Odgovori Uprave policije (UP) na pitanja Pobjede juče su bacili malo svjetlosti na tok i način komunikacije ovog organa sa Radio-Televizijom Crne Gore (RTCG) u pogledu informacije koju je ta kuća u televizijskom programu plasirala u jutro 5. septembra tokom događaja na Cetinju, a u kojoj je saopšteno da je „pucano na policiju“.
Ipak, više njih otvara nova veoma značajna pitanja, nego što stavlja tačku na cijeli slučaj, kako je to juče slavodobitno objavila RTCG nazivajući potragu za istinom i pravo javnosti da zna, što su osnovni principi novinarskog kodeksa, ,,kampanjom protiv te kuće“.
Odgovor na osnovno pitanje - da li je pucano na službenike policije - od UP nijesmo dobili iz prostog razloga što to do sada nije zvanično utvrđeno jer je, kako su i sami kazali, „potpuno razjašnjenje okolnosti predmet postupanja policijsko-tužilačkih aktivnosti u narednom periodu“.
ZVANIČNI NEPOMENIK
Takođe, u jučerašnjem policijskom odgovoru Pobjedi je saopšteno da je potvrda RTCG-u o pucanju na policiju data „u usmenoj komunikaciji“, kao i da je ,,proizilazila iz informacija kojima se u tom trenutku raspolagalo“.
Prosta logika kaže da ako ni nakon 15 dana nije zvanično utvrđeno da je pucano na policiju, informacija nije mogla biti tačna ni u „tom trenutku“, osim ako zaista nije riječ o scenariju za novi film Kristofera Nolana.
Pitanja koja se otvaraju su brojna. Prije svega: da li će protiv službenika ili zvaničnika UP, koji je u trenutku podignutih tenzija proslijedio netačnu informaciju RTCG-u, a koja je u javnosti mogla da prouzrokuje strah, paniku i da potencijalno dovede do nesagledivih posljedica, biti pokrenut disciplinski postupak?
Odgovor na osnovno pitanje - da li je pucano na službenike policije - od UP nijesmo dobili iz prostog razloga što to do sada nije zvanično utvrđeno jer je, kako su i sami kazali, „potpuno razjašnjenje okolnosti predmet postupanja policijsko-tužilačkih aktivnosti u narednom periodu“.
Ko je taj službenik ili zvaničnik UP, po čijem nalogu i uz čije ovlašćenje je dao nacionalnom Javnom servisu netačnu informaciju? Ako je komunikacija bila zvanična, a nema razloga da se u to sumnja jer su to potvrdili i UP i generalni direktor RTCG Boris Raonić, odgovori na ova pitanja moraju biti dostupni javnosti.
Kako su TVCG i Portal RTCG objavili bitno različite informacije pozivajući se na isti izvor informacije? Televizija da je ,,pucano na policiju“, a portal ,,da je došlo do upotrebe vatrenog oružja“, kako su izvijestili i svi ostali mediji sa lica mjesta?
Sva ova pitanja uputili smo juče direktoru UP Zoranu Brđaninu, ali do zaključenja broja nijesmo dobili odgovore.
MIRKO, PAZI, METAK
Ostao je bez komentara i stav članova i predsjednika Savjeta za građansku kontrolu rada policije.
Tokom spornog događaja, kako je saopšteno Pobjedi iz Savjeta, predsjednik i članovi tog tijela, advokat Zoran Čelebić, dr Aleksandar Mugoša i Aida Petrović, koji su pratili postupanje policijskih službenika na samom prilazu Cetinju, nadomak skretanja za Belveder, bili su prisutni na licu mjesta, neposredno uz policijski kordon, kada je došlo do upotrebe vatrenog oružja.
– Policijski službenici su se ponašali redovno i ništa drugačije nego prije što je došlo do šenlučenja. Ništa u njihovom profesionalnom ponašanju pojedinačno, međusobno ili prema nama, nije ukazivalo da je došlo do dodatno vanrednih okolnosti ili ugrožavanja nečije sigurnosti. Nije nam poznato da je došlo do upotrebe vatrenog oružja ,,u odnosu na policijske službenike“ i niko od prisutnih službenih lica to nam nije stavio do znanja. Predsjednik i članovi Savjeta nijesu se na licu mjesta osjetili ugroženim – rečeno je Pobjedi iz Savjeta.
E, sad: da li je moguće da su članovi Savjeta za kontrolu rada policije, koji su bili sa kordonom specijalaca, baš toliko neznaveni pa nijesu uočili da neko puca na njih?
DOKAZI ZA PONIJETI
Generalni direktor RTCG Boris Raonić je 8. septembra, tri dana nakon dešavanja na Cetinju i poslije brojnih upita na društvenim mrežama zbog čega je Televizija Crne Gore objavila lažnu vijest da je pucano na policiju u trenucima podignutih tenzija, najavio da će sljedećeg dana javnost dobiti dokaz da vijest nije bila lažna. Dakle, dokaz da je pucano na policiju. Tada se Raonić nije „branio“ izvorom informacije.
TVCG je, dakle, 9. septembra, pod pritiskom javnosti objavila audio snimak na kojem se, kako su naveli, čuje komunikacija šefa Centra bezbjednosti Podgorica Gorana Jokića sa pripadnicima policije koji su bili na Belvederu.
– U slučaju da pucaju na vas, zaštitite se. Znate kako ide (...) oružja – čuje se Jokić na samom kraju snimka, nakon čega se još čuje drugi glas koji govori „u redu“, što nedvosmisleno dokazuje upravo suprotno od onoga što je TVCG prvobitno javila – da je pucano na policiju.
Televizija Crne Gore nije objavila podatak u koje vrijeme je nastao snimak, a čitav prilog je bio „upakovan“ sa video snimcima koji ni na koji način nijesu povezani sa sadržajem zvučnog zapisa.
Da li je moguće da su članovi Savjeta za kontrolu rada policije, koji su bili sa kordonom specijalaca, baš toliko neznaveni pa nijesu uočili da neko puca na njih?
Nakon što je ovaj „krunski dokaz“ neslavno prošao, Raonić je 11 dana poslije njegovog emitovanja „gostujući“ u emisiji „Link“ RTCG-a relativizovao tačnost same informacije koju je u prvobitnom pokušaju probao da dokaže, i prebacio lopticu na teren izvora, još uvijek, lažne vijesti.
– Mi smo je prenijeli (informaciju). Da li treba ta informacija da se provjerava, to je stvar, onda, o kojoj treba da razgovaraju stručnjaci. Ali, mi imamo informaciju koju smo dobili i mi smo je prenijeli – kazao je Raonić.
RIJEČ ZNA DA UBIJE
Neodoljivo je ovo podsjetilo na pravdanje premijera Zdravka Krivokapića iz čijeg je kabineta, može li zvaničnije, saopšteno 5. septembra oko 6:00 sati da je na policiju bačen „molotovljev koktel“, koji je kazao na konferenciji za medije sjutradan: „Imamo fotografiju, da li je stara, lažna ili ne, ja u tom trenutku nisam provjerio“.
Dakle, kada smo već kod stručnjaka, postoji čuveni citat koji se pripisuje američkom profesoru žurnalistike Džonatanu Fosteru, koji se često koristi kada se priča o potrebi verifikacije informacija i takozvanom megafon novinarstvu: ,,Ako neko kaže da je vani kiša, a neko drugi da je suvo vrijeme, nije vaš posao da ih citirate obojicu. Vaš posao je da pogledate kroz prozor i vidite što je istina“.
I novinaru Televizije Crne Gore Dragoljubu Pavićeviću Pavkeu je neko 1991. godine „zvanično“ potvrdio da je u Pakracu ubijeno 50 Srba, a crnogorskim građanima, koji finansiraju Javni servis, ostaje da se nadaju da u RTCG-u danas ipak ima profesionalaca koji su spremni da otvore prozore.
Vjerovatno i onim crnogorskim novinarima koji su, na osnovu ,,usmene informacije“ iz KOS-a saopštili da je na granici Crne Gore, u blizini Herceg Novog, ,,stacionirano više od trista crnokošuljaša“, a kasnije su čak ,,vidjeli“ bombe kako padaju po crnogorskoj teritoriji...
Poučeni tim gorkim iskustvima, kada je novinarska riječ bila priprema za krvavi rasplet jugoslovenske vatre, pa čak i rasplamsala plamen mržnje, treba biti oprezan sa ,,zvaničnim usmenim“ informacijama o pucanju na pripadnike policije.
Zato je od krucijalne važnosti da Uprava policije odgovori na nezgodna pitanja, da se imenuje ,,prenosilac“ zvanične informacije ili da se prizna greška.
Jer, olovne riječi uvijek prethode olovnim vremenima koje, valjda, niko ovdje ne bi ponavljao.
