Naime, u tri takmičarska ranga, u okviru dvije lige i tri regionalne grupe ukupno je nastupalo 57 timova. Najveću 'zaslugu' za tu brojku imao je trećeligaški 'Centar', koji je zbog masovnosti bio podijeljen u dvije grupe.
Time je i oboren rekord koji je na snazi bio od sezone 1982/83, kada su u Crnoj Gori bila aktivna 52 seniorska kluba. Ovom prilikom, Portal Analitika podsjeća upravo na ključne detalje iz te sezone.
Najprije, treba istaći da su tada, makar kada je o našim klubovima riječ, postojala četiri takmičarska ranga – Prva liga, Druga liga, Crnogorska republička liga i tri regije, koje su do kraja sedamdesetih nosila naziv takmičenja Titogradskog, Bjelopoljskog i Kotorskog potsaveza.
Pod Goricom ni bod 'velikoj četvorki', Sutjeska se umalo vratila u Prvu ligu
U sezoni 1982/83, Budućnost je bila jedini crnogorski prvoligaš.
Naš najtrofejniji klub tada je završio na 14. mjestu, a opstanak je obezbijedio kolima prije kraja. Titograđani su te sezone pod Goricom savladali baš svakog člana 'velike četvorke' – Crvenu zvezdu (2:1), Hajduk (1:0), Dinamo (2:1) i Partizan (3:2).
Konačna tabela Prve lige: Partizan Beograd 45, Hajduk Split 43, Dinamo Zagreb 43, Radnički Niš 40, Crvena zvezda Beograd 37, Sloboda Tuzla 35, Olimpija Ljubljana 35, Vardar Skoplje 34, Vojvodina Novi Sad 34, Željezničar Sarajevo 33, Sarajevo 32, Dinamo Vinkovci 31, Velež Mostar 31, BUDUĆNOST TITOGRAD 31, Rijeka 31, Osijek 29, OFK Beograd 28, Galenika Zemun 20.
U Drugoj ligi – 'Istok' imali smo tri predstavnika. Bili su to Sutjeska, OFK Titograd i Lovćen.
Nikšićanima je malo falilo za povratak u Prvu ligu – imali su tri boda manje od prvoplasirane Prištine. Pritom, treba istaći kako je derbi proljećnje polusezone u Nikšiću protiv Prištine (0:0) pratilo više od 10.000 navijača.
OFK Titograd i Lovćen, sa druge strane, nijesu imali sreće – oba kluba ispala su u niži rang.
Konačna tabela Druge lige – 'Istok': Priština 49, SUTJESKA NIKŠIĆ 46, Teteks Tetovo 38, Bor 38, Pelister Bitolj 36, Rad Beograd 35, Trepča Titova Mitrovica 35, Napredak Kruševac 35, Borac Čačak 34, Timok Zaječar 34, Sloboda Titovo Užice 34, Radnički Pirot 34, Vlaznimi Đakovica 34, Lirija Prizren 33, Radnički Kragujevac 32, Dubočica Leskovac 23, OFK TITOGRAD 22, LOVĆEN CETINJE 20.
Derbi Republičke lige pratilo gotovo 12.000 ljudi
Ukoliko bi vam neko rekao da je utakmice Crnogorske republičke lige gledalo između 10.000 i 12.000 gledalaca, teško biste povjerovali u to. No, upravo je u posljednjem kolu sezone 1982/83. odlučujući meč za prvaka između Ivangrada i Zete odigran pred tolikim brojem gledalaca. U jednoj od publikacija čiji je autor bio Novak Jovanović stajalo je kako je susret pratilo 10.000 gledalaca, dok je u izvještaju Pobjede navedeno da ih je bilo dvije hiljade više.
Domaći su slavili 1:0 pogotkom Markovića iz penala i plasirali se u Drugu ligu. Međutim, treba istaći kako su igrači iz Golubovaca napustio teren, pošto im u finišu nije priznat gol. I inače, bio je to zaista nesrećan niz Zete - sedamdesetih i osamdesetih su u niz navrata bili nadomak saveznog ranga i, gotovo po pravilu, završavali bi na drugom mjestu.
I nije posrijedi samo ta utakmica – u sezoni 1982/83. utakmice republičkog šampionata redovno su igrane pred brojem navijača kakav je danas nezamisliv. U Ivangradu je na tribinamama u prosjeku bilo po 4.000 gledalaca, u Bijelom Polju je duele pratilo i do 5.000 ljudi, na Trešnici se okupljalo i po 4.000 posmatrača, a u Pljevljima i u Baru do 3.000.
Najzad, u Crnogorskoj ligi osamdesetih je nastupalo i niz klubova koji odavno ne postoje, a o mnogima gotovo i da nema svjedočanstva da su nekad u republičkim okvirima bilježili zapaženije uspjehe. U sezoni 1982/83. bile su to ekipe poput titogradskog Titeksa i Bokakomerca iz Herceg Novog.
Konačna tabela takmičenja za tu sezonu imala je sljedeći izgled: Ivangrad 41, Zeta Golubovci 37, Rudar Pljevlja 31, Čelik Nikšić 30, Jedinstvo Bijelo Polje 29, Titeks Titograd 28, Mogren Budva 26, Mornar Bar 26, Zabjelo Titograd 25, Iskra Danilovgrad 24, Crvena stijena Titograd 21, Bokelj Kotor 19, Arsenal Tivat 15, Bokakomerc Herceg Novi 8.
U potsavezu bila 32 kluba – među njima i Dečić, Jezero, današnji Otrant…
Najniži, četvrti takmičarski rang u to su doba bile regije – Srednja, Sjeverna i Južna. A u njima je te sezone bilo niz imena koja su decenijama bile nezaobilazna u našem fudbalu, a koja, uostalom, i danas igraju izuzetno zapaženu ulogu.
No, bilo je i onih klubova koji su svojevremeno imali veliku naklonost lokalne publike, a kojih se danas vjerovatno malo ko i sjeća. Iz Titograda i okoline pamtimo Partizan iz Momišića, Grafičar, Napredak iz Donjih Kokota ili Metalac, sa sjevera bjelopoljski Tekstilac i ivangradski Dolac, a na Jugu Miločer ili Bokeljku iz Kotora.
Kuriozitet u sezoni 1982/83. bio je u tome što je standardni republički ligaš, Dečić, nastupao u Srednjoj regiji, a isto se može reći i za Tekstilac u Sjevernoj. Na jugu su veliku borbu vodili klubovi koji i danas postoje – Igalo, Otrant – koji se tada zvao Ulcinj, te Cetinje, koje je u to doba nastupalo pod nazivom Tara.
Konačna tabela Srednje regije: Dečić Tuzi 36, Spuž 31, Crvena zvijezda Grlić 25, Grafičar Titograd 24, Kom Titograd 24, Partizan Momišići 24, Gorštak Kolašin 23, Metalac Titograd 22, Napredak Donji Kokoti 21, Poštar Nikšić 21, Avijatičar Zeta 20, Ribnica Titograd 19, Bratstvo Cijevna 19.
Konačna tabela Južne regije: Igalo 25, Ulcinj 23, Tara Cetinje 21, Bokeljka Kotor 18, Orjen Zelenika 16, Sloga Radovići 15, Miločer 14, Petrovac 9, Bijela 3.
Konačna tabela Sjeverne regije: Tekstilac Bijelo Polje 36, Brskovo Mojkovac 35, Ibar Rožaje 34, Jezero Plav 27, Ugalj Pljevlja 25, Dolac 23, Gornji Ibar Rožaje 21, Komovi Andrijevica 14, Partizan Gusinje 13, Petnjica 13, Polimlje Murino 12, Termoelektro Pljevlja 9.
