Zvanično, brojne policijske snage angažovane su da istraže da li se Darko Šarić, čovjek kojeg sumnjiče da je vođa internacionalnog narko-kartela, krije u Crnoj Gori: obavljena je premetačina pretraga Šarićevih kuća i poslovnih objekata u Pljevljima, Kotoru, Budvi...
Nezvanično, ali stvarno, malo ko zaista vjeruje da će Šarić biti nađen i uhapšen na teritoriji Crne Gore: dovoljno je analizirati izjave dva policijska zvaničnika.
Tumačenje zakona: „Sve je bilo po zakonu. Garancije se daju ako lice koje je predalo zahtjev ispunjava uslove za to“- lakonski je Osman Subašić, pomoćnik ministra crnogorske policije, objasnio zbog čega se njegov potpis nalazi na državnim garancijama koje je Šarić priložio tražeći otpust iz srpskog državljanstva.
Iako je želio da potvrdi kako je sve bilo po zakonu, Subašić je, izjavom listu Dan, direktno-optužio crnogorsku službu bezbjednosti da nije uradila posao kako valja. Naime, po slovu Zakona o crnogorskom državljanstvu, neko lice može steći ponovno crnogorsko državljanstvo ako su prethodno ispunjeni svi uslovi, između ostalog i jedan važan–„da ne postoje smetnje iz razloga bezbjednosti i odbrane Crne Gore“ (član 8, stav 7).
U danu kada je Subašić pismeno „garantovao“ za Šarića, 16. novembra 2009, već je mjesec dana bila u toku akcija „Balkanski ratnik“ a ime Darka Šarića punilo je stranice srpske i crnogorske štampe, označavajući Pljevljaka sa srpskim pasošem, kao glavnog organizatora međunarodnog lanca krijumčara narkoticima. Kada je, dakle, dobila zahtjev za davanjem garancije od Darka Šarića, crnogorska policija je morala da obavi sve provjere, upravo „iz razloga bezbjednosti i odbrane Crne Gore“.
Kako je i zašto Šarić dobio garanciju policije? Iz te tačke priča može da vodi u dva pravca: ili pomoćnik ministra Osman Subašić nije radio svoj posao pa nije tražio provjeru što je morao po zakonu; ili je dobio „zeleno svijetlo“ za davanje garancije od Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Potraga bez potrebe: Bez spektakularnih rezultata protekla je i akcija potrage za Darkom Šarićem na osnovu potjernice koju je srpska policija proslijedila Interpolu.
Istini za volju, u zoru prošle sedmice, ispred kuće Šarića u Pljevljima, interventna brigada demonstrirala je silinu akcije: sa desetak džipova, pedesetak dobro opremljenih specijalaca upalo je u kuće i poslovne objekte Šarića, prevrćući i pretražujući sve, zavirijući u posljednji kutak. Djelovalo je, zaista, kao, brza i vatrena akcija potrage za licem koje je na tjeralici Interpola.
Vatru je, međutim, ugasio lično Veselin Veljović, prvi čovjek Uprave policije. U intervjuu za podgorički Dan Veljović je ustvrdio da „nema nedodirljivih“, da je Šarić „do prije deset dana bio u svom rodnom gradu“ i da će, „ukoliko se pojavi, biti lišen slobode“. Direktor uprave policije je, uz to, otkrio da policija „ima saznanja da se Šarić krije u jednoj evropskoj zemlji“.
Neki odgovori ne rješavaju ništa. Jer, ako je sve tako, ako je policija imala saznanja da je Šarić u nekoj evropskoj zemlji, čemu onda spektakularna akcija i izvođenje specijalaca na ulice; je li to bilo radi domaće javnosti ili predstava za inostrane gledaoce?
Potreba za istinom: Zašto je crnogorska policija bila nedjelotvorna tokom racija u Pljevljima, kasnije u Kotoru i Budvi?
Sasvim je moguće je da su sve policijske akcije bile unaprijed osuđene na neuspjeh i da su se Šarići i njihovi crnogorski „poslovni partneri“ na vrijeme povukli van policijskog domašaja. Sasvim je sigurno da su vremenom, u cilju širenja biznisa u Crnoj Gori ali i širenja „crnog“ biznisa, sami Šarići izgradili sopstvenu mrežu informatora.
Uostalom, jasno je da ljudi - tako moćni - imaju svoje krtice u državnim institucijama, policiji prije svega. Nedavno je više srpskih medija utvrdilo da je postojao i postoji (!) informator u srcu srpskog MUP-a koji je redovno obavještava osumnjičene o policijskim racijama i akcijama. Teško je vjerovati da i crnogorska policija može biti zaštićena od „curenja informacija“.
Odsustvo strategije: Ovdje, međutim, nije riječ o operativnim promašajima specijalnih jedinica ili bezbjednosnih službi, nego o - promašaju koncepcije. Od strategijskog značaja za državu Crnu Goru, koja želi da bude članica EU, je da se predstavi kao demokratska država a ne zaštitnik krupnog kriminala. Zato crnogorska vlast mora reagovati na svaku, makar i prikrivenu, sumnju da vođe narko kartela imaju konekcije u crnogorskom MUP-u ili su, još i gore, interesno povezani sa nekim ljudima iz državne administracije.
Međutim, umjesto da naprave jasnu distancu prema ljudima osumnjičenim za međunarodni šverc narkotika, umjesto da demonstriraju odlučnost da se uhvate u koštac sa kriminalom, crnogorski policijski zvaničnici – Veljović i Subašić - dali su izjave koje su probudile sumnju u spremnost dijela vlasti za obračun sa ljudima iz registra Interpolovih potjernica. E, sad, pitanje novo glasi: jesu li to Veljović i Subašić griješili samo u izjavama ili i u postupcima prema osumnjičenima?
D. Đuranović
