Ana Matić je rođena 1972. godine u Nišu. Diplomirala je grafički dizajn na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, a magistrirala na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu, na katedri za Plakat.
Bavi se (skoro) svime što se može povezati sa grafičkim dizajnom, art knjigom, tipografijom, infografikom i angažovanom umjetnošću. Zato je često angažovana kao koordinator i stručni konsultant na projektima vezanim za grafički dizajn. Autor je brojnih vizuelnih identiteta i više od 300 publikacija - knjiga, kataloga, časopisa, monografija.
Od 2004. do 2006. godine je bila gostujući profesor na Fakultetu umetnosti u Nišu, takođe u oblasti grafičkih komunikacija i plakata. Bila je gostujući profesor i na Ekonomskom fakultetu u Podgorici 2007. godine, na predmetu Brend menadžment. Danas je vanredni profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, upravo na predmetima Grafičke komunikacije i Interaktivni dizajn. I, naravno, šef je Studijskog programa Grafički dizajn na istom fakultetu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Iskustvo.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Spisateljski?!
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Uh, treba pitati druge. Recimo pretjerana odgovornost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost. Humanost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se kao i moja prva samostalna izložba iz 1994: “Ona, Ina, Ana”. Mislim da bi tu energiju jedino mogla da ponese Vladica Milosavljević.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Obično telefonom ne opisujem sebe, već prepuštam da taj utisak steknu sami. Sve što kažem je: moje ime je Ana Matić, možda dodam da sam žena s Balkana, grafički dizajner, angažovana umjetnica...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Neka hrskava, a sočna, u svakom slučaju slana i dobro začinjena. Na primjer: losos, masline, kamember preliv, bosiljak, majčina dušica, tartufi, i... sve dobro zaliti Istarskom Malvazijom.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Super-Bet-Woman.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa stvarnim ili imaginarnim djetetom, jer nam dječija percepcija i iskrenost odrastanjem postaje sve dalja.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Radim.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Depeche Mode: „Enjoy the Silence“
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga: “Nevjernica - životna priča Ajan Hirsi Ali”. Film: “13 Tzameti”. U pozorištu, nažalost, odavno nisam bila.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Uvijek - Berlin.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Suviše brzo mislim, pa teško da mogu ikome ispričati sve. Ipak, neke svoje nedoumice uglavnom uspijem da podijelim sa par bliskih prijatelja ili prijateljica.
Čemu se uvijek obradujete?
- Dječijem osmjehu.
Da li za nečim žalite?
- Za mnogim kvalitetnim ljudima i prijateljima kojih više nema. Na protekli prvi (Veliki) četvrtak iznenada je preminuo kolega Tomislav Lerotić iz Splita, veliki čovjek, aktivista, dizajner i profesor. Na drugi (Veliki) četvrtak odlazi i profesor Vlado Vukićević, veliki čovjek, još veći prijatelj odabranih, najveći mislilac... Svi smo zanijemili...
Bez čega ne možete?
- Bez vazduha. Bez ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Što nisam kolegi Braliću godinu dana odgovorila na mejl, a željela sam, stvarno. Mislila na to, ali…
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva želja bila bi: prvi od 8 ciljeva Milenijumskih ciljeva iz deklaracije Ujedinjenih nacija: Iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad. Druga je 7. razvojni cilj: Osigurati ekološku održivost. Treća želja - da postanem zlatna ribica, pa da mogu drugima ispunjavati želje.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Uvijek je iznova teško oprostiti, razumjeti nepravdu.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Iskreno se nadam, kao i neka prethodna tri, sa porodicom, prijateljima, kolegama, studentima, okružena ljubavlju, tolerancijom, razumijevanjem i pozitivnom energijom. Jednom riječju - sa dobrim ljudima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Tiho.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Ako kažemo, rekli smo što nismo hteli reći
ako ćutimo, nismo ništa rekli, ali smo mnogo prećutali
svaka reč znači ono što znači njeno ćutanje” Branko Miljković
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Duško Miljanić
