U optužnici protiv grupe za pokušaj ubistva Kana se navodi da je Saviću ovu informaciju saopštio lično Lazar Ilić i povjerio mu da se nakon ubistva Šarca, iz Srbije, ilegalnim putem sklonio u Crnu Goru.
Ilić je, kako se sumnja, iz pištolja ,,bereta“ sa prigušivačem, pucao Šarcu u glavu u garaži TC „Ušće“ i to pred njegovim sinom. Poslije zločina je pobjegao. Pištolj iz kojeg je pucao pronađen je u žbunju ispred tržnog centra. Utvrđeno je da su na njemu izbrušeni serijski brojevi. Na pištolju nijesu pronađeni ni otisci, jer je osumnjičeni nosio rukavice.
Policija je vrlo brzo, na osnovu operativnog rada, ali i bioloških tragova sa mjesta događaja, označila Ilića kao direktnog izvršioca likvidacije.
Nekoliko dana prije ubistva Šarca, otac Lazara Ilića prijavio je njegov nestanak u Kraljevu. Sumnjalo se da je po nalogu organizatora zločina, Ilić namjerno ,,nestao“, a poslije smaknuća u „Ušću“ prebačen je u Crnu Goru, gdje je, prema planovima, trebalo da odradi egzekuciju.
Policija je više od tri mjeseca tragala za Kraljevčaninom Ilićem. Uhapšen je 22. januara u Budvi sa sugrađaninom Savićem zbog sumnje da su učestvovali u organizovanju likvidacije Kana.
Ilić je lociran i uhapšen u trenutku dok su u Kotoru, kao gosti Radoja Zvicera boravili Veljko Belivuk i Marko Miljković
Kod Ilića je tada u stanu pronađen pištolj za koji se sumnja da je pripremljen za Kanovu likvidaciju u jednom ugostiteljskom objektu, njegova fotografija, kao i kriptovani telefon koji mu je služio za komunikaciju sa drugim pripadnicima kriminalne organizacije i za dobijanje uputstava.
Savić je istražiteljima saopštio da pretpostavlja da je Ilić to ubistvo trebalo da počini po nalogu izvjesnog Džonija sa Vračara, kojeg je SDT označilo kao organizatora grupe i nalogodavca likvidacije Kana.
Savić je na fotografiji prepoznao i Nikolu Milekovića kojeg je upoznao u Beogradu nekoliko godina ranije i za koga je, kako tvrdi, jedno vrijeme u Beču rasturao heroin.
Vjerodostojnost Savićevog iskaza pred crnogorskim istražiteljima potvrđena je sadržajem komunikacija koje je policija pregledala nakon što im je dao šifru svog kriptovanog telefona.
Kako se navodi u optužnici, on je informacije o kretanju Kana javljao osobama koje su u kriptovanom telefonu bile zavedene pod imenima Predator i Pirana.
Priznanje
Savić je prilikom iznošenja odbrane kazao da sa Ilićem ima višegodišnje poznanstvo i da mu je Ilić prilikom susreta sredinom 2020. godine predao kriptovani telefon ,,Google“, rekavši mu da će za njega morati nešto da odradi kada za to dođe vrijeme.
Savić je ustvrdio da je prihvatio Ilićevu ponudu jer mu je dugovao 10.000 pod kamatom.
Ilić je Saviću poslao kodove drugih članova ove grupe sa kojima ga je povezo preko telefonske veze.
U početku je bilo četiri učesnika: Predator (Nikola Meleković), Pirana (Džoni), Ahiles (Lazar Ilić) i Voja Tankosić (Strahinja Savić).
Pošto je po nalogu Ilića u Budvi iznajmio tri stana koji su bili potrebni njemu i grupi za ,,neki posao“ Savića je Ilić pozvao telefonom i podsjetio ga da mu je dužan novac, ali da mu se dug sa 10.000 smanjio na 7.500 eura i da zbog tog duga opet mora da uradi nešto za njega.
Prije drugog odlaska u Crnu Goru, grupa je obezbjedila Saviću lažni pasoš na ime Marin Milan sa kojim je trebao da uđe u Crnu Goru preko zvaničnog prijelaza.
Savić je 20. janura 2021. drugi put otišao u Budvu gdje se sreo sa Ilićem i dva dana opservirao lokal ,,Kadmo“ u koji je, kako mu je rečeno, trebalo da dođe Kan u blindiranom „mercedesu“ G klase.
O dolasku Kana trebalo je da javi Iliću koji je spremno čekao da puca.
Planove im je pokvario je Kanov kum i prijatelj Goran Slovinić koji je primjetio Savića zbog neuobičajnog ponašanja, zbog čega je ušao u raspravu sa njim, a onda se uključila i policijska patrola koja je bila u blizini i privela Savića.
Pored Ilića i Savića na optužnici su Grga Milićević, Miloš Klečko i Nikola Mileković koji se nalazi u bjekstvu.
Plan likvidacije
Lazar Ilić je, prema pisanju beogradskih medija, koji se pozivaju na operativne podatke iz policije, postao pripadnik kavačkog klana nakon što se na tribinama sreo sa ekipom Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, gdje su ga i vrbovali da radi za njih.
Navodno, „navukli“ su ga na kokain, a potom je ubačen i u mrežu „distributera“. Vjeruje se, osim što su mu pružili logistiku za bijeg, da mu je za ubistvo Šarca plaćeno pet hiljada eura i predata određena količina narkotika.
Postoje operativna saznanja da se i njemu spremala zamka u Crnoj Gori, pošto bi ubio Budvanina Marka Ljubišu Kana.
