Ovo novo istraživanje će se kretati od laboratorijskih studija koje istražuju kakva je interakcija virusa sa antitijelima do posmatranja ishoda pacijenata do širih podataka o infekcijama i hospitalizacijama. Kroz ove podatke ćemo nastojati da dobijemo odgovore na tri ključna pitanja, od kojih su sva važna za razumijevanje rizika od omikrona.
U kojoj mjeri je omikron otporan na antitijela?
Omikron ima mnogo mutacija, posebno u spajk proteinu koji je glavna meta antitijela stvorenih vakcinacijom i prethodnom infekcijom. Zbog toga su naučnici bili zabrinuti da bi moga izbjeći zaštitu koju su izgradile vakcine ili to što je neko prebolovao Covid-19.
Laboratorijski eksperimenti su već pokazali da omikron ima mutacije koje smanjuju sposobnost antitijela da blokiraju infekciju oko 20 do 40 puta.
Postoje čvrsti dokazi da će ova povećana otpornost omikrona na antitijela dovesti do većeg broja infekcija među vakcinisanim i prethodno inficiranim.
Studija iz Južnoafričke Republike otkrila je veću stopu ljudi koji se drugi put zaraze omikronom nego prethodnim talasima izazvanim beta i delta varijantama.
Omikron je takođe izazvao neke blage do umjerene infekcije kod osoba koje su bile vakcinisane i primile dopunsku dozu. Rani izvještaj iz Britanije procjenjuje da je efikasnost vakcine protiv bolesti sa simptomima niža protiv omikrona nego protiv delte.
Ovi rani nalazi ukazuju na to da vakcine možda ne štite tako dobro od infekcija kao što su to činile ranije. I postoji šansa da će u budućnosti biti potrebni pojačivači prilagođeni omikronu.
Hoće li nas imunitet koji imamo i dalje štititi od teških oblika oboljenja?
Čak i ako neka antitijela ne uspiju da blokiraju infekciju omikronom, T-ćelije i druga antitijela nastala vakcinacijom ili infekcijom mogu da pruže određenu zaštitu od teške bolesti. Drugim riječima, smrtni ishodi i hospitalizacije možda neće pratiti slučajeve tako blisko kao u prethodnim talasima pandemije.
Za ovo mjerenje potrebni su podaci iz klinika, bolnica i epidemioloških studija koje prate infekcije i simptome kod ljudi tokom vremena. Takve studije zahtijevaju više vremena nego eksperimenti u laboratoriji.
Obično je potrebno nekoliko nedjelja da se razvije ozbiljan Covid-19, zbog čega su smrtni ishodi i hospitalizacije ono što naučnici nazivaju „indikatorom zaostajanja“.
Dakle, iako je u redu biti optimista kada čujemo rane anegdotske izvještaje o vakcinisanim ljudima koji imaju samo blage simptome, zapamtite da će biti potrebno vrijeme da se dobiju pouzdani podaci o ukupnoj ozbiljnosti bolesti.
Na primjer, moguće je da omikron može da izazove blaže oboljenje kod ljudi koji su prethodno bili vakcinisani ili zaraženi, ali da izazove teži oblik kod ljudi bez imuniteta. Ovo će imati implikacije na teret koji bi mogao biti stavljen na bolnice.
Da li je omikron zarazniji od delta soja?
Znamo da je omikron veoma prenosiv jer izaziva sve veći broj slučajeva u mnogim zemljama. Tome mogu da doprinesu dva faktora: omikron može da ima jaku sposobnost da zarazi ljude bez imuniteta i može da ima povećanu sposobnost da zarazi ljude sa prethodnim imunitetom od vakcinacija ili prethodnih infekcija.
Ravnoteža ovih dvaju faktora će odrediti da li je omikron prenosiviji od delte u svim populacijama ili samo na mjestima kao što su Južnoafrička Republika i druge zemlje, gdje postoji veliki imunitet ljudi koji su prethodno zaraženi.
Sa cilju da bolje razumiju prenosivost omikrona, naučnici će morati da izmjere njegovu stopu rasta u odnosu na druge varijante među različitim grupama ljudi. Odgovor na ovo pitanje mogao bi da pomogne u predviđanju vremena potencijalnih skokova broja hospitalizacija.
Šta će nam odgovori reći?
Postoji nekoliko različitih scenarija za omikron.
Jedan je da je omikron toliko prenosiv da se širi svijetom i nadmašuje sve druge sojeve, uključujući deltu, tako da će u budućnosti svi novi virusi poticati od omikrona. Ovaj scenario se desio sredinom 2020. sa varijantom pod nazivom D614G (ovo je bilo prije nego što su sojevima dodjeljene oznake slova grčkog alfabeta) od koje potiču svi kasniji sojevi.
Drugi scenario je da se omikron širi na nekim lokacijama, ali se na kraju ispostavi da je manje prenosiv od drugih sojeva i da se na kraju ne stavlja akcenat na njega. Ovo se desilo sa alfom i betom u prvom dijelu 2021.
Bez obzira na to da li omikron u potpunosti zamjenjuje druge varijante, izgleda da će izazvati porast broja zaraženih širom svijeta. Obim ovog porasta zavisiće od nivoa imuniteta u različitim populacijama, mjera javnog zdravlja koje su na snazi i uticaja faktora kao što su sezonske promjene temperature i vlažnosti na prenošenje, koji su do sada slabo shvatani.
Ako omikron izazove porast broja zaraženih, ali manje teške oblike obolijevanja od delta soja, to bi svakako bila dobra vijest. Ali ako se značajno proširi i dalje bi mogao da bude uzrok velikog broja hospitalizacija.
Takođe, zapamtite da je moguće da je omikron barem toliko težak kao delta kod ljudi bez imuniteta. Osim toga, još ne razumijemo dugoročne zdravstvene posljedice obolijevanja od Covid-19 i biće potrebne nedjelje da shvatimo kako omikron utiče na grupe ljudi sa različitim nivoima imuniteta.
Očekuje se da će mjere koje kontrolišu širenje drugih varijanti pomoći i protiv omikrona. Ovo uključuje povećanje pokrivenosti vakcinacijom, podršku brzom masovnom testiranju, poboljšanje unutrašnje ventilacije, podsticanje upotrebe maski (kao i nadogradnju na maske višeg kvaliteta) i pomaganje ljudima da identifikuju kada su zaraženi, što olakšava izolaciju. Postoje dokazi da dobijanje pojačivača povećava zaštitu iznad one koju pruža samo serija primarne vakcine.
S obzirom na opsežne mutacije u omikronu, možda će biti neophodno napraviti i vakcine koje su mu posebno prilagođene.
Prihvatanje ovih mjera uz praćenje nepoznanica pomoći će da se uspostavi ravnoteža između smanjenja rizika dok i dalje uživamo u našim životima. To je ono čemu se naučnici, kao i svi drugi, nadaju.
* * * * *
Autori su Džesi Blum, profesor u Centru za istraživanje karcinoma Fred Hačinson u Sijetlu i istraživač na Medicinskom institutu Hauard Hjuz i Sara Kobi, profesorka na odsjeku za ekologiju i evoluciju na Univerzitetu u Čikagu. Laboratorija dr Bluma koristi mješavinu eksperimenata i računanja za proučavanje evolucije virusa kao što je SARS-CoV-2. Dr Kobi predvodi računarsku grupu koja istražuje interakciju imuniteta, evolucije virusa i prenosa.
