Jedini nekonvencionalni detalj koji ćete uočiti na njemu su dugmad za košulju, kreacija njegove žene, blogerke i kreatorke Vendi Brandes. „Ona je prilično uspješna u Njujorku. Njen model minđuša nosi 'Samanta' u posljednjem filmu „Seks i grad“, priča ponosni muž.
Pol Stajger (67), cijeli život je posvetio američkom novinarstvu. Nedavno je održao predavanje na međunarodnom festivalu novinarstva, u Peruđi, ispred prepunog gledališta mladih budućih reportera, ali i profesionalaca koji se preispituju nad svojom budućnošću.
Predsjedavajući je Komiteta za zaštitu novinara, koji se bavi zaštitom prava novinara i slobodom štampe na svjetskom nivou.
Direktor je neprofitne fondacije koja finansira istraživačko novinarstvo i internet portala ProPublika.org, prvog internet sajta koji je osvojio Pulicerovu nagradu.
Stajger je 16 godina bio glavni urednik Vol Strit Džurnala (Wall Street Journal) i punih 10 član Savjeta Pulicera.
Kako se dolazi do dobitnika Pulicerove nagrade?
To je dugi rad kontrolisan rigoroznim novinarskim kriterijumima. Upravo zbog toga za nas Amerikance riječ je o najprestižnijem priznanju u karijeri jednog novinara. Pretpostavljeni ih kandiduju za nagradu, ali je zatim žiri taj koji cijelu godinu radi na tome da izabere najbolje.
Ispričajte nam o nagradi osvojenoj ove godine. Kako je išlo?
Bilo je dvoje finalista. Jedno multimedijalno istraživanje u kategoriji javnog servisa, objavljenog zajedno sa Los Anđeles Tajmsom (Los Angeles Times) i drugi rad, novinarke Šeri Fink, u saradnji sa Njujork Tajmsom (New York Times), koji je pobijedio. Novinarka fri lens Finkova, željela je da istražuje misteriozne smrti mnogih pacijenata u jednoj bolnici u Nju Orleansu nakon uragana Katrin (na donjoj slici ilustracija za njen rad). Finansirati njen projekat pokazalo se kao veoma zahtjevno: dvije godine rada i 400 hiljada dolara. Na kraju, nakon što je prikupila izjave, dokazala je da su ljekari davali smrtonosne doze morfina pacijentima za koje su smatrali da ih ne mogu evakuisati. Kandidovao sam je za kategoriju „Priče“, i za „Nacionalnu kategoriju“, ali je na kraju pobijedila u kategoriji „Istraživačko novinarstvo“.
Koliko godišnje ima kandidatura?
Svake godine predloži se preko dvije hiljade radova za 21 premiju. Proces selekcije počinje imenovanjem ukupno 102 člana za 20 različitih žirija. Oni prave po tri nominacije u 21 kategoriji, od kojih je 14 novinarskih, za koje se početkom marta 77 članova žirija sastaje u novinarskoj školi Univerziteta Kolumbija da izaberu najbolje članke.
Da li se premija promijenila od kad ju je ustanovio Jozef Pulicer 1917. godine?
Uvijek je evoluirala kako bi išla ukorak sa vremenom.
Zašto ste napustili Vol Strit Džurnal? Da bi formirali ProPublika?
Zato šo je stari model novinarstva mrtav. Novine su u krizi, ali još uvijek postoji brojna publika koja je zainteresovana zavijesti i Internet služi bolje tome cilju. Takođe vjerujem, da treba spasiti istraživačko novinarstvo, koje je skupo i zahtijeva sponzore.
Kako funkcionišu Vaša fondacija i portal?
Par filantropa Herb i Marion Sandler 2006. su mi ponudili 10 miliona dolara godišnje za novinarska istraživanja, i još da se ne miješaju u moj posao. Ali, imamo redakciju od samo 35 novinara, naspram stotina koji rade u Vol Strit Džurnalu. Drugačije su i mogućnosti modela finansiranja. Ponekoga finansiraju korisnici, a drugi žive od reklama. Da bi vam se vjerovalo, fundamentalna stvar je da nema miješanja od strane izdavača – sponzora i da novinarstvo nije ideološko, da se rigorozno drži fakata.
Ima li ikada konflikta interesa između kandidata i žirija?
Pravilo je da, kada postoji konflikt između kandidata i nekog člana žirija, ukoliko su iz iste novine, član žirija napušta sobu dok se glasa.
Šta je za Vas novinarstvo?
Garancija protiv zloupotrebe vlasti. To je javni servis: otkriti informacije koje se tiču ljudi i u ime društva tražiti objašnjenja o onome što ne funkcioniše.
(Prevod: G. B.)
