Riječ je o petom dugometražnom igranom filmu reditelja Ilkera Čataka, čije je ostvarenje „Teachers' Lounge“ bilo nominovano za međunarodni Oskar, kao kandidat Njemačke.
Čatak je rođen u Berlinu u porodici turskih imigranata, a u filmu „Yellow Letters“ donosi priču iz države njegovog porijekla. Ostvarenje je snimano u Njemačkoj, no radnja se dešava u Ankari i Istanbulu.
U centru pažnje su supružnici Derja i Aziz. Oni su slavni glumački par, imaju ispunjen život i trinaestogodišnju ćerku Ezgi, ali preko noći se sve mijenja.
0
Naime, premijera njihove nove predstave protiče u znaku političkog protesta, nakon kojeg karijera dvoje glumaca kreće silaznom putanjom. Preko noći postaju neprijatelji države, gube poslove, a zatim i dom.
Prinuđeni su da presele u Istanbul, gdje privremeno žive kod Azizove majke, dok on zarađuje za život baveći se najrazličitijim poslovima i ne odustajući od svojih političkih uvjerenja. Sa druge strane, njegova supruga počinje borbu za finansijsku nezavisnost.
Takav razvoj događaja dovodi do sve veće udaljenosti – kako između njih, tako i kada je u pitanju njihova ćerka. Sve dolazi do tačke kada glavni protagonisti moraju birati između sopstvenih uvjerenja i zajedničke budućnosti njihove porodice.
Kritika hvali i postavu u kojoj su turski glumci, a predvode ih Ezgu Namal i Tansu Bičer.
„Ovo je oštro iskren film sa fantastičnom glumom. I – možda i najvažniji koji je snimljen o Americi Donalda Trampa. Iako zapravo ima specifične veze sa autoritativnim turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoanom, „Yellow Letters“ zapravo ima mnogo toga za podijeliti sa zapadnom publikom o ulozi umjetnosti u političkim protestima i svemu do čeka može dovesti poništavanje kulture. Najviše od svega, film govori o tome kako diktature funkcionišu, udarajući radne ljude tamo gdje ih najviše boli – po džepu“, ocjenjuje magazin Deadline.
„Uzbudljiva politička drama puna iznenađenja“ i „uznemirujuća priča“ neke su od konstatacija koje prate uglavnom pozitivne kritike filma.
„Radnja filma dešava se usred meteža studentskih protesta u Turskoj protiv Vlade koja je, iako tehnički demokratska, pod snažnim pritiskom Erdoana. A tamo su mediji posebno pod državnom kontrolom. Da li vam to zvuči poznato“, zaključuje se u kritici magazina IndieWire.
