Društvo

Građanski ugao

NVO - Stub otpora i meta pritisaka

U vremenu kada demokratija stagnira, a institucije postaju produžene ruke partijskih interesa, organizacije civilnog društva (OCD) ostaju jedan od posljednjih stubova odbrane javnog interesa i građanske odgovornosti, ocijenjeno je u posljednjoj epizodi ove sezone emisije Građanski ugao Centra za građansko obrazovanje (CGO) na TV E. 

NVO - Stub otpora i meta pritisaka Foto: CGO
Portal AnalitikaIzvor

O sve izazovnijem položaju civilnog društva u regionu, njegovoj ulozi u kontekstu slabljenja demokratije i mogućnostima da se odupre pritiscima i očuva prostor slobodnog djelovanja, govorili su gosti Zvezdane Kovač, direktorice za strategiju i komunikacije u CGO-u - Dajana Cvjetković, menadžerka programa u Centru za promociju civilnog društva (CPCD) iz Sarajeva, Slobodan Georgiev, direktor vijesti u TV Nova S iz Beograda, Beba Zhagar, istraživačica u Institutu za evropske politike iz Skoplja, i Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a.

“Prije 20 godina, civilno društvo u Crnoj Gori smo ocijenili kao ono koje ima slabu tradiciju i neizvjesnu budućnost. Mislim da smo danas uspostavili neku vrstu tradicije i vitalnosti," kazala je Daliborka Uljarević u osvrtu na civilno društvo u Crnoj Gori i početke njegovog djelovanja.

Ona je istakla da sektor i dalje radi pod pritiskom, ali da je opstao zahvaljujući snazi principa i podršci građana.

"Istraživanja ukazuju da su NVO među institucijama kojima se najviše vjeruje. To pokazuje kolika je praznina nastala u povjerenju prema institucijama sistema," pojasnila je ona.

Uljarević je upozorila i na trendove pokušaja diskreditacije.

"Protiv organizacija civilnog društva vode se kontinuirane negativne kampanje. Cilj je jasan – da nas oslabe i diskredituju", navela je.

Dejana Cvjetković iz CPCD ukazala je na paradokse u kojem rade u BiH.

"Imamo 28.000 registrovanih organizacija na tri miliona stanovnika, ali nemamo ni registar. Ne zna se ni koliko nas ima, ni čime se bavimo," kazala je ona, dodajući i da vlasti sistematski obeshrabruju razvoj sektora.

"Ne postoji politička volja da se stvori podržavajuće okruženje, jer jako civilno društvo tjera državu da bolje radi", kazala je Cvjetković.

Ona je osudila praksu selektivnog finansiranja.

"Na kraju godine dijele se milioni organizacijama koje su produžena ruka stranaka, dok drugi ostaju uskraćeni. Dodatno, imamo slučajeve otvorenog targetiranja predstavnika civilnog sektora od strane visokih političkih funkcionera, bez ikakvih sankcija," objasnila je mehanizme represije u toj državi.

Slobodan Georgiev je mišljenja da „nikad nije postojalo sjajno vrijeme za civilno društvo u Srbiji, jer vlast ne podnosi kritiku, pa se kritičke NVO često označavaju kao strani plaćenici, domaći izdajnici, ustaše i nacisti. Međutim, on ističe snažnu podršku građana nekim organizacijama, kao što je CRTA, čije aktivnosti nadgledanja izbora finansiraju upravo građani.

„Građani su skupili sredstva koja su tražili. Kako onda da ih neko zove stranim plaćenicima?“, upitao je on.

Podsjetio je i da su se pojedine ekološke organizacije profilisale kao ključni pokretači građanskog otpora.

„Ljudi počinju da razumiju da aktivisti nisu njihovi neprijatelji, već njihove komšije“, ocjenuje on, i dodaje i da je uloga provladinih organizacija razotkrivena istraživanjima BIRN-a, ali da to nije zaustavilo režim da ih koristi kao instrument za diskreditaciju legitimnog sektora.

Beba Zaghar je kazala da je okruženje za civilno društvo u Sjevernoj Makedoniji pretežno podsticajno, ali da postoji niz problema, prvenstveno u vezi sa finansijama. Naglašava i nisku informisanost građana o ulozi civilnog sektora.

„Samo 4% građana učestvuje u nekom obliku rada građanskih organizacija, a kada ih pitate koji oblik udruživanja ispunjava njihove potrebe, oni ne znaju da odgovore“, navodi ona.

Takođe, naglašava da je povjerenje je najviše u crkvu i vjerske zajednice, a tek potom u građanske organizacije i sindikate.

„To, ipak, govori o velikom prostoru za razvoj građanske svijesti“, poručuje ona.

U razgovoru je istaknut i problem sužavanja prostora za djelovanje civilnog društva, kako zbog unutrašnjih pritisaka, tako i zbog spoljnopolitičkih okolnosti.

„Prvo smo vidjeli u Vučićevoj Srbiji napade na organizacije kroz slanje inspekcija, zatim kod Dodika, pa u Federaciji. Očekujem isti model i u Crnoj Gori,“ kazala je Cvjetković.

Ujedno, ona je naglasila i rastući talas solidarnosti.

„U BiH, iako napadani, pokazuje se više međusobne podrške unutar zdravog dijela civilnog društva“, rekla je ona.

Uljarević je istakla da se NVO u Crnoj Gori sve češće u javnosti pojavljuju kao korektiv vlasti, što ih čini metom, ali i glasom građanstva.

„Građani nam se obraćaju za najrazličitije problem sa kojima se suočavaju. Oni se osjećaju zaštićeni kada nas vide na suđenjima, jer vjeruju da će tako taj proces biti pravičniji“, pojasnila je Uljarević.

Sagovornici su saglasni da je povlačenje američkih sredstava ostavilo ozbiljne posljedice, a Cvjetković je ukazala i na donatorsku (ne)koordinaciju.

„Donatori su nas godinama učili da diverzifikujemo izvore finansiranja. Istovremeno, oni su se međusobno podijelili, tako da, na primjer, USAID finansira neovisne medije, marginalizovane grupe i antikorupcijske programe, a drugi - EU, SIDA, SDC – ostalo. Kad se USAID povukao, urušio se cijeli jedan stub. Tu nije problem što je Amerika otišla, već što je nestala struktura,“ navela je ona.

U Sjevernoj Makedoniji, prema riječima Bebe Zhagar, posljedice su bile podjednako teške.

„Finansijska podrška USAID-a je bila oko 10–20%. Prestankom te podrške, 23 projekta su ugašena, izgubljeno je 34 miliona dolara. A država iz budžeta izdvaja samo oko 3% za podršku civilnom društvu,“ kazača je Zhagar.

Georgiev je dodatno upozorio na apsurdnu realnost u Srbiji gdje vlast koristi retoriku o „stranim plaćenicima“, dok istovremeno sarađuje sa istim stranim strukturama.

„Dok proganjaju CRTU i Centar za modernu politiku, vlast se slika sa predstavnicima USAID-a i EU. USAID je 15–20 puta više novca davao za državne programe nego za nevladine. Isto važi i za Evropsku komisiju,“ kazao je Georgiev.

“Evropska unija se u mnogo čemu danas više pretvara u nekog ko govori trgovačkim jezikom, a mnogo manje insistira na vrijednostima koje su, zapravo, bile taj transformativni faktor. Zato je nama sada teže funkcionisati,“ navela je Uljarević komentarišući odnosa EU prema civilnom društvu na Zapadnom Balkanu.

„ Nije dovoljno da EU finansira projekte – potrebno je da ono na što civilno društvo ukazuje bude politički prepoznato i da nalazi mjesta u ključnim evropskim izvještajima i pregovaračkim platformama”, pojasnila je ona.

„Možda smo previše očekivali od EU. Ovo je bio šamar realnosti. Jedino ko ovdje može nešto promijeniti jesmo mi – građani i građanke. Ključno je prestati s iluzijama da će neko sa strane riješiti probleme regiona“, poručila je Dejana Cvjetković.

Ona je otvorila i pitanje „ekonomskog kolonijalizma“, gdje se resursi Balkana pretvaraju u strateške zalihe za Evropu, dok se građani guraju na marginu.

„Možda nas posmatraju kao rudnik za litijum, drvo, vodu... Naša vlast to naziva ekonomskim razvojem, dok građani gube, a civilno društvo je nemoćno,“ rekla je ona.

„Evropa mora da odluči – da li Balkan vidi kao partnere ili kao buffer zonu. Ako nas prepusti Rusiji i Kini, onda će se ovaj prostor prazniti. Ljudi će se iseljavati. I to će biti kraj,“ upozorio je Georgiev, uz napomenu da je ulog ogroman.

„Ako ovo ne uspije, onda je Srbija zakoračila putem Rusije, Kine i Bjelorusije. Tamo nema civilnog sektora. Tamo nema ni otpora, ni alternative,“ kazao je u osvrtu na studentske proteste u Srbiji.

„EU ne može da se ponaša kao da će region jednog dana pripasti njoj, a da u međuvremenu posmatra kako se urušava ono najvrijednije – slobodno, organizovano i otporno društvo,“ upozorila je i Zhagar.

Na pitanje o potrebi za novom vrstom društvene i građanske mobilizacije, za buđenjem – kako unutar samog civilnog sektora, tako i među građanima, posebno mladima, Uljarević je konstatovala da rad u civilnom sektoru nije lagodan.

„Civilno društvo nije atraktivno mladima. Ono troši. To je svakodnevna borba – traži budnost, praćenje, reagovanje, traži da budete na braniku vrijednosti čak i kada su svi drugi zaćutali. Mi stalno moramo izlaziti iz zone komfora, snažiti se i ostati principijelni. To je ono što nas drži. Civilno društvo moramo učiniti privlačnijim mladima, jer je to prostor slobode, uticaja i solidarnosti,“ poručila je Uljarević.

„Znam da je teško. Nekad morate biti i momak za sve i cura za sve. Ali, civilno društvo jeste prostor u kom pravimo promjene – za druge, ali i za sebe. To treba da bude motivacija svima da nam se pridruže,“ podvlači i Zhaga.

„Moramo vratiti vrijednostima civilnog društva i podsjetiti da smo mi ti koji donosimo promjene”, zaključila je ona.

Emisija je producirana kroz projekat CGO-a “Evropeizacija kroz Građanski ugao” podržan kroz regionalni program SMART Balkan – Civilno drustvo za povezan Zapadni Balkan, koji sprovodi Centar za promociju civilnog drustva (CPCD), Centar za istraživanja i javne politike (CRPM) i Institut za demokratiju i medijaciju (IDM) a finansijski podrzava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveske. Sadrzaj emisije iskljuciva je odgovornost CGO-a i sagovornika, i ne odrazava nuzno stavove CPCD, CRPM, IDM i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveske.

Portal Analitika