(Specijalno za Portal Analitika iz Bosne i Hercegovine)
Susreti lidera Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije u Banjaluci - koje je nezvanično okupio vlasnik “Nezavisnih novina” Željko Kopanja na ceremoniji uručivanja nagrade “Ličnost godine” hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću - izazvao je neočekivano veliku pažnju javnosti u regionu, ali i međunarodne zajednice kao rijetko koji zvanični skup do sada.
Razlog tome su ohrabrujuće poruke koju su svijetu iz Banjaluke uputili svi šefovi država; poruke koje bude nadu da je otvorena nova etapa odnosa između ove četiri bivše jugoslovenske republike čija je bliska historija napravila duboki ambis između svake od njih, porušila mostove koje sada trebaju graditi nove generacije njihovih žitelja, ali i političara.
Jačanje veza: Tako je iz Banjaluke poručeno kako je ono što čine predsjednici Hrvatske Ivo Josipović i Srbije Boris Tadić - novi doprinos optimizmu i vraćanju povjerenja, kao i jasan signal poštenih namjera da se relaksiraju odnosi između, prije svega, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske.
Događaj koji se pretvorio u mini samit šefova država, ostaće upamćen i po seriji bilateralnih susreta predsjednika BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije na kojem su oni potvrdili spremnost za jačanje međusobnih veza.
Predsednik Srbije Boris Tadić i novoizabrani bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović sastali su se prvi put od kad je Izetbegović na funkciji naslijedio Harisa Silajdžića, tokom čijeg mandata su odnosi između dvije zemlje bili gotovo zamrznuti i, nakon rata u BiH, nikada gori. Iz njihovih izjava daju se nazrijeti novi impulsi između Beograda i Sarajeva, a nakon podužeg vremena bošnjački član predsjedništva posjetiće srpsku prijestonicu, najvjerovatnije nakon formiranja novog Vijeća ministara BiH, s obzirom na to da se u BiH još implementiraju rezultati opštih izbora koji su održani 3. oktobra.
Inače, Bakir Izetbegović, sin prvog predsjednika nezavisne BiH Alije Izetbegovića, svakim danom sve više svojim postupcima demantira skeptike kako će temelj njegovog djelovanja na novoj funkciji biti rigidna politika, koja će još više zacementirati loše odnose u BiH i put saradnje sa susjednima, pogotovo Srbijom i Hrvatskom zasuti trnjem.
Ugroženi argumenti: Sam Izetbegovićev dolazak u Banjaluku izazvao je simpatije i predsjedniku RS i ideru SNSD-a Miloradu Dodiku začepio usta i ugrozio mu argumente kako Sarajevo nije spremno za bilo kakav dogovor. Upravo u Dodikovom ataru Izetbegović je poručio kako smatra da je u regionu na djelu “sazrijevanje među narodima, koji su spremni za bolje odnose”, te da očekuje ubrzano približavanje Evropskoj uniji.
O zrelosti regiona na putu u EU govorio je i “ličnost godine” banjalučkih “Nezavisnih novina” Ivo Josipović. “Mislim da smo pokazali da smo sposobni suočiti se sa svim teškim pitanjima, biti otvoreni, jasni, osuditi zlo koje se dogodilo i s odlučnošću pogledati u budućnost. Sve susjedne zemlje treba da pokažu da znaju biti bolji ljudi, društva i države”, poručio je Josipović i dodao da ima veliko povjerenje u novu zrelost tih zemalja, odnosno u predsjednike koje ih vode.
Kamenčić u mozaiku lijepe priče o budućim odnosima u regionu ugradio je i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. U maniru dobrog gosta Vujanović je poručio da Crna Gora maksimalno uvažava BiH kao suverenu državu i njen teritorijalni integritet, te diplomatski dodao “a kako će unutrašnje odnose između naroda i entiteta u BiH utvrditi, je stvar dogovora njena tri naroda i dva entiteta, te njihovih predstavnika”.Silajdžić je bio predmet i u Vujanovićevoj priči o odnosima dvije zemlje. Naime, on je, s pravom, podsjetio da Crna Gora i BiH zahvaljujući Silajdžićevom vetu nisu potpisale sporazum o dvojnom državljanstvu. Vujanović je poručio kako očekuje da će se „na drugačiji način sagledati argument za ugovor o dvostrukom državljanstvu između BiH i Crne Gore”, te da je Crna Gora spremna odmah da ga i potpiše. Dodao je na pomolu i potpisivanje međudržavnog ugovora o granicama koji se “privodi kraju” i ostao je samo u tehničkom smislu nedorađen.
Dodikov poziv Hrvatima: Svoj doprinos lijepoj retorici i ohrabrujućim porukama pokušao je dati i Milorad Dodik naglašavajući da je pomirenje među zemljama regiona potrebno i da se ono, zahvaljujući predstavnicima vlasti u zemljama regiona, i ostvaruje određenom dinamikom.
- Važno je da prvi ljudi vlasti čine pozitivne korake. Da nema sukoba niti etnički motivisanog nasilja i da bez obzira na politički teške teme unutar BiH moramo da gledamo na koji način možemo ići dalje - poručio je Dodik. U domaćinskom zanosu Dodik je čak pozvao Hrvate da se vrate u Republiku Srpsku, garantujući im mir i bezbjednost. Međutim, već na prvu loptu sačekao ga je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić koji je taj Dodikov poziv ocijenio kao priču za malu djecu, te naglasio kako RS mora za povratak Hrvata i Bošnjaka u svom budžetu osigurati i sredstva, kao što to Hrvatska čini za povratak Srba.
Samo dan kasnije, novi predsjednik Republike Srpske opet je postao onaj stari Dodik sa svom svojom prijetećom retorikom. Naime, na međustranačkom razgovoru sa liderom Hrvatske demokratske zajednice BiH Draganom Čovićem, jasno je ponovio kakvu BiH želi. Ohrabrujući Čovića u njegovim zahtjevom za stvaranjem trećeg, hrvatskog entiteta, koji neće ni okrznuti Republiku Srpsku, Dodik je s liderom HDZ-a poručio kako je protiv nekih državnih institucija BiH, između ostalog, Suda i Tužilaštva BiH.
Ad hoc raspoloženje: Dakle, Banjaluka je tokom susreta lidera odisala optimizmom koji se širio regionom, a, kako se moglo vidjeti, dopirao je i do Brisela, pa i preko okeana do daleke Amerike. No, koliko će banjalučki pozitivni duh živjeti i da li će biti kratkog daha? Dosadašnja iskustva ne ulijevaju optimizam, niti garantuju da nije riječ o ad hoc raspoloženju, izazvanom pozitivnom atmosferom. Šta će biti nakon žurke?
U to očigledno nije siguran ni visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, koji predstavlja međunarodnu zajednicu u BiH. Po sistemu toplo-hladno, Incko je, nakon banjalučkog mini-samita, prvo kazao da je situacija u regionu najbolja u posljednjih 20 godina, da se takva situacija nije mogla zamisliti prije šest do osam mjeseci i da je u toku je proces regionalne saradnje i pomirenja.Međutim, znajući i sam gdje je ključ regionalne saradnje i pomirenja, Incko je na sastanku sa Tadićem u Beogradu “podsjetio” da Srbija može igrati važnu ulogu u napretku ove regije prema evroatlantskim integracijama i apelovao Srbiji da sarađuje s BiH i "podijeli to pozitivno iskustvo sa svojim susjedom.”, a na na Vladu Srbije i na predsjednika Tadića da još više unaprijede taj proces tako što će dalje ojačati odnose s Vijećem ministara i Predsjedništvom BiH.
Ako se čita između redova, Inckova poruka, prevedena sa diplomatskog jezika, znači poziv Srbiji da prestane da se miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, da prestane na bilo koji način sokoliti Milorada Dodika u njegovom negiranju ove zemlje i njenih institucija.
Ni evropski orijentisani Boris Tadić, ni nova demokratska vlast Srbije do sada nisu jasno stavili do znanja da državni suverenitet i teritorijalni integritet za njih nije upitan. Svako kurtoazno pominjanje suvereniteta i integriteta BiH u izjavama srbijanskih zvaničnika, pa i Borisa Tadića, obavezno prati dodatno uputstvo da je moguća samo onakva BiH “o kakvoj se dogovore sva tri kontitutivna naroda”.
S obzirom na jasne Dodikove poglede na budućnost BiH, izlaz ove zemlje iz političke blokade se ni ne nazire. No, kada bi Srbija manje miješala svoje prste u BiH i Dodik bi bio manje isključiv. I skloniji dogovoru. Možda se u ovim činjenicama krije i odgovor koliko će živjeti pozitivni banjalučki duh.
Armin IBRIŠIMOVIĆ
