Jer, već u utorak čeka nas prvi meč u istoriji protiv Hrvatske, ako gledamo po rezultatima i dostignućima – ubjedljivo najuspješnije selekcije iz naše regije.
Pritom, riječ je o jedinoj eks-jugoslovenskoj reprezentaciji sa kojom do sada nemamo niti jedan međusobni meč, čak ni prijateljski.
Izlišno je i podsjećati na čudesne nastupe Prosinečkog za 'vatrene'
Zanimljivostuoči utakmice na Maksimiru leži i u karijerama aktuelnih selektora Crne Gore. Ne moramo podsjećati koliko je Robert Prosinečki doprinio hrvatskoj reprezentaciji. Međutim, sa druge strane, Zlatko Dalić je igračku afirmaciju sticao i u jednom crnogorskom klubu. Zapravo, u redovima našeg prvaka, pod Goricom.
Prosinečkog dobro pamtimo iz dresa Hrvatske – debitovao je za 'vatrene' 1994, a vrhunac sa selekcijom doživio je četiri godine kasnije. Bio je jedan od vođa Hrvatske koja je, sa Ćirom Blaževićem na klupi, išla do bronze u Francuskoj, pri čemu je dao dva gola na tom turniru. Upravo je posebno dragocjen bio onaj u borbi za treće mjesto.
Dalić debitovao u Zenici, igrao i čuvenu utakmicu protiv Rada pod Goricom
Što se Dalićevog nastupa za Budućnost tiče, dogodilo se to nakon njegova dva pokušaja da se nametne u Hajduku. Nakon toga, u zimu 1989. obreo se u Titogradu, u doba kada je na njenoj klupi sjedio Stanko Poklepović.
Za 'plave' je aktuelni hrvatski selektor, a tada defanzivni vezni prvotimac debitovao 26. marta 1989. Odigrao je čitav meč protiv Čelika u Zenici – završen je rezultatom 0:0, ali je nakon jedanaesteraca Budućnost izgubila bod (3:1).
U sljedećem kolu, Dalić je odigrao i prvi meč pod Goricom – opet je na terenu bio svih 90 minuta, a Budućnost je savladala Vojvodinu (1:0).
Nastupao je potom i protiv Hajduka na Poljudu (2:1), kada je u igru ušao umjesto Željka Petrovića, pa na gostovanju Vardaru (2:1), ali i na jednoj nezaboravnoj utakmici. Bilo je to 28. maja 1989, kada su pod Goricom prvi put upaljeni reflektori. Budućnost je te noći savladala beogradski Rad – 3:0.
Završne dvije utakmice za Budućnost, Dalić je odigrao protiv Crvene zvezde u Beogradu (2:1) i protiv Željezničara u Titogradu (1:0).
Na ljeto će uslijediti njegov odlazak u Velež, a po nezavisnosti Hrvatske bio je jedan od najzapaženijih igrača u redovima Varteksa. Time je zavrijedio novi, treći povratak na Poljud, ali nije se opet u Hajduku dugo zadržao – odigrao je tamo dvije sezone, uz tridesetak nastupa.
