"Krivično vijeće je našlo da je sudija za istragu dao jasne i valjane razloge za ovakvu odluku, cijeneći sve okolnosti koje su od značaja u konkretnom slučaju, pravilno nalazeći da nema posebnih okolnosti koje ukazuju da bi osumnjičeni mogao ponoviti krivično djelo ili se dati u bjekstvo. Dakle, radi se o osumnjičenom koji je u Crnoj Gori tražio azil, ne postoji pravosnažna presuda suda na osnovu koje bi se moglo utvrditi da je on pripadnik organizovane kriminalne grupe, u pitanju je lice sa trajnim invaliditetom od oko 90 odsto, u Crnoj Gori gotovo dvije godine neprekidno boravi sa svojom porodicom. Zanemarljiva vjerovatnoća da bi osumnjičeni koji čeka azil u Crnoj Gori sebe izložio riziku ponovnog krivičnog progona, koji bi u krajnjem mogao rezultirati njegovim zatvaranjem ili eventualno izručenju Republici Turskoj, gdje mu po sopstvenim navodima prijeti opasnost po život. Tako je i krivično vijeće cijenilo da mjera nadzora - zabrana napuštanja stana, sasvim dovoljna da spriječi bilo kakvu mogućnost osumnjičenog ne samo da pobjegne, već i da na bilo koji drugi način ometa predmetni postupak", navodi se u saopštenju Osnovnog suda.
Takođe je, kako dodaju, i žalba branioca osumnjičenog koji je istakao da u odnosu na njegovog branjenika ne stoji osnovana sumnja da je izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret i da se radi o presuđenoj stvari, odbijena kao neosnovana, pri čemu je, kako to vijeće nalazi, sudija za istragu dao jasne i valjane razloge u ovom pravcu.
"U konkretnom slučaju se ne radi o pravosnažno presuđenoj stvari, jer osumnjičeni u krivičnom postupku pred Osnovnim sudom u Podgorici poslovne oznake K. br. 506/22 nije odgovarao zbog radnje koja mu se sada stavlja na teret, pa je osnovana sumnja neupitna", zaključuju u saopštenju.
