Preminula je od koronavirusa, ali je patila i od drugh hroničnih bolesti, zbog čega je hospitalizovana prije dva i po mjeseca, prenosi Jutarnji list.
Milka Babović rođena je 27. oktobra 1928. u Skoplju, a u Zagrebu je živjela od 1948. godine gdje je studirala hemiju na Tehnološkom fakultetu. Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1963.) sport i fizičko vaspitanje, hrvatski i njemački jezik. Govorila je engleski i njemački, a služila se francuskim i ruskim.
Kao članica Mladosti, bila je atletska reprezentativka Jugoslavije, dvaput svjetska studentska prvakinja u trčanju na 80 metara s preponama (1953.u Dortmundu i 1957. u Parizu). Na EP u Bernu, 1954., bila je peta na 80 metara s preponama. Uz to, 17 puta bila je prvakinja Jugoslavije, 27 puta rušila je državni rekord (u nekoliko disciplina), 26 puta bila je članica reprezentacije, 2 puta prvakinja Balkana.
Najbolja sportistkinja
U anketi „Sportskih novosti“ gde glasuju sportski novinari, triput je bila proglašena kao najbolja hrvatska sportistkinja, dvaput jugoslavenska.
Od 1949. bavila se sportskim novinarstvom kao spoljni saradnik. U početku je pisala za „Narodni sport“ , kasnije učestvovala u radijskom programu Radio Zagreba, a povremeno sarađivala s „Vjesnikom“, „Slobodnom Dalmacijom“, „Oslobođenjem“ i nizom drugih časopisa. Cenila je i poštovala velikoga novinara Hrvoja Macanovića, za kojeg je govorila da ju je svemu što zna on naučio.
Od 1957. bila je stalno zaposlena na Radio Televiziji Zagreb, prva je sportska reporterka u Hrvatskoj, osnivačica sportske redakcije televizije i njena prva urednica, sarađivala je sa svim programima TV Zagreb. Pokrenula je prvo jutarnje vježbanje uz TV ekran (emisija „Vežbajte s nama“) 1958., a zajedno sa Žuži Jelinek u emisiji „Porodica i domaćinstvo“ je organizovala prvu modnu reviju u studiju (tada je sve bilo uživo, nije bilo tehnologije koja bi to snimila). Sarađivala je i na emisiji „Pionirski mozaik“ (Mendo i Slavica) u dijelu o sportu.
Zaštitni znak TV prenosa
Nekoliko godina, od 1958. uređivala je emisiju TV Zagreb „Telesport“, koja se poput nekog javnog okruglog stola aktivno bavila fizičkom kulturom kulturom i sportom. Mnogi poznati sportisti, treneri, pedagozi, ljekari i političari progovarali su u emisiji o rekreaciji, vrhunskom sportu, opasnostima, ljepoti, o dopingu, o školskom sistemu fizičke kulture, o dvoranama… Zbog specifičnog načina komentarisanja postala je zaštitni znak TV prenosa umjetničkog klizanja.
Osim nebrojenih reportaža i javljanja sa svih sportskih događaja širom zemlje, kao reporter i komentator radi i na OI u Rimu 1960. i Minhenu 1972., na Zimskim olimpijskim igrama u Incbruku (1964. i 1976.), Grenoblu (1968.), a na ZOI u Sarajevu 1984. bila je zamjenica voditelja Pres centra. Tokom karijere kao komentator prati atletiku (6 EP), klizanje, gimnastiku, veslanje, konjički sport, skijaško trčanje i brzo klizanje. Za vrijeme OI u Lejk Plasidu 1980. radila je kao instruktor EBU (Evrovizije) u obliku pomoći u organizaciji prenosa s OI. Za potrebe OI u Sidneju 2000. učestvuje u izradi sistema za praćenje modernog petoboja, a za Salt Lejk Siti (ZOI 2002.) za potrebe sistema praćenja klizanja.
Istovremeno s radom na TV Zagreb učestvuje i u drugim redakcijama, uređuje i rubriku o sportu u dječjem listu „Smib“ (od 1970-1981.), saradnica je „Plavoga vjesnika“, a sarađivala je i u drugim novinama i časopisima. Bila je koautor djela Hrvatske opšte enciklopedije (slova „H“ i „I“), i članica uređivačkog odbora stručnog časopisa „Istorija sporta“ (izlazio 1970-1999).
Babović je bila predsjednica Sekcije sportskih novinara Hrvatskog novinarskog društva (danas Hrvatski zbor sportskih novinara) od 1974.-1978., a u dva mandata bila je članica Jugoslovenskog olimpijskog odbora.
