Džo Bajden je uvijek bio skeptičan po pitanju onoga što je moguće u da se dogodi Avganistanu. Bio sam svjedok tog skepticizma.
Predsjednik Barak Obama je 2009. pozvao na intenzivan pregled američke strategije u Avganistanu. Nakon sedam godina rata, saveznički napori tamo su djelovali zbunjujuće. Pažnja i resursi preusmjereni su na Irak, dok je rat u Avganistanu sve više slabio. Obama je želio da zacrta put naprijed.
Održao je devet sudbonosnih sastanaka u Situacionoj sobi, u podrumu Bijele kuće. Pentagon, ministar odbrane Robert Gejts i državna sekretarka Hilari Klinton snažno su se zalagali za slanje 40.000 vojnika da odbiju talibane koji su se ponovo pojavili. Rekli su da će to stvoriti prostor za razvoj demokratije i civilnog društva.
Obuka avganistanske vojske
U centru strategije bila je obuka avganistanske vojske i policije kako bi mogli sami da brane zemlju.
Kod Bajdena mu to nije prošlo. U živahnom razgovoru u kabinetu prije početka sastanaka rekao mi je da se misija udaljava od onoga što je bila u početku i da će plan Pentagona, koji je očigledno procurio u medije prije nego što je uopšte došao na predsjednikov sto, propasti.
„Naš cilj je bio da uništimo Al Kaidu, pa zašto, dođavola, ovdje ulazimo u protivpobunu?“, upitao je potpredsjednik, koristeći COIN akronim za vrstu složenog programa protivpobune koji je vojska predlagala. „Predsjednik me je zamolio da ovdje glumim lošeg policajca i to ću uraditi“.
U ponekad žestokim razmjenama u nedjeljama nakon toga, Bajden je ispitivao Gejtsa i vojne arhitekte u vezi sa planom. Zarobljavanje Osame bin Ladena i uništavanje Al Kaide trebalo bi da ostane u fokusu, rekao je on, a to bi se moglo postići sa mnogo manjim antiterorističkim snagama u regionu. Posvećivanje većoj protivpobuni uvuklo bi nas u skupi, otvoreni rat.
Bajdenova strast proizašla je iz teškog iskustva. Ušao je u Senat tokom posljednjih godina dešavanja u Vijetnamu, kada je taj dugi i bolni rat efektivno izgubljen, ali još nije bio završen. On je glasao 2002. godine da se dozvoli rat u Iraku zbog čega je brzo požalio.
Na kraju, Obama je pristao da pošalje 30.000 dodatnih vojnika, uključujući obuku avganistanske vojske i policije, i raspored za ublažavanje talasa i predaju odgovornosti za odbranu Avganistana Avganistancima.
Snage loše pripremljene
Bajden se nije nadao takvom ishodu i nosio je neke ožiljke od borbe. Zapovjednik savezničkih snaga u Avganistanu, general Stenli Mekroistal, dobio je otkaz nakon što je izvještač čuo kako se generalovi pomoćnici grubo ismijavaju Bajdenu u Mekristalovom prisustvu. Robert Gejts je u svojim memoarima iz 2014. napisao da je, iako je Bajden bio „čovjek od integriteta“, za kojeg je bilo „nemoguće da vam se ne dopadne“, griješio u skoro svakom velikom spoljnopolitičkom pitanju i pitanju nacionalne bezbjednosti u posljednjim četirima decenijama.
Ove nedjelje sam mnogo razmišljao o razmatranjima kojima sam prisustvovao.
Robert Gejts je u svojim memoarima iz 2014. napisao da je, iako je Bajden bio „čovjek od integriteta“, za kojeg je bilo „nemoguće da vam se ne dopadne“, griješio u skoro svakom velikom spoljnopolitičkom pitanju i pitanju nacionalne bezbjednosti u posljednjim četirima decenijama
Zabrinutost koju je tada izrazio Bajden danas je više nego opravdana. Zaglavili smo se u Avganistanu. Da, tamo je postignut ogroman napredak na nekim frontovima – najviše među ženama i djevojkama, koje su patile pod represivnom vlašću talibana. Da, naša vlastita vojska služila je izuzetnom hrabrošću i mnogo se žrtvovala da Avganistancima pruži šansu za slobodu koju je uskratila brutalna i represivna teokratija.
Ipak, ovo nije misija koja nas je odvela u Avganistan. Bin Laden je zarobljen i ubijen prije cijele jedne decenije. Al Kaida je degradirana. I, nakon 20 godina u kojima je toliko američke krvi proliveno i blago izgubljeno, došlo je vrijeme da se zadatak osiguranja te dobiti prenese na same Avganistance.
Kao što je Bajden rekao u televizijskim izjavama u ponedjeljak, činjenica da su avganistanske snage bezbjednosti u koje smo toliko ulagali bile jako loše pripremljene i nespremne da preuzmu svoju odbranu bio je prilično pošten znak da to nikada neće ni biti.
Ipak, argument za odlazak ne objašnjava i ne opravdava haotičan način na koji smo to učinili. Sramota je u slikama Avganistanaca koji su godinama podržavali naše napore, jureći američke vojne avione niz piste u očajničkom pokušaju da pobjegnu od talibanskih odmazda.
Neuspješna završnica
Možda objašnjenje za debakl leži u neispravnim obavještajnim podacima, pogrešno procjenjujući brzinu osnove kojom bi talibani napredovali, a Kabul pao. Možda je bilo drugih institucionalnih grešaka. Na Kapitol hilu i unutar same administracije biće dosta izvještaja i pregleda nakon akcije kako bi se sve utvrdilo.
Ali pitam se da li Bajden takođe nije unio neke ožiljke svojih prošlih bitaka nad Avganistanom u svoje odlučivanje u ulozi vrhovnog komandanta. Da li je bio toliko odlučan da ga Pentagon ne zastraši, što je možda i osjećao Obama, da je zanemario upozorenja koja je trebalo da posluša? Da li je bio toliko željan da izrekne posljednji ukor Gejtsu i drugima, koji su odbacili njegovu zabrinutost prije 12 godina, da je povlačenje uslijedilo prebrzo?
I da li je njegova riješenost da konačno prekine ovaj beskrajni rat zaslijepila ovog čuvenog empatičnog predsjednika za humanitarnu krizu koja se odvijala pred njegovim očima?
Nijedan izlaz iz Avganistana neće biti lak ili bez osjećaja bola i izdaje od Amerikanaca koji su tamo služili i žrtvovali se i Avganistanaca koji su se oslonili na SAD i njihove saveznike i ostali prepušteni sami sebi.
I svaka regeneracija Avganistana kao poprišta za Al Kaidu, ISIS i teroristički akti protiv Amerikanaca ili naših saveznika takođe će izazvati novu debatu o predsjednikovoj odluci.
Ali, kako je Bajden tvrdio, a događaji su dokazali, za ostanak nakon sporazuma o povlačenju Trampove administracije sa talibanima prošle godine, i Trampovog kasnijeg povlačenja američkih trupa, bilo bi potrebno ponovno angažovanje i izlaganje opasnosti većeg broja Amerikanaca kako bi se pojačao pritisak na korumpiranu i bezobzirnu vladu.
Bajden je čvrsto odlučio da napusti Avganistan nakon dvije decenije. To je ono sa čim je, prema anketama, većina Amerikanaca saglasna.
Pa ipak, tvrdoglavim insistiranjem na tome da je sve vrijeme bio u pravu, ne priznajući u potpunosti bol zbog ovog povlačenja i neuspješnog izvođenja završnice, Bajden je umanjio moć sopstvenog argumenta.
* * * * *
Autor je Dejvid Ekslrod, politički komentator CNN-a, voditelj emisije "The Axe Files", nekadašnji viši savjetnik predsjednika Baraka Obame i glavni strateg za Obamine predsjedničke kampanje 2008. i 2012. godine
