Gotovo duplo veći broj pritužbi građana na rad zdravstvenih ustanova, rast nepovjerenja u postupke kontrole kvaliteta i učestalo ćutanje administracije Ministarstva zdravlja, prema nalazima institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, ukazuju na duboke slabosti sistema zaštite prava pacijenata u Crnoj Gori. Iako formalno postoje komisije, inspekcije i zakonski mehanizmi, praksa pokazuje da se građani teško snalaze u procedurama, da često nemaju jasne odgovore institucija, a da porodice u slučajevima sa najtežim ishodima i dalje pravdu gotovo po pravilu traže pred sudovima, piše Pobjeda.
Između ta dva svijeta - internih stručnih komisija i višegodišnjih sudskih postupaka - odvija se stvarna drama odgovornosti i pitanja koja porodicama ostaju kao teret. Sistem tvrdi da mehanizmi postoje. Porodice tvrde da su nedovoljni. Sudovi odlučuju sporo. A javnost pamti tek rijetke političke posljedice.
Novi odgovori institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Pobjedi dodatno otvaraju ovo pitanje.
Gotovo duplo više pritužbi nego lani
Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore tokom 2025. godine primila je 42 pritužbe na rad zdravstvenih ustanova zbog povrede prava na zdravstvenu zaštitu, dok su tokom 2024. godine u radu bile 22 pritužbe građana.
Zamjenica Zaštitnika za javnu upravu, pravosuđe i opštu nadležnost Tatjana Radović-Todorović navodi da se građani uglavnom žale na loše funkcionisanje zdravstvenog sistema i lošu dostupnost zdravstvenih usluga.
Podnosioci pritužbi ukazuju na neadekvatno i neblagovremeno liječenje, propuste u informisanju pacijenata, otežan pristup potrebnim ljekovima, navodne stručne propuste u njihovom liječenju i liječenju njihovih srodnika, kao i na probleme sa ostvarivanjem prava na pristup zdravstvenim podacima. Čest je i problem dugog čekanja na pojedine specijalističke preglede i intervencije, za koje građani smatraju da im ugrožavaju zdravlje.
Prema riječima Radović-Todorović, građani često izražavaju i sumnju u postupke kontrole kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga.
Mehanizmi na papiru, nejasni građanima
Zamjenica Zaštitnika podsjeća da Zakon o pravima pacijenata propisuje da pacijent koji je nezadovoljan pruženom zdravstvenom uslugom ili postupkom zdravstvenog radnika može podnijeti prigovor direktoru zdravstvene ustanove ili zaštitniku prava pacijenata. Po prigovoru se odmah, a najkasnije u roku od tri dana, utvrđuju sve okolnosti i činjenice i o tome obavještava podnosilac.
Pacijent koji je nezadovoljan nalazom može se obratiti zdravstvenoj inspekciji. Građani koji osporavaju kvalitet pružene zdravstvene usluge imaju i mogućnost da, shodno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, podnesu zahtjev Ministarstvu zdravlja za vršenje vanredne eksterne kontrole kvaliteta stručnog rada.
Međutim, analiza pritužbi i neposredna komunikacija sa građanima pokazuju da oni nijesu u dovoljnoj mjeri informisani o zakonskim sredstvima koja im stoje na raspolaganju.
- Potrebno je više angažovanja na promociji dostupnih pravnih mehanizama zaštite i kontinuirano informisanje građana o njihovim pravima i postupcima za njihovo ostvarivanje, kako bi zdravstvena zaštita bila zaista dostupna i efikasna za sve - kazala je Radović Todorović.
Nema ustaljenog obrasca negiranja propusta
U predmetima koje ombudsman vodi zbog povrede prava na zdravstvenu zaštitu, zdravstvene ustanove uglavnom dostavljaju obrazložena izjašnjenja i relevantnu dokumentaciju.
U slučajevima u kojima se utvrdi povreda prava, Zaštitnik daje preporuke nadležnim organima ili upućuje građane na zakonom propisane procedure. U pojedinim predmetima zdravstvena ustanova je tokom postupka uvidjela da je učinila propust i otklonila povredu.
Zbog toga se, prema navodima ombudsmana, ne može govoriti o ustaljenoj praksi negiranja postojanja propusta.
Ćutanje kao odgovor
Za razliku od pritužbi na rad zdravstvenih ustanova, pritužbe na rad Ministarstva zdravlja najčešće se odnose na administrativnu neefikasnost i kršenje principa dobre uprave.
Najdominantniji razlog je ćutanje administracije i povreda prava građana na odgovor kada se Ministarstvu obraćaju radi vršenja nadzora ili provjere kvaliteta pružene zdravstvene usluge.
- Osim što često izostane odgovor Ministarstva građanima, ignorišu se i zahtjevi Zaštitnika za dostavljanje izjašnjenja po pritužbama, a često se ne odgovara ni na podnijete urgencije - navodi Radović-Todorović.
Zaštitnik je više puta upozoravao Ministarstvo zdravlja da pozitivni propisi i načela dobre uprave zahtijevaju postupanje u zakonom propisanom roku, te da ignorisanje zahtjeva ombudsmana predstavlja neizvršavanje zakonom propisane obaveze saradnje.
Dobar okvir, slaba praksa
Prema ombudsmanu, pravni i institucionalni okvir u Crnoj Gori je dobro postavljen i usaglašen sa međunarodnim standardima - od Ustava, preko zakona i podzakonskih akata, do uređenog inspekcijskog nadzora i komisija za kvalitet i bezbjednost zdravstvene zaštite.
Međutim, pitanje djelotvornosti tih mehanizama u praksi zahtijeva kontinuiranu procjenu njihove efikasnosti, transparentnosti i dostupnosti građanima.
Institucija Zaštitnika nije upoznata da li su rađene sveobuhvatne analize djelotvornosti sistema, ali praksa pokazuje da građani često izražavaju nepovjerenje u postupke kontrole i nedovoljnu informisanost o svojim pravima.
Prva presuda Ustavnog suda
Posebnu težinu ombudsmanovim upozorenjima daje prošlogodišnja odluka Ustavnog suda Crne Gore kojom je prvi put utvrđena povreda prava na život zbog pogrešne dijagnoze ljekara.
U tom slučaju porodica preminulog pacijenta godinama je tvrdila da zdravstveni sistem nije pravovremeno i adekvatno reagovao i da nijesu sprovedene djelotvorne istrage o eventualnim stručnim propustima.
Ustavni sud je zaključio da pravo na život ne znači samo zabranu proizvoljnog lišavanja života, već i pozitivnu obavezu države da organizuje zdravstveni sistem na način koji obezbjeđuje adekvatnu i efikasnu zdravstvenu zaštitu i djelotvorne mehanizme za sprečavanje ozbiljnih profesionalnih grešaka.
Diciplinski pokrenuti, formiraju se komisije
Prema Izvještaju Ministarstva zdravlja o prigovorima pacijenata za 2023. godinu, u Crnoj Gori je tokom te godine podnijeto ukupno 2.045 prigovora pacijenata. Od toga, 1.902 zaštitnicima prava pacijenata u zdravstvenim ustanovama, a 143 direktno Ministarstvu zdravlja.
U Izvještaju za 2020. godinu navedeno je 2.222 prigovora pacijenata, dok je u samo dva slučaja pokrenut postupak vanredne eksterne kontrole kvaliteta stručnog rada.
Ovi podaci otvaraju pitanje odnosa između obima prigovora i broja ozbiljnijih institucionalnih reakcija.
Na pitanja o sistemu odgovornosti, Pobjedi su prošle sedmice odgovorili Ministarstvo zdravlja i Ljekarska komora. Ministarstvo je navelo da su tokom 2025. godine pokrenuta 34 disciplinska postupka protiv ljekara, te da se komisije formiraju u svim slučajevima u kojima postoji sumnja na stručni propust ili predstavka građana.
Ljekarska komora je saopštila da je sistem kontrole višeslojan - kroz interne i eksterne kontrole, komisije i inspekcije - te da ideja nezavisnog tijela za analizu teških medicinskih ishoda „sama po sebi nije sporna“, ali samo ako ima stvarnu institucionalnu autonomiju.
Javnost pamti gotovo jedini politički presedan - ostavku ministra zdravlja Miodraga Radunovića 2014. godine, nakon infekcije pet beba u Opštoj bolnici Bijelo Polje, od kojih je jedna preminula.
Na raskoraku između formalnog okvira i stvarnih iskustava porodica nastaje prostor u kojem sud ostaje krajnja, ali i najduža adresa za traženje pravde.
