U nastavku integralno prenosimo njegovo reagovanje.
Uvijek sam saosjećao sa ljudima koji se nadju u obruču neke hajke, ponajvise medijske. U grotlu gomile laži i konstrukcija koje nas okružuju ovih dana sam i sam postao žrtva jedne takve medijske hajke koja za cilj ima moju ličnu i profesionalnu diskreditaciju.
Ne bih ponovo o pjevanju jedne u nizu pjesama, koja razumije se nije primjerena ni uzrastu ni društvenom kontekstu. Osobito je neukusno uzimati profesiju profesora ili vaspitaca u ovoj konotaciji, da ne kažem da je još više nevaspitano i maliciozno uzimati Medresu u kontekst, a pogotovo slagati da se nesto odigralo u školi. No, tako je kako je - Zlom je vuku i dobri pogled zao! Svako vidi i čuje ono šta želi ali to najbolje govori o njima samima.
Međutim, kao čovjek i građanin postavljam sam sebi pitanje koje bih postavio svakome da to nijesam ja u pitanju.
Niko ne piše o profesoru Ademoviću kao najboljem ambasadoru Crne Gore i njene tradicije u svijetu.
Niko ne piše o tom istom profesoru kao autoru koreografije "Igre naroda Crne Gore" koja se izvodi na svim najvećim državnim događajima.
Da ne kažemo da se ne piše o tome kako je taj isti profesor postavio jednu od najljepše stilizovanih koreografija iz Malesije "Igre sa Prokletija".
Taj profesor je sa kolegama uspio da Gimnaziju "25. maj" na regionalnom i na državnom nivou dovede do jedne od najuspješbijih ško iz oblasti sporta.
Niko ne piše o profesoru Ademoviću kao autoru programa nastave fizičko vaspitanjaza gimnazije i srednje stručne škole na nivou Crne Gore.
Niko ne piše o profesoru Ademoviću kao dobitniku nagrade najboljeg profesora u 2018. godini dodjeljenu od strane Ministarstva prosvjete Crne Gore iz fonda za kvalitet.
I na kraju, niko ne piše o Mirsadu Ademoviću koji je sa svojim kolegom iz kanjona Morače izvukao četvoročlanu porodicu Gojčaj iz Tuzi, nakon teške saobraćajne nesreće, rizikujići svoj život bez ikakve opreme. Siguran sam da svi komentatori i "patriote" imaju u svojim biografijama nešto slično.
Tada biste shvatili šta je snaga zajedništva i kako je ova nesnosna šala kojom ste se poigrali neljudska rabota, i koliko god biste htjeli da mi ovim načinom unizite rad, dzaba je. Boriću se i igrom i pjesmom i sportom protiv takve Crne Gore, i uvijek cu davati primjer svojim učenicima da je najvažnije da postuju sebe, svojega do sebe, kulturu i tradiciju i da šire prijateljstvo, toleranciju i pjesmu a da ovakvoj netrprljivosti i primitivizmu stanu na put svojim radom.
Moramo živjeti u ljepšoj i boljoj domovini jer ona to zaslužuje, ovaj lijepi mladi svijet zaslužuje da živi slobodno i veselo. O tome kojem vrijednosnom sistemu pripadam neću govoriti ja, o tome govore pomenuta dijela, kojih je i previše da ih pamtim.
Ne zaboravimo samo jedno - poslije završenog nastupa gdje smo igrali crnogorske igre, pjevali smo stotinu pjesama iz krajeva Crne Gore, Albanije, Srbije, Hrvatske, Makedonije i slično. Toliko smo neopterećeni bilo cime u folkloru osim pjesmom i igrom.
Srećna svima Nova Godina uz jedinu želju - budimo ljudi najzad, vrijeme je!
