"Naime podaci pokazuju da je u 2022.godini prosječna plata bila za 28% veća u odnosu na plate u privatnom sektoru. Više od toga je poražavajuće da su plate u proizvodnji među najnižima. Ovo je i pokazatelj da u državi ne postoji realni sektor, koji je po prirodi stvari ključan za rast i razvoj ekonomije u jednoj zemlji. Nedostatak potražnje za zaposlenjima u privatnom sektoru svakako šteti kvalitetu dostupne radne snage, što se nedvosmisleno odražava i na kvalitet usluga, naročito u sektorima turizma i ugodtiteljsva. Manjak radne snage u proizvodnji, automatski se odražava i na manju pokrivenost uvoza izvozom, štu su sve indikatori pada ekonomskog kapaciteta države", ističe on.
Kako naglašava Odžić, država, umjesto da reaguje na ove negativne trendove, radi upravo suprotno.
"Od javne uprave pravi poligon za partijska zapošljenja po dubini, nagomilavanje radne snage, uz povećanje plata u javnom sektoru, bez razmišljanja o realnom sektoru. Tome u prilog govori i činjenica da 80 000 zaposlenih radi u javnom sektoru, ne računajući ugovore o djelu koji su u državnom budzetu za 2024 tu godinu planirani u iznosu od preko 20 miliona. Ako uzmemo za prosjek, 700e bruto platu u državnom sektoru, jasna je računica da samo po tom osnovu država izdvaja 56 miliona mjesečno i 672 miliona godišnje. Usporedbe radi, druga dionica auto puta će koštati manje", dodaje on.
U budućem periodu, kako navodi, moramo se fokusirati na realni rast plata u privatnom sektoru.
"Ali tako da država uradi sve da teret ne pada na račun poslodavaca, već da kroz smanjenjem nameta prema poslodavcima ostavimo prostor za rast plata. Rast plata u privatnom sektoru doprinijeće i potražnji za zaposlenjem u tom sektoru, sto bi u mnogome smanjilo problem sa radnom snagom, ali i zaustavilo odlazak mladih iz zemlje", zaključuje Odžić.
