Povodom aktuelnih dešavanja u javnosti i sve učestalijih prozivki na račun Uprave policije, iz Nezavisnog sidnikata policije Crne Gore su, kako kažu, smatrali neophodnim da ukažu na širi društveni i institucionalni kontekst u kojem se plasiraju optužbe na račun policije kao, kako dodaju, jedinog i isključivog krivca za sve loše što se dešava u državi.
„Vrijeme je da se javno i bez uvijanja kaže – policija nije i ne može biti dežurni krivac za sve propuste sistema u Crnoj Gori. U javnosti se uporno gradi narativ prema kojem je Uprava policije odgovorna za svaki bezbjednosni problem, svaki institucionalni zastoj i svako nezadovoljstvo građana. Ako Vlada ne funkcioniše – kriva je policija. Ako političari nijesu u stanju da postignu saglasnost oko ključnih zakona – kriva je policija. Ako sudski postupci traju unedogled ili izazovu nezadovoljstvo javnosti– ponovo je policija ta na koju se usmjerava bijes. Takav pristup je ne samo netačan, već i vrlo opasan“, navode u saopštenju.
Oni su postavili i pitanje: da li je realno i odgovorno očekivati da jedan segment sistema nadomjesti sve slabosti drugih institucija?
Prema njihovim riječima, posebnu odgovornost za trenutno stanje snosi pravosuđe.
„Sudovi nijesu u stanju da donose presude u zakonom predviđenim rokovima od tri godine. Posljedica takve neefikasnosti je poražavajuća – značajan broj izvršilaca najtežih krivičnih djela nalazi se na slobodi upravo zbog sporosti sudskih postupaka, a dio njih se za to vrijeme slobodno kreće, planira i izvršava nova krivična djela“, naovde iz Nezavisnog sindikata policije.
Kako ističu, to nije i ne može biti propust policije. To je, dodaju oni, sistemski neuspjeh sudstva.
„Postavlja se pitanje: kako je moguće da se u pojedinim državama suđenja za najteža krivična djela, uključujući i masovna ubistva, okončavaju za sedam do deset dana, dok se u Crnoj Gori sudski postupci razvlače tri, četiri ili više godina ? Ko snosi odgovornost za takvu praksu? I zašto se o tome ćuti?“, upitali su.
Oni su naveli i jedan, kako kažu, naizgled banalan, ali primjer koji nam možda najbolje odslikava neefikasnost sistema i nekoordinaciju institucija.
„ Iz nedavnog saopštenja Osnovnog suda u Podgorici, a koje se odnosi na bjekstvo osuđenog lica, jasno proizilazi da je dopis upućen Upravi policije 17. januara, dok je policija isti zaprimila 19. januara. Dvije institucije udaljene svega 200 metara, a dokument putuje dva dana !!! Da li je ova informacija ikoga zabrinula?“, navode oni.
Kako naglašavaju, bez želje i namjere da budu advokati direktora Uprave policije ,ali sa čvrstom željom da, kako kažu, argumentovano stanu u odbranu institucije osjećamo potrebu da saopštimo i sledeće.
„Svjedoci smo da su brojni mediji, nevladine organizacije i politički subjekti zbog bjekstva dva osuđena lica zatražili ostavku direktora Uprave policije, uz implicitnu poruku da bi time svi problemi bili riješeni. Ove zahtjeveposmatramokao pokušaj da se personalizuju problemi koji su duboko sistemski i koje ne može da riješi jedna ostavka niti jedan čovjek. Crnogorskom društvu je neophodna ozbiljna katarza ali ona se ne može ogledati u promjeni bilo kog pojedinca. Za ozdravljenje ovog društva neophodna je promjena sistema a ne pojedinaca“, kazali su.
Prema njihovim riječima, policija danas funkcioniše sa nedovoljnim brojem izvršilaca, sa značajnim manjkom opreme, uz niske zarade i ozbiljan problem preopterećenosti.
„Nije majka rodila junaka, ko god bio na čelu Uprave policije pa taman da dignemo kralja Leonidu i damo mu tu fotelju, koji će sa 1000 golih, bosih, preopterećenih i zaradom nezadovoljnih ljudiu dugom vremenskom periodu kvalitetno i visoko profesionalno raditi posao koji je predviđen za 3.000 ljudi. Htio to neko da prizna ili ne Uprava policije sa postojećim kadrom i raspoloživim sredstvima postiže odlične rezultate. Do kad će ljudi to moći da izdrže pitanje je. Odogvor je u rukama onih koji vode našu državu a ne u rukama direktora Uprave policije“, navodi se u saopštenju Nezavisnosg sindikata policije.
Kako ističu, obezbjeđivanje uslova za rad policije nije odgovornost direktora Uprave policije, već prije svega Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva finansija, Vlade i Skupštine Crne Gore.
„Ukoliko želimo snažne, nezavisne i autoritativne institucije, neophodno je sistemski pristupiti rješavanju problema kroz jačanje zakonodavnog okvira, efikasnije funkcionisanje pravosuđa i obezbjeđivanje adekvatnih uslova za rad svih bezbjednosnih struktura“, dodaju.
Ako želimo bezbjednu i pravno uređenu državu, onda, kažu oni, moramo govoriti o odgovornosti svih institucija – zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Prebacivanje krivice na policiju ne može sakriti činjenicu da su ključni problemi u neefikasnosti sistema i izostanku političke odgovornosti.
„Umjesto jačanja bezbjednosnog sistema, svjedočimo smanjenju zarada i produbljivanju podjela unutar službe, gdje manji broj zaposlenih dobija povećanja zarada, dok se većini one smanjuju i oni ostaju bez ikakvog poboljšanja položaja. Time se šalje jasna poruka – većina je potrošna i nevažna, privilegije su samo za odabrane. Dodatnu brigu izazivaju uporni pokušaji da se javnostiprikaže kako policijski službenici imaju velike zarade a poslednji u nizu je nastup ministra unutrašnjih poslova koji svjesno obmanjuje javnost izjavom da policajac ima zaradu od 1600 eura“, navode u saopštenju.
Kako pojašnajvaju, prebacivanje odgovornosti na pojedince ne može biti zamjena za ozbiljne reforme.
„Ako oni koji vode ovu državu zaista žele te reforme to moraju jasno i da pokažu. Put kojim trenutno idemo nije dobar i nadamo se da su i oni svjesni toga“, ističu.
Oni su uputili i jasnu poruku.
„Zato poručujemo vrlo jasno – policija neće i ne može biti paravan iza kojeg će se skrivati tuđa neodgovornost i nesposobnost. Oni koji donose zakone, upravljaju budžetom i vode pravosudni sistem moraju konačno preuzeti svoj dio odgovornosti. Bez toga nema bezbjedne države, nema pravne sigurnosti i nema povjerenja građana u institucije“, stoji u saopštenju.
Crnoj Gori, kako kažu, nijesu potrebni novi „žrtveni jarci“ već hrabre odluke, jasna odgovornost i sistemske reforme. Ako se nastavi sa prebacivanjem krivice i urušavanjem ionako opterećenog sistema bezbjednosti, ističu da posljedice neće snositi pojedinci – snosiće ih cijelo društvo.
„Vrijeme je da svako radi svoj posao. Vrijeme je da odgovornost prestane da bude selektivna. Vrijeme je da država pokaže da je država“, zaključuju.
