među porodicama koje su u različitim istorijskim periodima bile primorane da napuste Crnu Goru, podsjeća, bilo je Crnogoraca, Srba, Albanaca, muslimana, predaka porodica čiji se potomci danas izjašnjavaju kao Bošnjaci, kao i ljudi različitog i mješovitog porijekla.
“Kod nekih porodica identiteti su se mijenjali kroz generacije. U drugima su različiti jezici, kulture i vjere nastavili da žive zajedno. Uprkos tim razlikama, mnoge od tih porodica dijelile su istu sudbinu: zbog političkih previranja, nesigurnosti, pritisaka i teških životnih okolnosti, bile su primorane da sa svojim najbližima napuste mjesta u kojima su rođene. Iza sebe su ostavljale domove, zemlju, rođake i uspomene. Njihovi potomci danas žive u Turskoj. Zato nije dovoljno da nas jednostavno označavate kao „staru dijasporu“ ili „istorijsku dijasporu“. Mi nijesmo ljudi koji su ostali samo na stranicama istorijskih knjiga. Mi smo dio živog istorijskog pamćenja Crne Gore. Priznavanje te činjenice nije samo pitanje poštovanja prošlosti, već i uslov za izgradnju zdravih odnosa sa današnjim generacijama iseljenika”, poručuje Özuzun.
Naša zajednička istorija treba da bude most dijaloga, a ne razlog podjela
Na prostoru Crne Gore različiti narodi vjekovima su, kaže, živjeli u istim selima, naseljima i gradovima.
“Dijelili su isti prostor, komšijske odnose, radosti i patnje. Iako danas imamo različite nacionalne i kulturne identitete, naša prošlost sadrži brojne zajedničke veze. Ako se vratimo dovoljno daleko u istoriju, možemo pronaći mnogo više zajedničkih porodičnih, kulturnih i komšijskih veza nego što se na prvi pogled čini. Tu zajedničku prošlost treba da koristimo kao osnovu za razumijevanje i saradnju, a ne za nove podjele”, ističe on.
Koliko god je važno pokazivati poštovanje i solidarnost prema istorijskim tragedijama u Hrvatskoj i drugim djelovima Balkana, mišljenja je, toliko je važno čuvati i sjećanje na ljude koji su bili primorani da napuste Crnu Goru.
“Nijedna ljudska patnja nije manje vrijedna od druge. Čuvanje istorijskog pamćenja ne znači suprotstavljanje stradanja različitih zajednica, već iskazivanje jednakog ljudskog poštovanja prema svima”, kazao je u obraćanju.
Zahtjev jasan: bezvizni ulazak i obnovljiv desetogodišnji boravišni status
U ime potomaka iseljenika porijeklom iz Crne Gore koji žive u Turskoj, Özuzun je istakao dva osnovna zahtjeva:
1. Bezvizni ulazak u Crnu Goru.
2. Obnovljiv desetogodišnji boravišni status.
“Naši zahtjevi ne uključuju državljanstvo, aktivno ili pasivno biračko pravo niti političke privilegije. Naš cilj je da očuvamo porodične, kulturne i istorijske veze sa zemljom svojih predaka. Ove zahtjeve već smo zvanično, u pisanoj formi, dostavili nadležnim državnim institucijama i Skupštini Crne Gore. Sada očekujemo njihovo razmatranje i pokretanje konkretne zakonodavne inicijative”, podsjeća on.
Nurkovićevu spremnost da kao potpredsjednik Skupštine Crne Gore preuzmete inicijativu po ovom pitanju smatra konkretnim izrazom istorijske i političke odgovornosti.
“Očekujemo da podržite pripremu pravičnog i primjenjivog zakonskog rješenja za potomke porodica koje su u prošlosti bile primorane da se isele iz Crne Gore, uključujući i potomke porodica koje su preživjele zločin u Šahovićima”, dodaje Özuzun .
Poziv upućen je svim političkim predstavnicima u Skupštini Crne Gore
Ovaj poziv, navodi on, nije upućen samo Nurkoviću, već i političkim predstavnicima Crnogoraca, Srba, Albanaca, Bošnjaka i svih drugih zajednica.
“Problemi istorijske dijaspore ne mogu biti odgovornost samo jedne političke partije ili jedne etničke zajednice. Ovo je pitanje zajedničke istorije Crne Gore i njenih budućih odnosa sa ljudima koji žive izvan njenih granica. Zato smo spremni da razgovaramo i sarađujemo sa svim poslanicima koji žele da doprinesu rješenju, bez obzira na njihovu političku ili nacionalnu pripadnost. Za nas nije važno iz koje političke partije dolazi rješenje, već da ono bude usvojeno i primijenjeno”, jasan je on.
Prema njegovim riječima, čuvanje sjećanja na žrtve Šahovića zajednička je ljudska odgovornost svih nas.
“Ali, jednako je važno da se, pored sjećanja na tragedije prošlosti, ne zaborave ni današnje generacije porodica koje su nakon tih događaja bile primorane da napuste svoj zavičaj. Dok se jednom godišnje sjećamo žrtava Šahovića, nemojmo preostalih 364 dana zaboravljati potomke onih koji su preživjeli. Mi ćemo nastaviti da čuvamo sjećanje na prošlost”, kažu.
Međutim, dodaju, od političkih predstavnika Crne Gore očekuju konkretna zakonska rješenja koja će omogućiti očuvanje tih istorijskih veza.
“Komemorativne poruke dobijaju puni smisao kada se poštovanje prema istorijskom pamćenju potvrdi i odgovornošću prema sadašnjosti. Vrijeme je da, pored sjećanja na prošlost, preduzmemo i konkretne korake za budućnost. Mi smo ovdje. Naši zahtjevi su jasni. Naši predlozi rješenja već su dostavljeni nadležnim institucijama. Spremni smo za razgovor, saradnju i konstruktivan doprinos pripremi zakonskih rješenja. Sada svim političkim predstavnicima u Skupštini Crne Gore postavljamo jedno pitanje: Ko je spreman da pokrene konkretnu zakonodavnu inicijativu za rješavanje današnjih problema istorijske dijaspore?”, zaključuje predsjednik Upravnog odbora Udruženja iseljenika iz Crne Gore u Turskoj.
