Napukli zidovi, slomljeni prozori, devastirana unutrašnjost. Tako izgleda jedna od najstarijih kuća u Rožajama, biser autentične izvorne stambene kulture.
"Pretpostavlja se da je negdje pet do šest generacija u ovoj kući rođeno. Evo danas vidite kako ona izgleda. Negdje mi je otac pričao da je to negdje 1.800. godine, ili možda nešto ranije ona sagrađena”, kaže Sabahko Nokić, potomak nekadašnjih vlasnika kuće.
Aldemar Ibrahimović, akademski slikar kaže da ta kuća predstavlja baš taj tipični planinski arhitektonski sadržaj.
Građani Rožaja danima na društvenim mrežama ukazuju na potrebu da se kuća Nokića zaštiti.
Mještani naselja u kojem je smještena nadaju se da će da će biti pretvorena u muzej. Zajednica bi se na taj naćin, kažu, odužila precima i stvorila bolji ambijent za buduće naraštaje.
„Uz malu neku intervenciju može objekat sam da se zaštiti, da se promijeni krov, da se enterijer obnovi, još uvijek je tu ono što nju čini takvom kakva jeste i dobro bi bilo da se konačno osvijestimo i da stanemo na put toj devastaciji, destrukciji“, naveo je Ibrahimović, akademski slikar.
Mirsada Bibić Šabotić, profesorica i građanska aktivistkinja poručuju da se kulturna dobra moraju čuvati.
“Kulturno naslijeđe predstavlja potencijalno najznačajniji faktor formiranja nacionalnog brenda kojim zemlja može graditi svoju najpozitivniju sliku. Naravno da kulturno naslijeđe ima i ekonomske vrijednosti. Samo da pomislimo kada bismo sve ove kuće koje su zapostavljene pretvorili u muzeje. Koliko bi se možda ljudi moglo zaposliti. Imali bismo benefit od svega toga”, poručila je ona.
Na teritoriji Rožaja postoji još dvadesetak autentičnih starih kuća koje su prepuštene surovom zubu vremena.
Ukoliko bi se obnovile, saglasni su sagovornici TVCG, grad pod Hajlom postao bi kapija za putovanje kroz minule vjekove.
