„Evropi obećavamo ekologiju, a na terenu ostavljamo devastiranu prirodu“, kazao jedirektor NVO “Zagrad Montenegro” Ivan Đurović, povodom 5. juna Svjetskog dana zaštite životne sredine.
“Može li Crna Gora u Evropsku uniju sa ovakvim odnosom prema sopstvenoj prirodi i građanima”, upitao je.
Kako je kazao, dok se u kontekstu evropskih integracija Crne Gore neprestano govori o ekološkim standardima, poglavljima i zelenim agendama, stanje na terenu šalje potpuno drugačiju poruku.
“Dok Evropi obećavamo ekologiju, iza kulisa ostavljamo devastiranu prirodu. Najbolji primjer tog jaza između Brisela i crnogorske stvarnosti jeste rudokop Zagrad u nikšićkoj Župi, koji i danas predstavlja školski primjer ugrožene životne sredine i neodgovornosti. Ovo višegodišnje stanje direktna je posljedica neispunjenih zakonskih obaveza, ali i potpunog nedostatka institucionalne odgovornosti za sanaciju i rekultivaciju prostora u pogledu zaštite životne sredine”, istakao je.
Podsjeća da godinama unazad slušamo uvjeravanja da je sve urađeno u skladu sa propisima.
“Od bivših i sadašnjih koncesionara, pa do institucija koje su odobravale i nadzirale radove, svi tvrde da su postupali u okviru svojih nadležnosti. Na papiru, pred briselskom administracijom, proces djelimično može djelovati uredno jer postoje ugovori, saglasnosti i izvještaji koji bi trebalo da potvrde da Crna Gora ide pravim putem. Međutim, dovoljno je samo jednom obići rudokop Zagrad da bi se vidjelo da stvarnost izgleda potpuno drugačije i da se postavi logično pitanje kako mislimo u Evropsku uniju sa ovakvim ekološkim stanjem i neodgovornošću”, ukazuje.
Navodi da dokumentacija možda stvara privid da sistem funkcioniše, ali stanje na terenu ga surovo demantuje.
“Nesanirane eksploatacione površine, nezaštićene kosine i usjeci, oštećena saobraćajna infrastruktura, ugrožena bezbjednost građana, neobezbijeđen prostor rudokopa i nekontrolisan odvoz materijala sa lokaliteta, jasno svjedoče da su javni interes i zaštita životne sredine gurnuti u drugi plan, dok je bezbjednost građana direktno ugrožena. Pokazuje se paradoksalna slika gdje su svi učesnici u procesu formalno pokriveni urednom dokumentacijom, dok istovremeno niko ne preuzima stvarnu odgovornost za ekološke posljedice koje trpe mještani naselja Zagrad i Oblatno”, poručuje.
Prema riječima Đurovića, posebno zabrinjava činjenica da se odgovornost konstantno prebacuje između bivših i sadašnjih nosilaca koncesionih prava.
“Sa druge strane, nadležne institucije, koje su bile dužne da vrše nadzor i štite pravo mještana Zagrada i Oblatna na zdravu životnu sredinu, i dalje ćute pred očiglednim kršenjem tog prava”, kazao je.
O ovom problemu, kako dodaje, zvanično je upoznata i Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, kojoj je NVO „Zagrad Montenegro“ detaljno predočila stanje na lokalitetu.
“Primili smo k znanju pitanje koje ste pokrenuli u vezi sa stanjem rudokopa Zagrad u Župi nikšićkoj. Evropska unija pridaje veliki značaj zaštiti javnog zdravlja i životne sredine. U tom smislu, kako bi napredovala u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, od Crne Gore se očekuje da svoje domaće zakonodavstvo uskladi sa pravnom tekovinom EU u oblasti životne sredine i da obezbijedi njegovu djelotvornu primjenu”, piše u odgovoru Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.
Ističe da upravo slučaj rudokopa Zagrad dokazuje da ovaj problem nije u nedostatku zakona, već u njihovoj dosljednoj primjeni i kontroli.
“Između onoga što piše u službenim aktima koje šaljemo Evropi i onoga što postoji na terenu zjapi očigledan nesklad. Zbog toga građani s punim pravom zahtijevaju konkretne mjere i jasnu odgovornost”, jasan je on.
Zaštita životne sredine, kako naglašava, ne smije ostati samo mrtvo slovo na papiru i jeftina floskula za međunarodne partnere.
“Ona mora biti vidljiva na djelu. Trenutno stanje na rudokopu Zagrad opominje da je jaz između birokratije i stvarnosti postao neprihvatljiv. Odgovor na pitanje s početka ove priče je jasan, sa ovakvim odnosom prema prirodi i sopstvenim građanima, evropska vrata će nam ostati zatvorena sve dok ekologiju sa papira ne prenesemo tamo gdje joj je i mjesto, na teren”, zaključio je.
