Njenu povezanost sa tim jezikom učvrstio je boravak u Americi tokom srednjoškolskih dana. U Americi se približila kulturi i jeziku, koji oblikuje njezino stvaralaštvo. Književni put je započela na crnogorskom, međutim svakodnevni kontakt s engleskim jezikom učinio je da stvaralaštvo na stranom jeziku dođe potpuno prirodno.
Seratlić je najavila treću gošću, Anđelu Radovanović koja piše na ruskom jeziku. Cda bi izrazila ljepotu jezika na kojem stvara njezina sagovornica citirala je Čehova koji kaže da je ruski jezik savršen za poeziju. Radovanović je rekla da ruski jezik nije bio njezin izbor, ali da joj je drago što sada ima mogućnost da se izrazi i na taj način. Iako smatra da je ruski jezik savršen za poeziju, primjećuje da je italijanski najmelodičniji. Na taj način je najavila Desanku Jauković koja stvara na italijanskom jeziku.
Pisanjem stihova Jauković povezuje svoje dvije velike ljubavi – ljubav prema italijanksom jeziku i ljubav prema poeziji. Stvaranje na tom stranom jeziku započela je još kao đak osnovne škole. Smatra da pisanje na stranom jeziku ne podrazumijeva njegovo savršeno poznavanje, već mogućnost za usavršavanje. Ona na taj način omogućava sebi, kako navodi „bijeg i skrovište od svijeta, a često i od mene same“. Radovanović dodaje da je prevođenje poezije jedan bijeg u drugu realnost. Autorke su komentarisale poteškoće prevođenja sopstvenih djela. Seratlić navodi da je proces prevođenja „prevod cijelog jednog svijeta“, dok Jauković ističe kulturnu posredničku ulogu prevodilaca, koji prenose univerzalne vrijednosti djela. Autorke su s publikom podijelile više svojih pjesama, od kojih su sve napisane na stranim jezicima.
