Bukilić i Nurković ističu da se, koliko im je poznato, od 16. vijeka, kada je ustanovljen institut stalne diplomatije, nije desilo da ministar vanjskih poslova jedne države pozove diplomatske predstavnike da se vrate u državu i time onemogući djelovanje diplomatije na rezidentnoj osnovi.
“Diplomatija je, a to bi ministar trebalo da zna mnogo bolje od nas, vještina zvaničnog i nezvaničnog pregovaranja i zastupanja interesa jedne države. Kao raniji službenik Ministarstva vanjskih poslova, vjerujemo i kao njegov predstavnik u diplomatsko-konzulatnom predstavništvu, trebalo bi da mnogo bolje od svih razumije važnost rezidencijalnog djelovanja diplomatije”, navode oni.
Isto tako, dodaju, kao bivši službenik Ministarstva trebalo bi da zna proceduru postavljanja i opoziva ambasadora, usstavnu podjelu vlasti i obavezu njegovog poštovanja.
“Tada bi znao i da se ambasadori ne opozivaju usmenom notom prije potpisa ukaza o opozivu od strane predsjednika, kao ustavne kategorije odvojene grane vlasti. Ako sve ovo ministar nije naučio kao višegodišnji službenik neće sigurno naučiti ni kao ministar. Gore je jedino ako zna, a radi po nečijim instrukcijama i za nečije interese, kao da ne zna. Onda je problem nepremostiv. Zato ga javno pozivamo, dok smo još u situaciji da ispravimo njegove pogrešne poteze, da podnese neopozivu ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova”, poručili su Nurković i Bukilić.
Istakli su i da opoziv diplomate kao što je Kuliš može rezultirati jedino štetom i umanjenjem ugleda Crne Gore u Zapadnoj Evropi.
“Želimo da damo bezrezervnu podršku Veri Kuliš, ambasadorki koja je sa svojim saradnicima pružala nesebičnu podršku našem radu, jačajući na taj način kapacitete naših udruženja iz dana u dan. Njen rad i predstavljanje države u diplomatskim krugovima i šire može samo da bude za pohvalu”, zaključili su Bukilić i Nurković.
