Knjiga „Romani Dragana Nikolića“, autora Milana Markovića, predstavljena je sinoć u Biblioteci „Radosav Ljumović“ u Podgorici.
“Književno djelo Dragana Nikolića nedovoljno je istraženo i osvijetljeno, što se može razumjeti njegovim povučenim i izmještenim životom, koji je najvećim dijelom proveo van domovine, iako je svojim djelima ostao fokusiran na teme iz crnogorskoga života. Stoga će rezultati istraživanja Milana Markovića, odnosno njegova knjiga „Romani Dragana Nikolića“ (dopunjena verzija doktorske disertacije) biti korisna svima koji žele da steknu uvid u kvalitet i osobine Nikolićevoga književnog stvaralaštva, ali i u savremene modele pripovijedanja, mišljenja i književno-kritičke analize”, istakla je profesorica na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, prof. dr Sofija Kalezić.
Istoričar, dr Boban Batrićević ukazao je na, kako je rekao, svojevrsni udes Dragana Nikolića što je tokom karijere esejiste, književnika, novinara, scenariste živio van granica svoje zemlje i što je za brata imao legendarnoga režisera Živka, najznačajniju ličnost u jugoslovenskoj kinematografiji 20. vijeka. Napomenuo je da je zahvaljujući pregalaštvu Milana Markovića ta izvjesna nepravda ispravljena i da je Draganovo djelo dobilo zaslužen analitičko-kritički tretman.
Kalezić: Za posebno mjesto u korpusu crnogorske književnosti
Autor knjige docent na FCJK, Milan Marković saglasan je sa ocjenom književnika Branka Banjevića da Dragan Nikolić pripada onoj grupi mučenika koji iznova pišu jedan isti tekst, da je svaki njegov roman varijacija iste tematske osnove i iste pripovjedne strategije, te da je u tome tražio osobenosti i autentičnost narativnoga glasa Dragana Nikolića.
„Značaj istraživačkog procesa Milana Markovića o romanima Dragana Nikolića ogleda se u dvije ravni: kroz analizu pojedinačnih romana opisao je modernistički književnoumjetnički postupak, te tražio paradigmatska obilježja autorovih književnih tekstova koja upućuju da se njegovi pojedinačni romani mogu čitati kao elementi šire pripovjedne cjeline“, ukazala je Kalezić, koja je bila mentor Markoviću za izradu doktorske disertacije i recenzent knjige.
Kako je naglasila, budući da je proza Dragana Nikolića skoncentrisana na izrazito tipičnu socio-kulturnu atmosferu terena crnogorske unutrašnjosti u kojoj je autor rođen i koja ga je životno oblikovala uprkos ranom odlasku iz nje, svaki Nikolićev roman sugestivnim naslovima (Spasenja, Kuće, Ulište, Dim) ističe ključne motive za razumijevanje izgrađenih literarnih svjetova i cjelokupne empirije koja im je služila kao uzor.
“Zato se i teme odlaska, odnosno povratka u zavičaj javljaju kao bitno egzistencijalno težište svih Nikolićevih romana, pri čemu imaju i specifičnu autobiografsku dimenziju. Marković je pokazao kako su romani Dragana Nikolića strukturom i tematikom izrazito kompleksan umjetnički konstrukt koji je uspio da akumulira društveno-istorijske okolnosti poslijeratnoga perioda, kao i osobenosti crnogorskog pogleda na svijet, mentaliteta, kulture, međuljudskih odnosa i izazova života u porodičnoj zajednici”, naglasila je ona.
Rezultati istraživanja Milana Markovića, kako dodaje, ogledaju se u prvom integralnom monografskom opisu romana Dragana Nikolića, autora koji, iako nedovoljno istraživan, svojim književnim opusom zaslužuje ne samo ponovna čitanja, već i posebno mjesto u korpusu crnogorske književnosti i kulture druge polovine 20. vijeka.
Batrićević: Crnogorski autori često marginalizovani
Batrićević je ukazao da, iako je sa bratom Živkom bio scenarista više igranih filmova sa temama iz crnogorskoga života, Dragan Nikolić bio je u sjenci, ali je književna kritika i stručna javnost prepoznala njegov značaj. Tome je, kako ističe, doprinio i Marković koji se odlučio za otkrivanje zaboravljenoga velikana.
„Milan Marković jedan je od najboljih poznavalaca teorije književnosti u Crnoj Gori, koji, crpeći sve svoje potencijale, na najbolji način promoviše crnogorsku književnu zaostavštinu. Godinama doprinosi afirmaciji crnogorske književne riječi. Knjiga o Nikoliću je najbolja ilustracija Markovićeve želje da otkriva zaboravljene veličine kojima crnogorski javni prostor ne daje toliko prilike od nametnutih kanona i autoriteta iz suśedstva“, ocijenio je Batrićević, dodajući da su crnogorski autori često marginalizovani i posmatrani kao provincijalni.
Marković: Mapirana poetika Dragana Nikolića
Ukazujući da su romani Dragana Nikolića varijacije na iste tematske osnove i iste pripovjedne strategije i da u tome treba tražiti autentičan narativni glas Nikolića, autor knjige naglašava da je interesantna bliskost u poetičkim izrazima braće Dragana i Živka Nikolića, te da mu je bilo zanimljivo mapirati te motive koje možemo pronaći u njihovim umjetničkim ostvarenjima – u Živkovim filmovima i Draganovim romanima.
„Opsesivna tema Dragana Nikolića jeste pitanje odlaska, odnosno povratka u zavičaj. Apsolutno svaki roman tretira te teme i teret porodičnih uloga. Romani Dragana Nikolića nastaju u vremenu krize humanizma, a ova moja studija nastaje u vremenu krize humanistike, tako da je to jedna paralela”, kazao je Marković.
Pokušao je, kako dodaje, da mapira poetiku Dragana Nikolića i u kontekstu nacionalne crnogorske književnosti i u kontekstu južnoslovenske književnosti, a prije svega u kontekstu razvoja modernizma uopšte.
“Romani krize spajaju nešto što je naizgled nespojivo, pitanje identiteta, psihe, svijesti pojedinca i psihologije kolektiva. Zbog toga je, pretpostavljam, bilo toliko teško izvršiti detaljnu analizu tih romana. Trudio sam se da mapiram one ključne elemente poetike Dragana Nikolića. Njih sam prepoznao prije svega u pitanjima identiteta, a znamo da je u modernizmu ključno pitanje identiteta“, istakao je Marković.
Izdavač knjige „Romani Dragana Nikolića“, autora Milana Markovića, je Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
