Bivše predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica u otvorenom pismu poručila je da je umorna od nepravde, te da se obraća zbog činjenice da je, kako kaže, njena porodica bez sopstvene krivice "na vjetrometini političkih obračuna i do sada neviđene mizoginije".
8Ona je iznijela niz optužbi na račun glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, kao i na račun sutkinje Višeg suda Vesne Kovačević.
Otvoreno pismo Vesne Medenice prenosimo integralno:
Čekajući da se Ustav i zakoni Crne Gore konačno počnu primjenjivati jednako za sve, nijesam željela nijednim svojim gestom, radnjom ili pak činjenjem remetiti proces koji je trajao i u kome sam prvo medijski satanizovana, a potom bez dokaza kriminalizovana i stigmatizovana.
Kako je čekanju isteklo vrijeme, umorna od nepravde, potrošena razočarenjima, bez želje da me bilo ko shvati ili povjeruje u sadržinu ovog obraćanja, činim ovo zbog moje male i nejake porodice koja je bez sopstvene krivnje na vjetrometini političkih obračuna i do sada neviđene mizoginije.
Od gole neistine gora je istinita neistina (Vuk Drašković). Odabrana sam ne slučajno kao dobar “uzorak” za eksperiment stranih i domaćih dušebrižnika talentovanih za zlo, koji se navodno zalažu za vladavinu prava, a od nje su svi i to sasvim svjesno, daleko.
Loš čovjek nema loš karakter, već dijagnozu za koju medicinski ima lijeka. Počeću od tužilaštva i GST Novovića, koga niko bolje ne poznaje od mene.
Kao pripravnik u Višem sudu na mjerama ANB-a razobličena je njegova aktivnost oko distribucije narkotika u jednom iznajmljenom stanu ispod Ljubovića, gdje je narkotike donosio P. Đ. iz Nikšića.
Imao je više uloga Novović, a pored ove ugovarao je odluke za neke sudije. Sve postoji u arhivima ANB-a, a što je zanimljivo… taj predmet je jednostavno nestao iz Višeg suda.
Kada je bio sudija Višeg suda u svojstvu predsjednice Vrhovnog suda, tražila sam za jedan predmet, čiju je odluku objavio, da mi približi razloge takvog pravnog rezonovanja i dokaze na kojima je temeljio odluku.
Ostao je nedorečen i neubjedljiv, otvoreno sam mu rekla da je na donošenje odluke presudnu ulogu odigrao njegov kum Daka Davidović, a ne dokazi koji su bili u spisima. Odgovorio je da mu Daka nije kum, već da je on vjenčao njegovu ćerku i zeta.
To je i te kako zapamtio, kao i moj poziv povodom izricanja kazne za dvostruko ubistvo braće Ćulafić od samo 6 g. Kako sam od strane medija bila neopravdano optuživana (što nije prvi put) da sam uticala na visinu kazne, ponovo sam ga pozvala da čujem njegove pravne rezone instituta prekoračenja nužne odbrane. Nije me svojim argumentima mogao ubijediti i rastali smo se sa mojim riječima… tu nema ni “P” od prekoračenja, što je Apelacioni sud kao žalbeni i utvrdio, ukinuo odluku i predmet oduzeo Novoviću i dao drugom vijeću.
Tu činjenicu niko ne pominje, a to su rijetki, gotovo iznimni slučajevi i to kada se prepozna neznanje ili zla namjera kod sudećeg sudije. Počinilac je u daljem postupku dobio maksimalnu zatvorsku kaznu.
Neću da ulazim u razloge takvog njegovog odlučivanja, o tome neka javnost zaključuje.
Od tada naši kontakti su bili rijetki i ustvari nije ih uopšte bilo.
Kao sudija Višeg suda konkurisao je za stan i dobio ga po povoljnim uslovima otkupa po 640 € po metru 2, međutim nije useljavao u isti, već ga je prodao po tržišnoj cijeni, duplo od kupljene i razliku zadržao za sebe, a Vlada CG je upravo uplatila razliku od 640 € do tržišne vrijednosti. To niko ne problematizuje, a napravljena je cijela pravna konstrukcija za Jelenu Perović oko njenog ne stana, već prava na stan.
Kada je trebalo da bude izabran za člana Sudskog savjeta, rekao je jednom kolegi: “Ništa nijesam prepustio slučaju”, što dovoljno govori o njegovoj namjeri da nije birao načina da dobije dovoljan broj glasova na Konferenciji sudija za člana Sudskog savjeta. Interesantna bi bila sadržina njegovog telefona iz tog vremena.
O njegovom učinku u danilovgradskom sudu postoje izvještaji… jedva 135 K predmeta u osnovnoj nadležnosti, zbog čega sam mu prilikom kontrole javno uputila kritiku.
Sve je ovo bilo dovoljno da imenovanjem za GDT počne revanšizam, baveći se mojim životom, životima moje porodice i erozirajući sve što sam za sudstvo uradila.
Uzeo je bez rješenja i valjanog zakonskog osnova moj predmet od postupajuće tužiteljke Bošković i dao ga, kako je rekao, “svom čovjeku od povjerenja” Jovanu Vukotiću, koji nije imao dana tužilačkog staža niti ispunjavao uslove da preduzima radnje krivičnog gonjenja. Sa neznavenim tužiocem najlakše se manipuliše, čime je nepristrasnost, nezavisnost i pouzdanost u postupanju urušena.
Da sam ja to uradila kao predsjednica, još jedna tačka optužbe bi mi bila stavljena na teret.
Mada je oko 50 raznih predmeta oduzeo bez rješenja tužiocima i za tu činjenicu je obaviješten Tužilački savjet, na čijem čelu je VDT Marković, međutim do sada se povodom toga nije oglašavao, ali mu je zato omogućio da bira ko će biti procesiran, a ko ne!
Koliko su svjesni da krivično gonjenje ne može da preduzima lice koje ne ispunjava osnovne uslove (10 g staža), s toga sada predlažu izmjene Zakona o državnom tužilaštvu kako bi pokrili sve ono što diskvalifikuje i čini upitnim svaku preduzetu radnju od nenadležnog tužioca.
O samom predmetu iz profesionalnih razloga neću govoriti jer za to su predviđeni pravni ljekovi. Samo jedno… bez ijednog dokaza četiri godine sam bila član organizovane kriminalne grupe. To im je trebalo zbog specifične težine i vrednovanja rezultata. Novović je veoma vješto napravio mrežu poslušnika. Kao glavno odlučujući inicijator u Sudskom savjetu u prijevremenu penziju šalje sudije od znanja, ličnog i profesionalnog integriteta, a dovodi sudije koje je izmišljenim finansijskim istragama ucjenjivao, kao sudiju Gorana Šćepanovića, koji je morao potvrditi optužnicu, a da je i nije pročitao.
Kada smo kod potvrđivanja optužnice, član vijeća je bio i Zoran Radović, koji se prethodno s pravom izuzeo da ne postupa kao predsjednik sudećeg vijeća jer je odlučivao u vanraspravnom vijeću o produženju pritvora u fazi istrage, ali mu to nije bio razlog za izuzeće u daljim radnjama i da bude član vijeća za potvrđivanje optužnice. No i Vesna Kovačević je i pored toga što je bila član, a i predsjednik vijeća za produženje mjera nadzora i to 7 puta, nije se izuzela, iako je kod nje prethodno stvoreno preduvjerenje o mojoj krivici, zbog čega ignoriše 9 odluka Ustavnog suda Crne Gore kojima je utvrđena povreda i Ustava i ECHR na moju štetu, odnosno moje pravo na slobodu kretanja i tako je omogućila da 27 mjeseci to pravno nasilje traje.
Ucijenjena je i sudija Vesne Kovačević. Više puta je konkurisala za sudiju Višeg suda, ali su se birali sudije parničari pa nije birana, da bi konkurisala za specijalnog tužioca i nije izabrana sa razloga što je GST Katnić raspolagao dokazima i saznanjima njene servilnosti u nekim postupcima koje je vodila kao sudija Osnovnog suda u Nikšiću, a za koje su bili zainteresovana braća Radulović, koji su imali poslovne veze sa njenim suprugom.
Nakon toga konkurisala je ponovo za Viši sud, a potreban je bio sudija krivičar. Tražila je preko svoje prijateljice da je primim u kancelariji, što sam učinila. Tu se pravdala, zaklinjala u dva sina da nikakve veze nema itd. itd.
Izabrana je za sudiju Višeg suda i više puta preko prijateljice me pozivala da pođemo na ručak u znak zahvalnosti.
Kako sam bila prezauzeta, nekih 20 dana prije moga hapšenja nas tri smo bile u “Protokolu” na ručku, gdje je iskazala zadovoljstvo što sam prihvatila poziv i zahvalila mi se više puta. Materijal koji je GST Katnić imao za nju ostao je u SDT i sa njime je Novović ucjenjivao, a i zbog mnogih drugih stvari koje sam čula, ali ono što ne znam lično time se ne bavim. Nijedan predloženi dokaz (34) nije prihvatila, što mi je bilo jasno da je odluka naručena i već donesena, a na pretresu je ironično to potvrdila da treba samo da je potpiše i to bez imalo stida u punoj sudnici i meni koja je 38 g. sudila u veoma kompleksnim teškim predmetima i izricala smrtne kazne.
Da je to tako govore činjenice da su i ministar pravde Božović i predsjednica Vrhovnog suda Pavličić najavili vrijeme davanja moje završne riječi za decembar, a da postupajući sudija nije bila ni odlučila o predloženim dokazima, jer da je prihvatila bilo koji dokaz, ne bi završne riječi mogle biti u terminu kako su najavljene, nego su unaprijed znali da neće biti prihvaćen nijedan dokaz. Sve je prethodno dogovoreno i brifing je bio svakodnevan.
I još nešto… ja sam na optuženičkoj klupi za isto za šta je SDT Vukas Radonjić saslušavan kao građanin, jer kako reče Novović “zloupotrijebljen je”, pa ni fotografija na kojoj igra sa optuženim, kome ne traži zatvorsku kaznu, prošla je od vijeća neprimijećeno, a da li bi od nekog stranog eksperta bilo tako… ne, to bi bio svojevrsni skandal. Kada je Vukasu sada pokojna majka bila na operaciji, ja sam davala krv jer sam A - Rh negativna, a on je, dok sam bila u risanskoj bolnici na liječenju, tražio za mene pritvor. Toliko o njemu kao tužiocu od karaktera i integriteta, a na stranu što je moja rođena sestra od strica njegova rođena strina. Pa ko se ne bi u ovakvoj situaciji izuzeo… svako, bez onaj kome račune za svadbu drugi plaćaju i koji napreduje što više ispoljava nasilje u porodici. On i upućeni tužilac Vukotić su novinarima učinili dostupnim moje privatne prepiske, koje su mediji zloupotrebljavali i time mene i moju porodicu izlagali raznim javnim porugama. Postoji SKY komunikacija jednog tužioca i novinarke.
Na upit Zaštitnika za ljudska prava odgovorili su da su to vjerovatno dali branioci moji ili drugih optuženih u postupku, ali gle čuda, tek u julu 2025. svi dobijamo transkripte, što sudija priznaje i tu činjenicu konstatuje u zapisniku. Da završim sa time da mi sudija Kovačević nije dozvolila da kao tužiteljka prisustvujem ročištu u Osnovnom sudu u Podgorici 19.02. zbog “nekorektnog odnosa” advokata Tomanovića i time mi onemogućila pristup sudu. Spriječila je moj nastavak liječenja u Igalu i pored 4 mišljenja ljekara raznih specijalnosti, izričući mjeru zabrane napuštanja stana. Kućni pritvor je po mojoj žalbi ukinut, ali meni je propao termin i zbog svakodnevnih suđenja nijesam nastavila obavezan vid rehabilitacije nakon operativnog zahvata na lijevoj ruci, koju sada u Kolašinu sprovodim uz injekcionu terapiju. Silila me da prisustvujem pretresu nakon operacije i sa drenom u ustima, kada sam u sudnici povraćala krv, što je dovelo do prekida pretresa. Pet dana uzastopno sam od strane Hitne službe prethodno terapijom obezboljena da bih bila na pretresu, na šta se nije ni osvrnula. Pa šta više da pišem… a vjerujte, imala bih… izuzev da mi je kroz kuću koja nije moja prodefilovalo više od 200 ovlašćenih službenika UP i izvršeno oko 60 pregleda, a i pretres jer imaju operativna saznanja da posjedujem oružje pa da me spriječe da sebi ne naudim. Kakva ironija u sistemu gdje vladaju nepravda, nasilje, haos i mržnja.
Ja idem u pritvor bez ikakvog opterećenja i osjećaja krivice, a mogu da izdržim mnogo više nego što se može pretpostaviti i moji su bili na Golom otoku bez presude, pa je moj otac od istog tog predsjednika Tita kasnije dobio odlikovanje. Da me moj sin pitao za ovaj njegov potez, sigurno mu ne bih dala takav savjet jer time ne dobija ništa, naprotiv, ali duboko razumijem nepravdu koju je svojom kožom platio za ove skoro 4 godine upravo zato što je moj sin. Na kraju sinu poručujem da se ne predaje pa makar ja umrla u pritvoru, a neću! Jednom su tu igru igrali obećavajući da će mi pritvor ukinuti ako on dođe, što je i uradio prekidajući liječenje, no ja sam i pored toga bila 7 mjeseci, a on 3,5 godina u pritvoru i još 3 mjeseca u kućnom pritvoru bez zakonskog osnova. Pa ko da vjeruje u ovakvu “vladavinu prava”???… gdje politika trasira i odabira, a mediji obasjavaju svojom “svjetlošću” put do odabranih. Možete sada što hoćete, ali ne i dokle hoćete. Ovo je samo mali dio… a i njega ne bi bilo da nije mržnja počela da tumači pravne norme, zavist da piše zakone, a selektivnost da postaje usvojeno pravilo odlučivanja, kao i manipulacija dokazima. Pisaću ja… ali bez mržnje i zavisti, sa porivima osvete jer to nije boja moga karaktera… Na sve ove činjenice biće demant – nije istina – no iako sam vezana, moja istina i u lancima je slobodna. Mali su i na vrh jame mali, veliki i na dnu jame veliki… rekoše umni ljudi."
