Kako saopštavaju iz ove NVO, u Centru se mogu dobiti slijedeće usluge: Liječenje zavisnika/ca od droga, grupnim terapijama programom "12 koraka", rad sa psihologom, socijalnim radnikom, meditacija, neformalno druženje, pristup biblioteci, internetu, gledanje filmova, psihosocijalna podrška inficiranim od HCV-a, pomoć i posredovanje pri testiranju na HIV i HCV i savjetovanja za roditelje kao i zajedničke posjete Crnogorskom narodnom pozorištu, ali i spa centru hotela Splendid u Bečićima. Centar će takođe nastaviti da vrši i prihvat zatvorenika/ca nakon izvršenja kazne zatvora, a koji su prije odlaska imali problema sa drogama.
Radno vrijeme centra je od 10,00 do 21,00 sat, na bulevaru Save Kovačevića 123, u Podgorici. Zainteresovani se mogu javiti i na telefone 020 624 480, 068 81 81 81 i 067 33 77 98.
Razlozi za otvaranjem centra su višestruki.
U Crnoj Gori ne postoje socijalni servisi za pružanje besplatne vaninstitucionalne cjelodnevne podrške kroz programe: rehabilitacije, (re)socijalizacije, (re)integracije, uz prateće segmente kao što su neformalna druženja, sportske aktivnosti... koji su takođe značajni za održavanje apstinencije i uspješnog izliječenja.
Veliki problem pri liječenju je pitanje slobodnog vremena, i sa kime ga provodi zavisnik/ca. Naime, kad započnu sa liječenjem, zavisnicima/cama se preporučuje odvajanje od starog društva, a budući da nijesu još stekli novo, najviše vremena provode u samoći svoje kuće (sobe), što nije dobro i veoma je čest slučaj da se u tom trenutku vrate starom društvu.
Iskustvo u dosadašnjem radu sa zavisnicima/cama je pokazalo da oni polaznici/ce koji su više vremena provodili u Organizaciji, u sigurnom i podržavajućem okruženjenju, okruženju koje ih prihvata i razumije, uz program liječenja i neformalno druženje sa ostalim članovima grupe i osobljem organizacije imaju veću uspješnost u izliječenju.
Takođe drugi veliki problem je nedostatak prihvatnih centara za zatvorenike/ce po završetku izvršenja zatvorske kazne.
Onoga trenutka, kad izađu iz zatvora, suočavaju se sa cijelim spektrom problema, kako sa samima sobom, tako i sa okolinom u kojoj žive. Osnovna potreba svakog čovjeka je potreba za prihvatanjem od strane drugih ljudi. Ova grupacija je dvostruko diskriminisana, etiketirana i, generalno, društvo, šira i stručna javnost, ne vodi dovoljno računa o njihovom tretiranju. Ovakva tvrdnja opravdana je nedostatkom postpenalnih ustanova u našoj zemlji, u kojima bi bivši zatvorenici/ce, korisnici/ce psihoaktivnih supstanci, imali neophodnu psihosocijalnu, pravnu i svaku drugu vrstu pomoći, prije nego se vrate redovnim životnim aktivnostima (radnim, porodičnim, društvenim).
Kako bi izašla u susret i obezbijedila pomoć svima kojima je ona potrebna, NVO „4 Life“ je pokrenula ovakvu vrstu servisa.
Od osnivanja do danas, za 4 godine, program organizacije je pohađalo 58 zavisnika i zavisnica i za 30 njih se može reći da su uspješno prošli program i apstiniraju od svih droga i alkohola 2,3, 4 godine, u zavisnosti kad je program liječenja započet.
Iz NVO podsjećaju da je problem narkomanije u Crnoj Gori trenutno jedan od najvećih, mada mu se, nažalost, ne poklanja pažnja koliko zaslužuje. Podsjećaju i na slučajeve iz posljednja dva mjeseca, kada su dvoje mladih imali teške posljedice uslijed konzumiranja droga (10-togodišnji dječak iz Danilovgrada i momak od 19 godina sa Cetinja) dok je djevojka iz Budve od 22 godine, nažalost, preminula.
„Sa ovim slučajevima je javnost upoznata, međutim, broj takvih slučajeva je mnogo veći, samo što javnost sa tom činjenicom nije upoznata.
Žene zavisnice nemaju mjesto u Crnoj Gori na kome bi se liječile. Njima su ugrožena osnovna ljudska prava, pravo na liječenje i to se u svijetu zove Nasilje Države nad ženom (Custodial violence), što to mi kao društvo ne prepoznajemo.
Veliki je broj djece koja su zanemarena, zapostavljana i zloupotrebljavana od roditelja koji su zavisnici/ce. NVO „4 Life“ poziva nadležne da hitno reaguju, i da krenu u izradu realne strategije i akcionog plana, sa realnim, mjerljivim i ostvarivim ciljevima, koji će biti implementirani a ne kao sadašnji, ostati mrtvo slovo na papiru.
NVO mogu dati svoj doprinos, ali ne mogu preuzeti ulogu države, to može samo država i ona mora to da uradi“, kaže se u saopštenju „4 Life“ dostavljenom Portalu Analitika.
