Jeste, svi smo grešni ljudi i moram javno priznati: bilo je nekog nehrišćanskog, sladostrasnog zadovoljstva! Ono, kad je prije dva dana Filip Adžić u direktnom prijenosu zalelekao iz svega glasa sa skupštinske govornice ka svom nasljedniku na čelu MUP-a, mlađanom Danilu Šaranoviću, iskajući od njega da nikako, ali baš nikako, ne dozvoli da mu Pobjeda i M portal budu ,,oglasna tabla ljudi koji žele da kadriraju u Crnoj Gori“.Pa je, sve u jednom dušku, zavapio da baš nikako ne smije da se poništi ,,ne borba, nego revolucija protiv organizovanog kriminala“, koju su, je li, vodili Dritan Abazović i, naravno, on - Filip Adžić.
Uh, kakav bijes revolucionarnog pravednika, kojem su nepravedno u odsudnom času oteli mač pravde, pardon ,,ruku pravde“! Mora da su tako pomislili neinformisani dok su slušali ,,nabildovanog ministra“ - kako mu udijeli kompliment jedan kolega poslanik - dok izdaje uputstva novom ministru.
Informacije ukazuju da je realnost sasvim drugačija od one koju politički aparatčici poput Adžića pokušavaju da predstave kao istinu: nema tu ni pravednika, ni pravednog bijesa. Samo još jedna glumačka rola jednog od funkcionera Ure, kojem su funkciju moći izmakli kao otirač ispod nogu. A onda, kako to već biva, neki ljudi koje si uhljebio kao ,,svoje“, odjednom počnu svojski da se ne javljaju na pozive, da se okreću ka novom ministru i novim šefovima. I da, baš ono po naški, počnu da se prisjećaju grijehova prethodnog ministra.
Pa se, recimo, ispostavi što se sve radilo u takozvanom sektoru bezbjednosti kojim je Ura suvereno gazdovala. I sazna ko je sve priman u ANB po Kurti-Abazović-Adžićevim nalozima; ko je od ,,protivnika Ure“ bio praćen i prisluškivan, kako se to stručno kaže, ,,taktičkim sredstvima od strane pratećeg aparata ANB-a za koje nije postojao pisani nalog“...
Nezgodno može biti, zar ne?
Ne treba sumnjati da je Adžićev skupštinski nastup bio iskreno emotivan. Samo, ključna emocija, koju je bivši ministar pokušao da prikrije, nije bio bijes – već strah. Ne apstraktni, nego stvarni strah koji proizvodi odlazak sa pozicije vlasti i nezgodno suočavanje sa svojim (ne)djelima.
Ne znam da li je filmofil bivši ministar unutrašnjih poslova, ali ima jedan sjajan naslov horor filma - ,,Znam šta ste radili prošlog ljeta“ - koji bi mogao stvarno da proizvede noćne more kod Adžića.
Recimo: elektronska arhiva Vlade Crne Gore od prošlog ljeta. Ima tamo snimaka edukativnog karaktera.
Od onih nekoliko video zapisa ispred hangara Luke Bar kada su se Adžić i Abazović, sve sa partijskim drugom, tadašnjim glavnim šefom Uprave prihoda i carina Radem Miloševićem, uz pratnju ministara Aleksandra Damjanovića ili Zorana Miljanića, redovno uslikavali pred kamerama sa baksama zaplijenjenih cigareta. Bilo je to onda kada je, kako reče Dritan, šverc cigareta bio ,,klinički mrtav“.
Pa onda, sve redom ista odabrana ekipa, stotinjak i kusur kilometara dalje u Nikšiću. Postrojeni ispred malene peći u ,,Javorku“ ili kasnije u drugoj, takođe maloj, nalik pica-peći... Spaljivanje ,,švercovanih cigareta“, tako je bilo kodno ime serijala ponosite borbe protiv organizovanog kriminala.
Biće da se tada, u danima najveće slave, ministar Adžić sjećao sa gorčinom onog vremena kada je diplomirani turizmolog zarađivao koru hjeba u kafićima, poput podgoričkog lokala ,,Hangar“ u Siti kvartu u Podgorici.
Tada je bio javnosti nepoznat. Oni hangari u Luci Bar su od njega napravili pravu medijsku zvijezdu. Djelovalo je kao američki san: od ,,Hangara“ do borbe sa hangarima punih švercovanih cigareta.
Ali, svemu ima vrijeme pa i svođenju računa. Kada je otkrivena prevara o kojoj je Pobjeda pisala, kada je pao brat Rade, onda su braća Filip i Dritan, i onaj brat Mikić takođe, pokušali sve da zataškaju, da sve svi zaborave...
Prije dva dana u parlamentu, Filip Adžić je ponosno uzviknuo - misleći na sebe i funkcionere Ure - da ,,sve što su zaradili borci protiv organizovanog kriminala, može da stane u jedan kamion Bemaksa“.
Zanimljivo poređenje to sa kamionima. Onaj jedan, pun cigareta, koji su Adžićevi policajci i Miloševićevi carinici ,,zaboravili“ kad su išli da ,,spaljuju“ cigarete u Nikšiću - bio je vrijedan 1,2 miliona eura.
Ne bih da od Pobjede pravim ,,oglasnu tablu“, hm, Specijalnog državnog tužilaštva, ali valjalo bi da bivši ministar unutrašnjih djela zna odgovor: koliko vrijedi 5.001 paket cigareta, koji nijesu spaljeni nego otišli dalje u šverc?
Ko zna, možda ga, neko važan, uskoro baš to upita. Prevodeći sa engleskog jezika.
Uh, to već liči na nastavak već pomenutog horor filma, nešto izmijenjenog naziva: ,,Još uvijek znam što ste radili prošlog ljeta“.
