Piše: Božidar Proročić književnik i publicista
Njegoš je vječita tajna i inspiracija pisaca, mislilaca, pjesnika, publicista, književnih kritičara, filozofa, u narednoj godini će biti 170 godina od njegove smrti. Ovaj pjesnički i vladičanski mistik i velikanonog momenta kada je stupio na vladičanski presto postao je do dana današnjeg velika i vječita enigma onih koji su željeli da proniknu u njegov kosmos postojanja. Njegove misli, stihove, razmišljanja ni do dan danas nisu uspjeli da do kraja razotkriju, odgonentnu i objasne ni najveći predstavnici akadameske elite. O Njegošu je do sada napisan veliki broj, radova, disertacija, publikacija, autorskih tekstova kako kod nas tako i širom Evrope ali i Svijeta. Nikada nećemo pronići u sve poetsko-književne puteve, Njegoševe misli ni danas u XXI vijeku. Nije to uspio ni jedan nobelovac Andrić koji je o Njegošu napisao devet eseja želeći da iz svog ugla velikog stvaraoca ,,dešifruje” Njegoševe poruke.
Bogić Rakočević daje svoj puni doprinos ovom značajnom izboru pažljivo vršeći izbor pjesama i stihova posvećenih Njegošu. No iz pera ovog vrsnog autora ovo je po prvi put ovakav pristup i odabir iako je ovakvih i sličnih izbora u prošlim decenijama već bilo. Izbor Bogića Rakočevića je brižljivio sačinjen. U ovom izdanju nalaze se neka od dobro poznatih i najvećih imena književnosti kako iz Crne Gore tako i sa svih EX-YU prostora posvećujući svoje pjesme o Njegošu su pisali navešćemo neke od najznačajnih autora hronoiloški prikazane od ukupno 63 koliko ih je zastupljeno: Mato Topalović, Jovan Sundečić, Ana Vidović, Branko Radičević, Laza Kostić, Vladimir Nazor, Vojislav Ilić Mlađi, Antun Debeljak, Esad Mekuli, Mirko Banjević, Aleksandar Leso Ivanovič, Dušan Kostić, Vasko Popa, Branko V. Radičević, Radovan Zogović, Jevrem Brković, Ivan V. Lalić, Milorad Pavić, Miroslav Đurović, Melida Paravančić, Milorad Popović.
Ako bi smo bolje pogledali i istraživali istorijuJužnoslovenske književnsoti vrlo bi smo lako uvidjeli da je Njegoš uvjek bio predmet inspiracije i istraživanja. No svjedoci smo često da je književno istraživanje Njegoša izlazilo iz okvira književnosti. Često je Njegoševo djelo bilo podvođeno pod različite političke idologije, i korišćen je u različite nažalost ne etičke, moralne, književne već političke svrhe. Često je ta zloupotreba Njegoša u samoj (političkoj) javnosti imala negativan odjek. Kada govorimo a posebno kada pišemo o Njegošu kao u samom izvrsnom predgovoru ove knjige Bogić Rakočević osvjetljava Njegošev književni put iz njegovog kolosalnog poetskog opusa kojim je fascinirao sve druge autore do današnih dana koji su mu posvetili svoje stihove i pjesme. I tu zavisno od autora do autora imate oscilacije u kvalitetu. Pošto je većina autora živila u različitiom, vremenskim periodima (decenijama) sa različitim društveno-političkim sistemima uređenja, a koji su bili različitih dobi i generacija tako su i svi ovi pjesnici Njegoša doživljavali na sebi svojstven način.
Bogić Rakočević ( i sam pjesnik) ovim izboromnastavlja svoje pregalaštvo na putu stvaranja, čini se da njegova vizija čini da ovaj izbor nosi onoBožansko u sebi. Autorov izbor namjere i pobude svih pjesnika su uvjek plemenite; dok stvaraju, pjesnik nije običan čovjek, i kroz svoje stihove posvećene Njegošu žele sebe pronaći u Božijoj milosti, jer i pjesnici su smrtna bića koji svojm poezijom žele da ostave jak pečat ličnog stvaralaštva. Sigiran sam da će izbor Bogića Rakočevića ,,Sthovi o Njegošu” naići na topao prijem kod svih čitalaca koji će kroz prizmu različitih autora i poetike uvidjeti kako su drugi pjesnici i stvaraoci vidjeli Njegoša.
