Kultura

Održano književno veče – promocija dramskog teksta za djecu POTRAGA Veselinke Martinović

Održano književno veče – promocija dramskog teksta za djecu POTRAGA Veselinke Martinović Foto: ZUNS
Portal AnalitikaIzvor

Sinoć je u knjižari Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, u ulici Novaka Miloševa promovisan dramski tekst „Potraga“ autorke Veselinke Martinović, a riječ je o jednoj od nagrađenih knjiga na prošlogodišnjem Zavodovom anonimnom konkursu za vanudžbeničku literaturu. 

U prostoru knjižare u kom se tražilo mjesto više i u kom su veliki dio publike činila djeca, sinoć smo svi prisutni shvatili koliko je neophodno i zahvalno stvarati za najmlađe, naročito tekstove koji u predtinejdžerskim godinama asociraju na zahtjevne duhovne potrage djece ovog uzrasta.

Promociju knjige učinili su zanimljivom upravo djeca, vršnjaci junaka iz ove knjige, učenici trećeg razreda osnovnih škola koji su u dvadesetominutnom performansu govorili odlomke iz ovog dramskog teksta.

5

Jovanka Vukanović, autor recenzije i predgovora uz knjigu, ukratko je polazeći od same fabule, predočila publici da je glavni lik ove knjige dječak Emin koji kreće u potragu za ocem i kako se u međuvremenu ne vraća, njegovi školski drugari počinju se ozbiljno brinuti. Alarmirali su policiju u želji da im pronađe druga, vrati ga njegovoj majci i njima, njihovom razredu, školi. Svaki od Eminovih drugova, od tog trenutka, ima svojih pet minuta, tokom kojih će pokušati razgrnuti enigmu Eminovog nestanka, a uz to pokazati i ličnu kartu svog odrastanja, draž svog vremena, porodični i društveni milje, uz neizbježnu poveznicu sa školom, knjigama, učenjem, iz kojih izrastaju njihove obaveze i ljubav prema bližnjima, prijateljima, i svakako, svijest o zdravoj prirodi. 

„Te tri dimenzije – porodica; odrastanje, prijateljstvo, škola; i svijest i odgovornost o zdravom životu, koji prerasta u fenomenološki problem naše planete – temeljno odražavaju ovaj jaki scenski, ali i životni, egzistencijalni panoptikum“ – naglasila je u svom obraćanju publici Jovanka Vukanović. 

4

Marijana Simonović koja potpisuje ilustracije i dizajn knjige, govorila je o realistično prikazanim likovima, o njihovim različitostima i karakterima koji se razotkrivaju kroz dramske dijaloge. A da bi se uspjeli vjerno ilustrovati, treba se poistovjetiti sa likovima, jer „jedino tako mogu proniknuti u radost ili tugu, u zabrinutost, u strah, u nesigurnost i nacrtati jedno stanje duše... Svaki gest i izraz lica prepoznaće oni kojima je ova ilustracija namijenjena. Prepoznaće sebe u toj emociji. Saosjećaće sa glavnim junakom. Shvatiće poruku. Čak i oni koji još uvijek nijesu naučili da čitaju slova, znaće da iz izraza lica proniknu u radnju ove priče“, rekla je Marijana Simonović o suštini stila ilustracije koja je inače bliska strip formatu, omiljenom stilu tinejdžerskog uzrasta. 

6

Mr Radule Novović, urednik u Zavodu za udžbenike, koji je bio i moderator ove književne večeri, podsjetio je publiku na činjenicu da je još prije nekoliko godina Zavod proces nabavke vanudžbeničke literature podigao na jedan viši, objektivniji nivo. 

„Raspisivanjem javnih konkursa, želimo inspirisati domaće stvaraoce da se pojavljuju na književno-umjetničkoj sceni, a naročito kada je u pitanju literatura za djecu. U međuvremenu smo objavili nekoliko ozbiljnih rukopisa koji su već zavrijedili pažnju čitalačke publike, ali i osvojili značajne nagrade na domaćim i regionalnim sajmovima knjiga. Jedan od glavnih ciljeva ovog našeg projekta – objavljivanja vanudžbeničke literature, jeste upravo afirmacija i promocija pisca i njegovog djela.“ Novović je podsjetio da je značajan doprinos u stilističko-poetičkom oblikovanju ovog djela do konačne verzije dala i član žirija Svetlana Jovetić-Koprivica. 

Na kraju ovog književnog programa, autorka Veselinka Martinović je i kao učiteljica koja se profesionalno bavi vaspitavanjem najmlađih, ali i kao autor desetak rukopisa za djecu, skrenula pažnju na važnost čitanja, razvoj zdrave ličnosti, bogaćenja rječnika, razvijanja plemenitosti, empatije, mašte, kreativnosti. Napravila je paralelu između onog poučnog što dijete može naći u svakoj knjizi i mnoštva „neadekvatnih, sumnjivih, a nekada i opasnih sadržaja koje svakodnevno konzumiraju putem društvenih mreža. I zato djecu treba učiti da čitaju i da se ponose knjigama koje su pročitali“.

Portal Analitika